Možda višak kilograma nije samo problem hrane nego osjećaja da cijeli život nisi dovoljno važna
Žene se od malih nogu uči kako da budu prihvatljive.
Ne preglasne. Ne previše zahtjevne. Ne previše ljute. Ne previše emocionalne. Ne previše “teške”.
Dobre djevojčice: ne rade probleme, ne zauzimaju previše prostora, ne traže previše, ne misle prvo na sebe i prilagođavaju se drugima.
I onda se godinama kasnije pitamo: zašto toliko žena živi odvojeno od svog tijela, svojih potreba i vlastite vrijednosti?
Možda zato što su cijeli život učile kako biti manje.
Ovo nije članak o dijetama. Ovo je članak o ženama koje: jedu kada su pod stresom, , jedu kada su usamljene, jedu kada su emocionalno prazne, jedu kada više ne mogu izdržati pritisak i cijeli život pokušavaju biti “dovoljne” .
Problem vrlo često nije samo u hrani.
Hrana je često samo najdostupniji oblik utjehe ženama koje nikada nisu naučile kako se nositi sa svojim emocijama, cijeli život ugađaju drugima, potiskuju ljutnju ili osjećaju da njihove potrebe nisu važne.
I zato mnoge žene ne jedu samo zbog gladi.
One jedu jer su iscrpljene od života u kojem stalno moraju biti: dobre, pristojne, dostupne, jake i funkcionalne.
Dječacima se češće govori izbori se za sebe, budi hrabar, reci što misliš, riskiraj, zauzmi prostor.
Djevojčice puno češće dobivaju poruku: “Nemoj biti previše.”
I upravo ta rečenica ostane duboko u tijelu žene.
Nemoj biti preglasna, preambiciozna, previše emotivna, previše zahtjevna ni previše vidljiva.
Pa mnoge žene nauče smanjivati sebe i svoje želje, potrebe, emocije, mišljenje, ljutnju ali i prisutnost.
Tijelo često govori ono što žena cijeli život pokušava utišati. Tijelo zna da zaslužuje više i onda se širi da zauzme više prostora.
Mnoge žene imaju osjećaj: da ih nitko ne vidi, da ih nitko ne čuje, da njihove potrebe nisu važne, da moraju čekati red, da su cijeli život emocionalno “premalo”.
I onda tijelo nesvjesno postaje način zauzimanja prostora koji emocionalno nikada nisu dobile.
Naravno, nije svaka žena s viškom kilograma emocionalno ranjena.
Ali ignorirati povezanost: stresa, emocionalnog prejedanja, kronične iscrpljenosti, people pleasinga, niskog osjećaja vrijednosti i odnosa prema tijelu jednako je površno kao tvrditi da je sve samo “manjak discipline”.
One nose obitelj, nose emocionalni teret odnosa, nose organizaciju doma, nose posao, nose djecu, nose tuđe probleme.
I gotovo nikada ne pitaju: “A tko nosi mene?”
To su žene koje svima sve riješe, svima su podrška, najmanje traže, najviše daju.
I onda navečer, iscrpljene, jedu ne zato što su gladne — nego zato što prvi put u danu pokušavaju osjetiti malo utjehe.
Žena koja je cijeli život učena da bude “manje” vrlo često će i financijski živjeti manje nego što zaslužuje.
Takve žene često ne traže dovoljno novca za svoj rad, imaju problem s naplatom. boje se pregovarati, umanjuju svoje znanje, teško se promoviraju i osjećaju krivnju kada traže više.
Zašto?
Jer financijska vidljivost traži ono što mnoge djevojčice nikada nisu naučile: zauzeti prostor bez osjećaja krivnje.
A žena koja se boji zauzeti prostor teško će tražiti povišicu, teško će pokrenuti biznis, teško će riskirati, teško će reći “ovo vrijedi” i teško će vjerovati da zaslužuje više.
I zato problem vrlo često nije: “Kako smršavjeti?”
Nego: “Kako prvi put u životu početi osjećati sebe?”
Kako: osjetiti glad i sitost, prepoznati vlastite potrebe, postaviti granice, ne živjeti samo za druge, ne tražiti vrijednost kroz žrtvovanje, ne koristiti hranu kao jedinu utjehu.
Žena koja je emocionalno prazna ne treba samo manji tanjur.
Treba život u kojem i ona postoji.
Počinje onog trenutka kada žena prestane umanjivati sebe, prestane se ispričavati što postoji, nauči biti vidljiva, nauči reći što želi i prestane živjeti samo da bi bila prihvaćena.
Žena koja vjeruje da nema pravo zauzeti prostor vrlo teško može: izgraditi ozbiljan posao, naplatiti svoju vrijednost, postaviti granice i osjećati sigurnost u vlastitom tijelu i životu.
Možda prvi put trebaju naučiti kako govoriti glasnije, tražiti više, zauzeti prostor, biti vidljive, prestati se sramiti svojih potreba i prestati živjeti kao da moraju zaslužiti pravo na vlastito postojanje.
Možda problem mnogih žena nikada nije bio samo u kilogramima.
Možda su cijeli život gladne nečega puno dubljeg, a to je osjećaj da su važne baš takve kakve jesu.
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
