Vinted, Njuškalo i 2.000 eura: Što zapravo znači kada vaše podatke dobije Porezna uprava?
Prag od 2.000 eura izazvao je posljednjih dana pravu buru među korisnicima Vinteda, Njuškala i drugih internetskih platformi. Društvene mreže pune su pitanja može li rasprodaja vlastitog ormara dovesti do porezne obveze, a mnogi se pitaju hoće li zbog nekoliko desetaka prodanih predmeta završiti pod povećalom Porezne uprave.
Razlog za zabrinutost postoji samo djelomično.
Naime, platforme doista moraju prijaviti dio svojih korisnika Poreznoj upravi, ali to ne znači da će svi oni platiti porez. Riječ je o europskim pravilima poznatima pod nazivom DAC7, koja su na snazi od 2023. godine i kojima se želi povećati transparentnost poslovanja na digitalnim platformama.
Drugim riječima, prijavljuju se podaci, a ne porezna obveza.
Pravila su vrlo jednostavna.
Ako tijekom jedne kalendarske godine na istoj platformi ostvarite više od 2.000 eura prometa ili obavite najmanje 30 prodaja, platforma je obvezna vaše podatke uključiti u godišnje izvješće koje dostavlja Poreznoj upravi.
Upravo je taj dio posljednjih dana izazvao najveću zabunu. Mnogi su zaključili da prelazak tog praga automatski znači i plaćanje poreza.
To nije slučaj.
Broj prodaja ili ukupan promet samo su signal da platforma mora poslati podatke.
Tek nakon toga Porezna procjenjuje o kakvoj je aktivnosti riječ.
Ako ste tijekom godine prodali rabljenu odjeću, dječju opremu, namještaj ili druge stvari koje vam više nisu trebale, u pravilu se radi o raspolaganju vlastitom imovinom. Takve prodaje same po sebi ne predstavljaju gospodarsku djelatnost niti automatski stvaraju poreznu obvezu.
S druge strane, potpuno je drukčija situacija ako netko redovito kupuje robu radi preprodaje, ostvaruje zaradu i posluje poput internetske trgovine. Tada Porezna može procijeniti da se zapravo radi o poslovanju koje podliježe poreznim pravilima.
Prema podacima Porezne uprave, digitalne platforme prijavile su gotovo 100.000 hrvatskih prodavatelja, a ukupna vrijednost prijavljenih transakcija dosegnula je 35,9 milijuna eura.
No, iz same Porezne naglašavaju kako se ti podaci ne promatraju izdvojeno. Oni su dio šire analize koja služi utvrđivanju eventualnih poreznih obveza i otkrivanju neprijavljene gospodarske djelatnosti.
Europska unija posljednjih godina nastoji zatvoriti prostor u kojem se dio poslovnih aktivnosti odvijao bez odgovarajuće porezne evidencije. Trgovina se sve više seli na internet, a platforme poput Vinteda, Njuškala, eBaya ili Etsyja postale su mjesto na kojem pojedinci, ali i brojni poduzetnici ostvaruju značajne prihode.
DAC7 upravo zato obvezuje platforme na razmjenu podataka s poreznim upravama država članica.
Fokus pritom nije na građanima koji povremeno prodaju stvari koje više ne koriste, nego na onima koji preko digitalnih platformi kontinuirano posluju, a pritom nisu prijavili svoju djelatnost.
Građani koji jednom ili nekoliko puta godišnje prodaju vlastite rabljene stvari ne bi trebali strahovati samo zato što su prešli iznos od 2.000 eura.
No, oni koji redovito kupuju robu radi daljnje preprodaje, ostvaruju zaradu i takvu aktivnost obavljaju kontinuirano trebali bi provjeriti jesu li njihove obveze prema poreznim propisima uredno riješene.
Upravo je to razlika koju posljednjih dana mnogi previđaju.
Prag od 2.000 eura nije granica nakon koje automatski nastaje porez. On je prije svega granica nakon koje digitalne platforme počinju dijeliti podatke s Poreznom upravom. Hoće li iz toga proizaći bilo kakva porezna obveza, ovisi o tome prodajete li povremeno vlastite stvari ili zapravo vodite posao.
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
