Prva plaća s povišicom sjela je na račun i tri dana hodate lakše. Onda se dogodi nešto neprimjetno: taj veći iznos postane običan. Više nije velik. Postane onaj na koji ste navikli. I prije nego shvatite, već čekate sljedeću, jer ova više ne grije kao prvog dana.
Mozgu su trebala dva tjedna da novi iznos proglasi normalnim – i krene tražiti sljedeći.
Godinama se vukla rasprava usrećuje li nas novac uopće. Matthew Killingsworth, Daniel Kahneman i Barbara Mellers 2023. su sjeli zajedno i razriješili je: kod većine ljudi zadovoljstvo doista raste s prihodom, ali kod jednog dijela nas u nekom trenutku stane – novac jednostavno nije cijela priča. Psihologinja Elizabeth Dunn s kolegama je još 2011. dodala onaj praktični dio koji nam nitko ne kaže: novac može kupiti sreću, ali samo ako ga trošimo kako treba. A „kako treba” rijetko znači još jednu stvar na polici.
Razlog ima i ime: hedonistička prilagodba. Naviknemo se na gotovo sve. Ono što nas je jučer oduševljavalo danas nam je polazna točka, a sutra pozadina koju više ni ne primjećujemo. Novi auto miriše na novo tri tjedna, pa postane samo auto. Veći stan bude velik dok ga ne napunimo i ne poželimo još veći. Isto vrijedi za plaću. Problem nastaje kad cijeli život gradimo na trošenju koje se prilagodi jednako brzo kao i mi – i onda trčimo sve brže samo da ostanemo na istome mjestu.
Prilagodbi pomaže i to što novac gotovo nikad ne gledamo sam za sebe, uvijek u odnosu na druge. Čim povišica sjedne, mjerilo se pomakne. Sad se uspoređujete s kolegom koji ima još malo više, ili s poznanicima kojima na mrežama izgleda da je sve posloženo. Utrka nema cilja jer se ciljna crta pomiče svaki put kad joj se približite. I tako netko tko objektivno ima mnogo zna se osjećati kao da stalno kaska, samo zato što gleda u krivo mjerilo.
Tu većina nas ima slijepu točku. Cijeli život učimo kako zaraditi više. Kako pametnije potrošiti ono što već imamo, gotovo nas nitko ne uči, a baš se tu krije najveći dobitak. Onaj tko zarađuje pristojno, a troši nepromišljeno, neće biti zadovoljniji od onoga tko ima manje, ali svaki euro pretvori u nešto što mu stvarno nešto znači.
Kako, posve praktično, trošiti tako da osjećaj ostane dulje od dva tjedna:
Nagledao sam se ljudi koji su godinama jurili prema točno određenoj brojci na računu. I kad bi je napokon dosegnuli, na licu im se vidjela čudna ravnodušnost. Brojka je stigla, osjećaj nije. Jer su zapravo cijelo vrijeme jurili za mirom koji su od te brojke očekivali – a njega novac sam po sebi ne isporučuje.
Više novca samo pojača ono što već jeste. Ako ne znate čemu vam služi, s njim ćete samo brže stići onamo gdje vam ni bez njega nije bilo dobro. Pitanje „u što ga pretvaram” vrijedi sebi postaviti prije sljedeće povišice, a ne tek poslije.
PROČITAJTE JOŠ
Vaš odnos s novcem napisan je prije nego što ste naučili brojati
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
