Uskrsnica pred blagdanima: tko ima pravo, koliko se može isplatiti i što poslodavci trebaju znati
Dolazak Uskrsa za brojne poslodavce znači i donošenje odluke o isplati uskrsnice, jedne od najčešćih prigodnih nagrada zaposlenicima. Iako njezina isplata nije zakonska obveza, uskrsnica je u praksi važan alat nagrađivanja radnika, jačanja zadovoljstva zaposlenih i stvaranja pozitivne radne klime.
U aktualnim gospodarskim okolnostima, u kojima su troškovi života i dalje visoki, uskrsnica za zaposlenike predstavlja konkretnu financijsku podršku uoči blagdana, dok za poslodavce može biti porezno učinkovit način dodatnog motiviranja i zadržavanja radnika. Upravo zato svake se godine uoči Uskrsa ponovno otvara pitanje tko ima pravo na uskrsnicu, u kojem se iznosu može isplatiti neoporezivo i na koje se sve načine može isplatiti.
Pravo na neoporezivu isplatu uskrsnice odnosi se isključivo na radnike koji su u radnom odnosu. To znači da se takva isplata može izvršiti zaposlenicima koji s poslodavcem imaju zasnovan radni odnos, dok osobe koje obavljaju poslove po drugim osnovama ne ulaze u tu kategoriju.
To se, među ostalim, odnosi na studente koji rade putem studentskih servisa, članove uprave koji nisu formalno zaposleni, osobe na stručnom osposobljavanju, kao i osobe koje rade temeljem ugovora o djelu ili autorskog ugovora. Za njih se uskrsnica ne može isplatiti u okviru neoporezive prigodne nagrade predviđene za radnike.
Važno je naglasiti da poslodavac nema automatsku zakonsku obvezu isplate uskrsnice. Ako takva obveza nije propisana kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, ugovorom o radu ili drugim izvorom radnog prava, poslodavac nije dužan isplatiti ovu prigodnu nagradu.
S druge strane, čak i kada takva obveza formalno ne postoji, poslodavac i dalje može donijeti odluku o isplati uskrsnice. U praksi se to najčešće čini posebnom odlukom o isplati prigodne nagrade, kojom se definiraju zaposlenici obuhvaćeni isplatom, iznos te način isplate.
Takva odluka često je dio šire politike nagrađivanja zaposlenika, osobito u tvrtkama koje žele dodatno potvrditi brigu o radnicima i unaprijediti organizacijsku kulturu.
Odluka o uskrsnici u potpunosti je na poslodavcu. On određuje hoće li uskrsnicu isplatiti, kojim zaposlenicima i u kojem iznosu. Uskrsnica se može isplatiti radnicima zaposlenima na određeno i neodređeno vrijeme, onima koji rade u punom ili nepunom radnom vremenu, kao i zaposlenicima koji su trenutačno na bolovanju, rodiljnom ili roditeljskom dopustu ili koriste godišnji odmor.
Drugim riječima, riječ je o institutu koji poslodavcu ostavlja značajan prostor za fleksibilnost, ali i za usklađivanje odluke s internim pravilima i financijskim mogućnostima društva.
Uz radnike, uskrsnicu će od države dobiti i umirovljenici, neovisno o visini mirovinskih primanja. Taj iznos iznosi 50 eura.
Važno je pritom naglasiti da se to primanje ne smatra dohotkom, ne podliježe oporezivanju i izuzeto je od ovrhe. Time se dodatno štiti socijalna svrha ove isplate, osobito u razdoblju povećanih troškova kućanstava uoči blagdana.
Poslodavac može svojim radnicima neoporezivo isplatiti do 700 eura godišnje za prigodne nagrade, uključujući uskrsnicu. To znači da se uskrsnica promatra unutar ukupnog godišnjeg limita za ovu vrstu primitaka, a ne kao zasebna neoporeziva kategorija bez ograničenja.
Za poslodavce je to važna porezna pogodnost jer omogućuje isplatu dodatnog primitka zaposlenicima bez dodatnog poreznog opterećenja, pod uvjetom da ukupni iznos ostane unutar propisanog limita.
Dodatno, neoporezivi dio uskrsnice zaštićen je od ovrhe. To znači da i radnici s blokiranim računima mogu primiti puni iznos na zaštićeni račun, što ovu isplatu čini posebno važnom za dio zaposlenih koji se nalaze u financijski osjetljivijoj situaciji.
Uskrsnica se kao prigodna nagrada može isplatiti na više načina. Poslodavac je može isplatiti na transakcijski račun zaposlenika, u gotovini ili u obliku dara u naravi.
Ako se isplata vrši u novcu, bilo na račun ili u gotovini, ona može biti izvršena zajedno s plaćom, ali i odvojeno od redovne isplate plaće, prije ili nakon nje. Pritom je važno da se takva isplata prijavi Poreznoj upravi putem obrasca JOPPD, u skladu s važećim poreznim pravilima.
Iako je u praksi najčešća novčana isplata, uskrsnica se može realizirati i kroz dar u naravi. To mogu biti proizvodi iz vlastite ponude, posebno nabavljeni pokloni, poklon bonovi ili određene usluge koje poslodavac daje zaposlenicima.
U tom slučaju važno je voditi računa o poreznom tretmanu. Dar u naravi može se neoporezivo dati do iznosa od 133 eura godišnje, pri čemu se kao relevantna uzima tržišna vrijednost dobra ili usluge, uključujući PDV.
Ako tržišna vrijednost dara premaši 133 eura, iznos iznad tog praga smatra se plaćom u naravi te podliježe obračunu poreza i doprinosa. Upravo zato poslodavci koji razmatraju ovu opciju trebaju precizno utvrditi vrijednost dara i voditi računa o poreznim implikacijama.
U poslovnoj praksi uskrsnica nije samo jednokratna blagdanska isplata. Ona je i instrument upravljanja zadovoljstvom zaposlenika te način na koji poslodavac pokazuje odnos prema ljudima u organizaciji.
U uvjetima tržišta rada obilježenog nedostatkom radne snage, rastom očekivanja zaposlenika i sve većim pritiskom na troškove života, čak i prigodne nagrade poput uskrsnice mogu imati važnu ulogu u percepciji poslodavca i ukupnom iskustvu zaposlenika.
Za poslodavce ona predstavlja porezno racionalan način dodatnog nagrađivanja, a za zaposlenike konkretnu financijsku podršku u razdoblju povećanih blagdanskih izdataka. Upravo zato uskrsnica i ove godine ostaje relevantna tema i za radnike i za poslodavce koji žele pravodobno planirati svoje obveze i mogućnosti.
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
