Pet strategija upravljanja rizikom u portfelju koje mogu sačuvati vaš novac
Većina ljudi kada razmišlja o investiranju najprije razmišlja o prinosu. Koliko se može zaraditi? Koja dionica ima najveći potencijal? Gdje je iduća velika prilika?
No iskusniji ulagači znaju da pravo pitanje ne glasi koliko možete zaraditi, nego koliko možete izgubiti i možete li taj gubitak podnijeti bez ozbiljnih posljedica za svoj portfelj, planove i miran san.
To je velika razlika.
Jer tržište ne možete kontrolirati. Ne možete kontrolirati hoće li dionice sutra rasti ili padati, kada će doći nova korekcija ni koliko će trajati razdoblje pojačane volatilnosti. Ono što ipak možete kontrolirati jest način na koji gradite portfelj, koliko rizika preuzimate i kako reagirate kada tržište postane nervozno.
Upravo zato upravljanje rizikom nije dosadni dodatak investiranju, nego njegov temelj.
Dugoročno gledano, najveću prednost ne dobivaju nužno oni koji stalno traže najviši mogući prinos, nego oni koji uspiju izbjeći velike gubitke. Velik pad portfelja ne boli samo psihološki. On matematički otežava povratak na početnu razinu.
Primjerice, pad od 10 posto traži rast od oko 11 posto da biste se vratili na početak. Pad od 20 posto traži 25 posto rasta. Pad od 30 posto već traži 43 posto oporavka. Kada portfelj padne 50 posto, potreban je rast od čak 100 posto da biste opet bili na nuli.
Zato je očuvanje kapitala često važnije od lova na maksimalan prinos.
U nastavku donosimo pet konkretnih strategija upravljanja rizikom koje svaki ulagač može razumjeti i primijeniti.
Prvi korak u upravljanju rizikom nije odabir dionice, fonda ili ETF-a. Prvi korak je iskreno pitanje: koliki pad portfelja mogu podnijeti bez panike i bez ugrožavanja svojih financijskih ciljeva?
To je pitanje koje si mnogi ne postave dok ne bude prekasno.
Na papiru svi misle da mogu izdržati pad tržišta. U praksi, kada vrijednost portfelja u nekoliko mjeseci padne 15, 20 ili 30 posto, mnogi tada prvi put shvate da su preuzeli više rizika nego što su emocionalno i financijski mogli nositi.
Zato ima smisla unaprijed definirati svoj maksimalno prihvatljiv gubitak. Ne zato da biste predvidjeli budućnost, nego da biste znali kako složiti portfelj danas.
Ako znate da vam je pad od 15 posto granica nakon koje više ne biste mirno spavali, tada možda ne biste trebali biti gotovo potpuno izloženi dionicama. Ako znate da vam u iduće tri godine treba dio novca za stan, školovanje djeteta ili pokretanje posla, tada taj novac ne bi trebao biti u najrizičnijem dijelu portfelja.
Ovaj pristup često vodi do konzervativnijeg i mudrijeg ulaganja. Ne zato što ste pesimist, nego zato što ste realni.
Jedna od najvažnijih odluka u investiranju nije koju pojedinu dionicu kupiti, nego kako rasporediti novac među različitim vrstama imovine.
Drugim riječima, koliko ćete imati u dionicama, koliko u obveznicama, koliko u gotovini, a koliko možda u drugim klasama imovine.
Mnogi ulagači koriste fiksnu raspodjelu i drže je se bez obzira na okolnosti. Primjerice, uvijek 70 posto dionica i 30 posto obveznica. Iako takav pristup može biti jednostavan, problem nastaje kada potpuno zanemaruje valuacije i tržišne uvjete.
Nije isto ulagati agresivno kada su tržišta izrazito precijenjena i kada su cijene već dugo rasle, kao i onda kada su tržišta prošla ozbiljnu korekciju i kada se otvaraju povoljnije prilike.
Zato dio iskusnih ulagača koristi taktičku raspodjelu imovine. To znači da ne mijenjaju strategiju panično i svakodnevno, ali dopuštaju sebi određenu fleksibilnost. Kada su tržišta vrlo skupa, mogu povećati udio gotovine ili smanjiti izloženost rizičnijim segmentima. Kada su valuacije povoljnije, mogu biti spremniji iskoristiti prilike.
To nije pokušaj pogađanja svakog vrha i dna. To je način da ne ignorirate cijenu koju plaćate.
Ulaganje nije samo pitanje što kupujete. Jednako je važno i kada kupujete te po kojoj valuaciji.
Jedan od najvažnijih pojmova u svijetu investiranja jest margina sigurnosti.
U najjednostavnijem smislu, riječ je o razlici između stvarne vrijednosti neke investicije i cijene po kojoj je kupujete. Što je ta razlika veća, to imate veći zaštitni jastuk ako stvari ne krenu onako kako ste očekivali.
Ako kupujete kvalitetnu kompaniju po cijeni koja već uključuje prevelika očekivanja, vaš prostor za pogrešku je vrlo malen. Dovoljno je da rezultati budu malo slabiji od očekivanih pa da cijena snažno padne. No ako kupujete imovinu po razumnijoj ili podcijenjenoj cijeni, tada je rizik manji, a potencijal povoljniji.
Margina sigurnosti važna je jer nitko nije nepogrešiv. Možete pogriješiti u procjeni dobiti, tržišnog položaja kompanije, buduće potražnje ili utjecaja makroekonomskih kretanja. Upravo zato nije dovoljno pronaći nešto što izgleda zanimljivo. Važno je ostaviti prostor i za vlastitu moguću pogrešku.
Uz to, nije svaka jeftina dionica dobra prilika. Neke su jeftine s razlogom. Zato uz povoljnu cijenu treba gledati i kvalitetu poslovanja.
Dobro je obratiti pažnju na snagu bilance, konkurentske prednosti, stabilnost zarade, kvalitetu uprave, sposobnost kompanije da štiti marže i vraća vrijednost dioničarima. Bez toga se lako može upasti u takozvanu value trap situaciju, odnosno u dionicu koja izgleda jeftino, ali zapravo skriva dublje probleme.
Volatilnost je sastavni dio tržišta i nije moguće potpuno je izbjeći. No to ne znači da je treba ignorirati.
Velike oscilacije u portfelju dugoročno mogu ozbiljno narušiti rezultate. Razlog je jednostavan: gubici i dobici ne djeluju simetrično.
Ako portfelj jedne godine poraste 50 posto, a druge padne 50 posto, prosjek izgleda kao nula. No stvarni rezultat nije povratak na početak. Na kraju ste i dalje u minusu.
To je moć, odnosno u ovom slučaju problem složenog učinka.
Zato ulagaču nije svejedno kakvim putem dolazi do prinosa. Dva portfelja mogu na papiru imati sličan prosječni godišnji prinos, ali onaj s manjim oscilacijama često završi s boljim konačnim rezultatom.
Smanjivanje volatilnosti ne znači da morate ulagati isključivo defenzivno. To znači da trebate paziti na koncentraciju rizika. Ako vam portfelj ovisi o jednoj temi, jednom sektoru ili nekoliko vrlo sličnih pozicija, tada ste ranjiviji nego što možda mislite.
Diverzifikacija, promišljena raspodjela imovine, rebalans portfelja i disciplina u veličini pojedine pozicije sve su to načini kako smanjiti nepotrebnu volatilnost.
Volatilnost se ne može ukinuti, ali se može držati pod kontrolom.
Često se ponavlja da je investiranje maraton, a ne sprint. To je točno, ali samo ako se ta rečenica stvarno razumije.
Dugoročni horizont ne znači da treba potpuno zanemariti rizik. Ne znači ni da svaku cijenu treba opravdavati rečenicom da će tržište jednog dana opet rasti.
Prava snaga dugoročnog razmišljanja je u tome da ne donosite odluke pod pritiskom kratkoročnih kretanja. Ne morate pobijediti tržište ovaj mjesec, ni ove godine, ni u svakom kvartalu. Važno je da kroz dugi niz godina vaš portfelj raste održivo i da pritom ne prolazi kroz gubitke koji vas tjeraju na panične odluke.
Problem nastaje kada ljudi žele prebrze rezultate. Tada često kupuju preskupo, ulaze preagresivno i zaboravljaju osnovna pravila čim tržište neko vrijeme raste. Upravo u takvim fazama kapital najlakše strada.
Dugoročno ulaganje traži strpljenje, ali i disciplinu. Kada su tržišta skupa, možda je mudrije više paziti na očuvanje kapitala. Kada se otvore kvalitetne prilike nakon korekcija, tada ima više smisla biti odlučniji i hrabriji.
Drugim riječima, dugi rok nije izgovor za pasivnost. On je okvir unutar kojeg promišljeno donosite odluke.
Najveća pogreška u investiranju često je opsjednutost stvarima koje ne možemo kontrolirati.
Nitko ne zna što će tržište napraviti sutra. Nitko ne zna točan trenutak sljedeće korekcije, ni kada će se promijeniti raspoloženje ulagača. No svaki ulagač može kontrolirati koliko je rizika preuzeo, koliko je discipliniran i je li portfelj posložen u skladu s ciljevima i stvarnim kapacitetom za gubitak.
Zato upravljanje rizikom nije znak slabosti ni pretjeranog opreza. To je znak zrelosti.
U praksi to znači nekoliko jednostavnih stvari: imati plan maksimalnog prihvatljivog gubitka, prilagođavati raspodjelu imovine valuacijama i uvjetima na tržištu, tražiti marginu sigurnosti, paziti na volatilnost portfelja i donositi odluke s dugoročnom perspektivom.
Na kraju, najbolji način da dugoročno zaradite više često je taj da u kratkom roku ne izgubite previše.
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
