Tko smije imati novac? Od bankarskih prava žena do blockchaina i nove kontrole slobode
Danas se čini samorazumljivim da odrasla osoba može otvoriti bankovni račun. No povijest nas podsjeća da financijska prava nisu uvijek bila univerzalna, niti zajamčena. U Sjedinjenim Američkim Državama žene su tek 1974. godine, donošenjem Zakona o jednakim kreditnim mogućnostima, dobile pravo samostalno otvoriti bankovni račun i raspolagati vlastitim novcem bez muškog jamca. Financijska neovisnost bila je zakonski uvjetovana spolom – i to do nedavno.
Danas, pola stoljeća kasnije, formalne zabrane su uglavnom ukinute, ali pitanje pristupa financijskom sustavu ostaje globalni problem. U mnogim državama Afrike, Azije i Latinske Amerike milijuni ljudi i dalje nemaju bankovni račun – ne zbog zakona, nego zbog siromaštva, nedostatka dokumenata, digitalne isključenosti ili kulturnih ograničenja. Pravo postoji na papiru, ali ne i u stvarnosti.
U tom prostoru između prava i stvarne dostupnosti pojavljuju se kriptovalute – kao obećanje slobode, izlaza iz sustava i financijske autonomije bez banaka i država. Bitcoin je zamišljen kao decentralizirana alternativa tradicionalnom novcu, mreža bez centralne kontrole. No kako je rastao, tako je rastao i interes regulatora.
Mađarska je, primjerice, uvela stroge zakonske mjere prema kojima neovlašteno trgovanje kripto-imovinom može postati i kazneno djelo. Europska unija kroz MiCA regulativu uspostavlja jedinstven nadzor nad kripto-tržištem, čime se digitalni novac sve više vraća pod institucionalnu kontrolu. Sloboda ostaje, ali pod uvjetima.
Hrvatska u tom kontekstu ne odstupa. Bankovni sustav je otvoren i bez diskriminacije po spolu, no pristup financijama i dalje ovisi o statusu, dokumentima i digitalnoj pismenosti. Bitcoin i druge kriptovalute su legalne, ali nisu službeno sredstvo plaćanja. Dobit se oporezuje, transakcije se nadziru, a pružatelji usluga moraju imati odobrenje HANFA-e. Rudarenje je dopušteno, ali ekonomski sve manje dostupno pojedincima zbog visokih troškova energije i opreme.
Sličnu ambivalentnost vidimo i u Dubaiju. S jedne strane, grad se pozicionira kao globalno središte kripto-inovacija, s jasnim regulatornim okvirom i posebnom institucijom – VARA-om – koja licencira i nadzire kripto-tvrtke. S druge strane, upravo ta regulacija jasno poručuje: bez dozvole nema poslovanja. Platforme koje nemaju licencu, poput MiningRacea, ne uživaju regulatornu zaštitu, bez obzira na marketinške tvrdnje.
I tako se krug zatvara. Od vremena kada žene nisu smjele imati bankovni račun, do digitalnog doba u kojem svatko može imati kripto-novčanik, ali samo ako se uklapa u propisani okvir. Tehnologija se mijenja, alati postaju sofisticiraniji, ali temeljno pitanje ostaje isto: tko ima pristup novcu, tko postavlja pravila i gdje završava sloboda, a počinje kontrola.
U tom smislu, Bitcoin nije revolucija koja je ukinula sustav – već ogledalo koje pokazuje kako se svaki sustav, prije ili kasnije, ponovno izgradi oko moći i nadzora.
Foto: Unsplash
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
