Osobno sam su-osnovala i vodim zadrugu od 130 ljudi, a osiguranje da ne bude razočaranih članova i gubitaka postižem ‘crtanjem’ infografike poslovnog modela te usmenim intervjuom sa svakom osobom prilikom učlanjenja. Smatram da su jasna motivacija osobe za članstvom i jasnoća uprave prema članovima presudni za razvoj zadrugarstva. Nema nagovaranja i nipošto nema uvjeravanja da je to pravi put za nekoga. Zato ću navesti glavne motive za i protiv zadrugarstva te kako se zadruga razlikuje od trgovačkih društava i kako se pokreće.
Zadruga je poduzeće s minimalno 7 ili više suvlasnika koje nazivamo članovima. Zakon o zadrugama posebno propisuje poslovanje zadruga. Zadruga se može baviti bilo kojom djelatnošću.
1. Zajedničko dobro ili cilj, s profitom ili bez profita (zgrada, vrtić, trgovina, sport, prerada maslina, poljoprivreda, neovisna energija u primjerice nekom kvartu, bilo što zajedničko, “mi ispred ja” princip).
2. Podrška više različitih ljudi, “zajedno smo jači” princip.
3. Podjela financijskog rizika i profita s više ljudi.
Foto: Unsplash
U zadruzi vrijedi 1 član = 1 glas, bez obzira na broj uloga/udjela. Ovo potkrepljuje “mi ispred ja” princip, jer će i manji “dioničari” u zadruzi jednako odlučivati kao i veći i time se postiže konzistentnost glavnog cilja i vizije.
Uplaćeni ulog uvijek ima istu nominalnu vrijednost. To znači da se prilikom ispisa iz zadruge članu isplaćuje iznos istovjetan uplaćenom (ne raste, ne pada). A da se ne bi desilo da odjednom puno ljudi zatraži povlačenje uloga i time naruši likvidnost zadruge, zakonski je predviđen maksimalan rok od 3 godine za isplatu uloga pa je cash flow zaštićen (što je dobro za zadrugu i za ulagače).
Zadruga može biti profitna i neprofitna (osobno nemam iskustvo o neprofitnoj zadruzi pa o tome ovdje ne pišem). Minimalno se 20 posto profita uvijek mora reinvestirati, a 5 posto stavljati u pričuve.
Visinu uloga u zadrugu određuje skupština zadruge koju čine svi članovi zadruge (upravitelj ili uprava predlaže, članovi glasaju). Svaki član mora uplatiti barem osnovni ulog, a dodatne uloge može i ne mora – već prema internim pravilima zadruge i odluci skupštine/uprave (što čini poslovni model zadruge).
Odbor za članstvo ili upravitelj dozvoljavaju ili odbijaju upis nekog člana prema internim pravilima i glasanju (osobno prilikom upisa u telefonskom intervjuu tražim je li motivacija člana poravnata s onim što nudimo te je li svjestan rizika i može li ga opisati svojim riječima, odnosno razumije li dogovor). Isto tako može se i ispisati nekog člana (i isplatiti ga) ukoliko tako odbor odluči (postoje indikacije kad se taj postupak pokreće, ali u načelu su upravitelj i odbor po ovom pitanju relevantni).
Skupština zadruge odlučuje o raspodjeli dobiti većinskim glasovima svih članova (svi ravnopravno glasaju), dok je u dioničkom društvu utjecaj relativan u odnosu na uplaćeni kapital. U zadruzi se mogu raspisati i interna pravila ili pravilnici – pilot jednog takvog modela i višegodišnji primjer iz prakse je Brlog zadružna pivovara.
Natpolovičnom većinom glasova skupštine se donosi većina odluka, a dvotrećinskom većinom odluke o imovini, promjeni statuta i druge iznimno bitne odluke. U zakonu je raspisano kakvom se većinom u kojem slučaju glasa. Ima dosta nejasnoća u tom zakonu, ali mi se još uvijek jednostavno snalazimo sa 130 članova.
Skupština zasjeda minimalno jednom godišnje. Skupštinom predsjeda predsjednik skupštine, upravlja upravitelj (aka direktor), mogu se formirati nadzorni (obvezno kad je više od 20 članova) i upravni odbor i druga tijela po potrebi.
Profitna zadruga podliježe zakonu o porezu na dobit kao “druga pravna osoba koja ostvaruje dobit” i zakonu o PDV-u (ako je u sustavu PDV-a).
Članski ulozi se knjigovodstveno tretiraju kao kapital. Član zadruge se u bilo kojem trenu može ispisati iz zadruge i zatražiti povrat uloga. Članovi zadruge ne odgovaraju za poslovanje zadruge i mogu biti potpuno pasivni.
Svatko za sebe odlučuje što je od svega navedenog u kolumni mana, a što prednost zadrugarstva, međutim sažeti ću neke očigledne točke:
Skupi se sedam članova, napiše se statut (odnosno Pravila zadruge) i krene se istim putem kao i kod otvaranja firme: javni bilježnik > uplata kapitala > prijava na trgovačkom sudu > prijava NKD > izrada pečata > račun u banci > prijava carini (za pivovare i druge obveznike trošarina).
Idući koraci nakon osnivanja su isti kao i kod firme: ishođenje dozvola za rad, odabir računovodstva itd.
Savjet iz prakse: Mudro je odmah odrediti po kojim kriterijima će pristupati novi članovi, hoće li uopće pristupati i koji su zajednički ciljevi i sl. Za sve ono što još nije jasno definirano u startu, bolje je imati manje ograničenja (kraći statut), nego da se za svaku sitnicu mora sazivati skupština i mijenjati statut. Poslije se po putu mogu nadograditi interna pravila kakva god hoćete, a ono što mislite da se neće mijenjati neka odmah ide u statut.
Javiš se voditelju zadruge, pitaš pitanja, dobiješ odgovore, ponudiš iznos i ako te prime – interno razmijeniš podatke/ugovor te uplatiš ulog.
Javiš se voditelju, kažeš da bi van i pitaš kada možeš dobiti svoj ulog natrag.
Drugačije rečeno – zadruga je društvo ljudi, a dionice su društvo kapitala. Ili romantično rečeno – zadružni ulozi su kao “dionice za bogate duhom” – kad više ljudi sa sličnim stavom, manjim ulozima i grupnim pogurancem krene u akciju.
Knjigovodstveno je zadruga slična ostalim firmama, a razlika je u angažmanu sa zadrugarima – izvještavanju, transparentnosti koju pružaš članovima (koji onda uzvraćaju povjerenjem i angažmanom i ulaganjem). Na neki način je zadruga i osobnija jer se ljudi ponose time i rado pohvale. Zadruga može rješavati neki problem na tržištu, ali i osobni problem za grupu ljudi (spomenula sam stambene zadruge – međutim nemam još takvo iskustvo da prenesem detalje).
U Europi su zadruge popularne i bitne za ekonomiju, a kod nas imaju neki teret i stigmu iz prošlosti. Srećom, ne moramo nositi tuđe stigme 🙂 i nismo svi isti pa će si svatko prema svojim preferencijama moći definirati pojedini projekt i poslovni model. Najbitnije je u startu jasno znati što se želi od zadruge i tako napisati Pravila, obveze i benefite i okupiti ekipu koja je u skladu s tim.
Foto: Unsplash
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
