Vrlo rano osjetila sam potrebu biti samostalna i financijski neovisna. Prvi novac počela sam zarađivati kao tinejdžerka. To je bio džeparac za moje male luksuze i bila sam jako ponosna na njega. Davao mi je dozu slobode i samostalnosti. Kada sam počela izlaziti, bilo mi je normalno platiti svoj dio račun ili izmjenično plaćati cijeli račun. To se odnosilo na izlaske s prijateljima, ali i s partnerima.
Tako je i danas. Nakon dvadeset zajedničkih godina, suprug i ja imamo odvojene financije. Zajedničke troškove dijelimo po pola, a s ostatkom prihoda svatko raspolaže na svoj način. Ne idemo u krajnost i ne brojimo svaki euro, ali držimo se tog principa.
O novcu pričamo otvoreno. Znamo s kojom imovinom svaki od nas raspolaže, gdje ulaže novac i slično, ali mjesečne troškove koji nisu zajednički (odjeća, obuća i sl.) financiramo sami. Bez obzira što sam dugi niz godina zarađivala manje od supruga nisam željela da me financira.
Važno mi je biti neovisna
Jednostavno, važno mi je biti neovisna, zaraditi za svoje potrebe i na kraju krajeva slobodno raspolagati sa svojim novcem. Znam da je tu ako mi zatreba financijska pomoć i to mi puno znači, ali dajem sve od sebe da do toga ne dođe.
Kako u svakoj priči ima ali, tako se taj „ali“, povremeno, javljao i kod mene. Unatoč svim mojim čvrstim stavovima o financijskoj neovisnosti, imala sam trenutaka kada bih pomislila: „što se nisam bogato udala…“!
Budimo realni, ponekad je život jako težak. Posao, obitelj, poduzetništvo… sve to strašno umara i nekada nemamo snage nositi se s time. U takvim trenucima, činilo mi se da bi bilo lakše prepustiti odgovornost drugome i nadati se najboljem, pa dok ide. Naravno da je to velika zabluda i da to ima veliku cijenu.
Srećom, suprug me dobro poznaje pa kad bih mu došla s tom idejom, odmah bi mi rekao da to nije za mene. U pravu je, nije! Tada bih uzela predah, odmorila glavu od svega i nastavila dalje. Na kraju dana, kada imaš svoj novac imaš i svoja pravila!
Foto: Unsplash