Što hrvatski učenici rade bolje od prosjeka OECD-a i kakve to veze ima s novcem?
Prema najnovijim rezultatima PISA testiranja, hrvatski učenici ostvarili su 2025. godine slabije rezultate u matematici i čitanju nego 2022. godine, dok su u prirodoslovlju zadržali usporedivu razinu. U većini ispitivanih područja Hrvatska je nešto ispod prosjeka zemalja OECD-a.
Ipak, učenici su pokazali iznadprosječne rezultate u vještinama koje mogu poslužiti kao dobar temelj za razvoj zdravih financijskih navika. Stručnjaci investicijske platforme Finax stoga podsjećaju da je početak školske godine pravo vrijeme za usvajanje dobrih financijskih navika, a prvi korak može biti redovit džeparac.
OECD je testirao znanja i vještine petnaestogodišnjih učenika iz 91 zemlje svijeta. U testiranju je sudjelovalo više od 760.000 učenika, među kojima i 6.424 učenika iz 274 škole u Hrvatskoj. Time je obuhvaćeno približno 93 % ukupne hrvatske populacije petnaestogodišnjaka.
Rezultati hrvatskih učenika u 2025. godini bili su slabiji u matematici i čitanju nego 2022., dok su rezultati u prirodoslovlju ostali na usporedivoj razini. Dugoročno gledano, pad je još izraženiji. U usporedbi s 2018. godinom, hrvatski učenici ostvarili su osjetno slabije rezultate i u matematici i u čitanju.
U većini ispitivanih područja Hrvatska je nešto ispod prosjeka zemalja OECD-a. Osnovnu razinu znanja i vještina, odnosno najmanje razinu 2, ostvarilo je 75 % hrvatskih učenika u prirodoslovlju, u usporedbi sa 74 % na razini OECD-a. U matematici je tu razinu ostvarilo 64 % učenika, dok je prosjek OECD-a 65 %, a u čitanju 68 % učenika, u usporedbi s prosjekom OECD-a od 69 %.
Među učenicima s najboljim rezultatima, koji su ostvarili razinu 5 ili višu, udio hrvatskih učenika manji je od prosjeka OECD-a u sva tri područja.
S druge strane, rezultati su pokazali i nekoliko ohrabrujućih nalaza. Hrvatski učenici bolje od prosjeka OECD-a planiraju vlastiti napredak i postavljaju ciljeve. Dobre rezultate ostvaruju i kada je riječ o mentalitetu rasta, odnosno uvjerenju da se sposobnosti mogu razvijati trudom. Obje navike mogu utjecati na to kako će djeca poslije upravljati novcem.
„Sposobnost planiranja i mentalitet rasta odličan su temelj za odgovorno upravljanje novcem, osobito ako ih roditelji prepoznaju i počnu razvijati na vrijeme. Dijete koje zna postaviti cilj, pratiti napredak i procijeniti rezultat lakše će odrediti za što štedi, koliko može potrošiti i drži li se svojeg plana. Jednako je važno da shvati kako štednja i ulaganje nisu rezervirani za one koji imaju poseban talent ili mnogo novca. Financijske se navike, baš kao i svaka druga vještina, grade korak po korak. Što djeca ranije naprave prve korake, to će im upravljanje novcem poslije biti prirodnije“, kaže Emilio Gučec, country manager Finaxa u Hrvatskoj.
PISA testiranje pokazalo je da hrvatski učenici češće od prosjeka OECD-a unaprijed planiraju svoj pristup učenju i provjeravaju razumiju li gradivo. Svoj proces učenja planira 44 % hrvatskih učenika, u usporedbi s prosjekom OECD-a od 37 %, dok 57 % učenika postavlja pitanja kako bi provjerilo razumijevanje gradiva, naspram prosjeka OECD-a od 49 %.
Sposobnost planiranja i praćenja vlastitog napretka u Hrvatskoj se snažnije odražava na rezultate nego u drugim zemljama. Jedna jedinica indeksa postavljanja ciljeva u Hrvatskoj donosi razliku od sedam bodova u rezultatu, dok je prosjek OECD-a tri boda.
Istodobno, 72 % hrvatskih učenika vjeruje da se sposobnosti mogu razvijati trudom, što je nešto više od prosjeka OECD-a od 69 %. Upravo ti učenici postižu i bolje rezultate.
Džeparac je jednostavan alat kojim roditelji djeci mogu omogućiti da u sigurnom okruženju vježbaju planiranje, postavljanje ciljeva i donošenje odluka o vlastitom novcu. Tako djeca stječu iskustvo prije nego što njihove financijske odluke počnu imati stvarne posljedice u odrasloj dobi. Početak školske godine, kada usvajaju nove obveze i grade nove rutine, idealna je prilika za prvi korak.
„Džeparac je za dijete prvi mali osobni proračun. Pritom nije presudno dobiva li velik iznos, nego dobiva li ga redovito i zna li kada može očekivati sljedeću uplatu. Tako uči rasporediti novac, odvojiti dio za štednju i prihvatiti da ne može sve dobiti odmah. Ako novac dobiva samo povremeno i bez jasnog ritma, veća je vjerojatnost da će ga odmah potrošiti. Redovit džeparac zato nije samo novac za sitne želje, nego svojevrsni poligon na kojem djeca, bez velikih posljedica, uče donositi prve financijske odluke“, kaže Gučec.
Prema njegovim riječima, djeci mlađoj od deset godina džeparac se može davati u gotovini, u iznosu od nekoliko eura tjedno. U toj je dobi važna tjedna redovitost jer djeca još ne mogu učinkovito planirati na dulji rok.
Za djecu stariju od deset godina džeparac može iznositi nekoliko desetaka eura mjesečno. Poželjno ga je uplaćivati na bankovni račun kako bi djeca naučila upravljati i bezgotovinskim novcem.
Osobno iskustvo s bankarskim proizvodima i platnim karticama nije samo korisna praktična vještina. Istraživanja pokazuju da djeca koja imaju stvarno iskustvo u upravljanju novcem u pravilu postižu i višu razinu financijske pismenosti.
Financijsko obrazovanje ipak ne bi trebalo stati samo na štednji. Sa starijim školarcima ima smisla započeti razgovor o ulaganju i objasniti im da novac koji samo stoji na računu ili u kasici ne povećava svoju vrijednost.
Prvi korak za roditelje može biti otvaranje dječjeg investicijskog računa. Tako djeci na praktičnom primjeru mogu pokazati kako novac s vremenom može rasti.
„Štednja je prvi korak, ali ne bi trebala biti i posljednji. Kada dijete razumije zašto dio novca ostavlja sa strane, možemo mu postupno objasniti i kako ulaganje funkcionira. Dječji investicijski račun roditeljima omogućuje da to pokažu na konkretnom primjeru: kako vrijeme, redovitost i strpljenje mogu pomoći novcu da raste. Takva lekcija vrijedi više od same teorije jer dijete iz prve ruke vidi da se financijska sigurnost ne gradi preko noći, nego malo-pomalo i na duge staze“, zaključuje Gučec.
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
