Kada sam se prvi put zapošljavala (ne tako davno, prije osam godina), odnos snaga na tržištu rada činio mi se bitno drukčijim nego danas. Tadašnji kandidati, uključujući i mene, često su ulazili u selekcijski proces s više zahvalnosti nego očekivanja i rijetko postavljali pitanja o samom poslu, uvjetima ili razvoju.
Danas mi se čini da pripadnici generacije Z pristupaju prvom poslu potpuno drugačije. Istražuju uvjete, postavljaju pitanja i žele jasno razumjeti što se od njih očekuje. Iz vlastitog iskustva, ipak, imam dojam da mnogi i dalje ulaze u prvi posao nesigurni, s nedoumicama i nepostavljenim pitanjima. Upravo zato smatram da employer branding postaje sve važniji: poslodavci se trude pokazati ne samo što nude, nego i kako rade, kako podupiru razvoj zaposlenika i kakvu kulturu njeguju.
Iz moje današnje perspektive, kao team leada koji vodi mladi tim, često razmišljam o vlastitim počecima. Koja pitanja tada nisam znala postaviti? Što bih voljela da sam znala prije nego što sam prihvatila svoj prvi posao?
Mladi na prvom poslu često vjeruju da moraju znati riješiti svaki zadatak i imati odgovor na svako pitanje pa vlastito neznanje pogrešno doživljavaju kao slabost. Zbog toga nerijetko izbjegavaju postavljati pitanja, iako su ona prvi korak u njihovom profesionalnom razvoju. Čak i jednostavno pitanje može pokazati angažman i želju za učenjem, a pronalazak odgovora donosi onaj dobar osjećaj uspjeha. Zato pitajte sve i svašta!
Oglasi za junior pozicije često nude vrlo općenite i pomalo nejasne opise poslova. Zato je već na razgovoru za posao ključno postaviti pitanja koja daju realnu sliku o očekivanjima. Jedno od odličnih učinkovitih pitanja jest: „Koji je najveći izazov s kojim bih se suočio na ovoj poziciji?”
Odgovor na ovo pitanje pomaže kandidatu razumjeti koji ga zadaci i problemi očekuju, ali i otvara prostor da poslodavac objasni na koje se alate, procese i resurse može osloniti. Ako postoji mentor ili kolega koji će mu pružiti podršku, kandidat će to saznati upravo ovdje i odmah steći dojam hoće li biti vođen i učiti kroz iskustvo, ili će većinu stvari morati rješavati sam.
Iako kandidati najčešće pitaju za plaću, mnogo rjeđe se usude pitati o jasnim mjerama uspjeha, kriterijima napredovanja i mogućnostima poboljšanja uvjeta. Mnogi se pritom oslanjaju na pretpostavke ili strahuju od „previše pitanja“. Tek sam kasnije naučila da se razvoj i uvjeti pregovaraju, a ne podrazumijevaju.
Osim o financijskim, važno je razmišljati i o nefinancijskim uvjetima posla: fleksibilnosti radnog vremena, mogućnosti rada od kuće te specifičnim benefitima koje tvrtka nudi. U vrijeme kad svi traže balans između privatnog i poslovnog, upravo ovi uvjeti mogu biti presudni za dugoročno zadovoljstvo.
Čak i iskusniji često zaborave razgovarati o mogućnostima profesionalnog razvoja. Edukacije, konferencije, interni treninzi i mentorstvo nisu samo benefiti za poslodavca — oni su prije svega ulaganje u zaposlenika. Znanje, vještine i kontakti koje pritom steknemo ostaju trajno naši i često donose najveću vrijednost dugoročno. Kako kaže stara latinska poslovica: Omnia mea mecum porto — sve svoje nosim sa sobom.
Možda najvažnija, a često izostavljena pitanja odnose se na kulturu tvrtke i dinamiku u timu:
Iskreni odgovori na ova pitanja dat će više informacija nego bilo koji generički opis posla, a naš unutrašnji glas vrlo brzo prepoznat će izaziva li nam on osjećaj sigurnosti ili nelagode.
Prvo zaposlenje ne mora biti “posao iz snova”. Ono je često početna točka, prilika za učenje i upoznavanje samog sebe u profesionalnom okruženju. Pogreške su sastavni dio tog procesa, a svako iskustvo, dobro ili loše, nosi vrijednu lekciju.
Možda je najvažnije znati da nitko nema sve odgovore na početku. Prvi posao nije završna destinacija nego polazište – i to je sasvim u redu. A tko zna, možda baš taj prvi posao bude the one, mjesto koje vas iznenadi, motivira i postane odskočna daska za cijelu karijeru.
Svaki korak koji poduzmete, svako pitanje koje postavite i svaka odluka koju donesete oblikuje vašu profesionalnu priču. Ne bojte se učiti, istraživati i aktivno kreirati svoju karijeru jer upravo tako mladi postaju samopouzdani, osnaženi i spremni za sve što dolazi.
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
