Građani drže 31,5 milijardi eura na računima: zašto većina štednje ne radi ništa?
U Hrvatskoj se i dalje jasno vidi jedna navika koja se teško mijenja: većina novca “miruje” na računima.
Prema podacima HNB-a, ukupni depoziti (bez središnje države) na kraju studenoga 2025. iznosili su 64,3 milijarde eura, a čak 73 posto tog iznosa je u prekonoćnim depozitima. To je 46,9 milijardi eura novca koji je praktički parkiran na tekućim i žiroračunima, dostupan odmah, ali uz vrlo skroman prinos.
To nije “pogrešno”. Likvidnost je sigurnost i mnogima je taj osjećaj važniji od dodatnog prinosa. No, kad takav omjer traje godinama, on počne govoriti o nečemu dubljem: o niskoj sklonosti ulaganju i slaboj financijskoj pismenosti u praksi, ne u teoriji.
Zašto ljudi drže novac na računima?
Prvi razlog je psihološki. Nakon inflacije, nesigurnosti i stalnih promjena, mnogi žele kontrolu. Prekonoćni depozit je kontrola. Možeš povući novac danas, sutra, kad god zatreba. Oročiti znači “zaključati” dio novca, a to mnoge podsjeća na rizik, iako oročenje nije rizično kao ulaganje u tržišta.
Drugi razlog je informacijski. Financijska pismenost nije samo znati što je kamata. To je sposobnost da usporediš opcije i doneseš odluku: koliko novca mi treba kao rezerva, koliko može raditi za mene, koje su realne alternative i koji su rizici. Kad to nije jasno, default je račun.
Treći razlog je povjerenje. Dio ljudi jednostavno ne vjeruje “ulaganjima” jer ih poistovjećuje s prevarama, špekulacijama ili nečim što je rezervirano za “one koji znaju”. A kad se ulaganju pristupi kao zatvorenom klubu, normalno je da većina ostane na najjednostavnijoj opciji.
Kućanstva imaju 41,7 milijardi eura depozita, odnosno 64,9 posto ukupnih. Od toga je 31,5 milijardi eura u prekonoćnim depozitima, više od tri četvrtine depozita kućanstava. Na godišnjoj razini prekonoćni depoziti kućanstava rasli su 11,4 posto, što znači da se “parkiranje” novca pojačalo, a ne smanjilo.
Oročeni depoziti kućanstava iznose 10,2 milijarde eura i na godišnjoj razini su manji 5,3 posto. Drugim riječima, dio ljudi se i povlači iz oročenja, unatoč tome što ono i dalje nosi višu kamatu od prekonoćnih depozita.
Tu se vidi paradoks: čak i kad prinos postoji, navika, komfor i strah od odluke imaju veću težinu.
Kamatne stope na oročenja u studenome 2025. bile su 1,56 posto za stanovništvo i 1,8 posto za poduzeća, a obje su niže nego prije godinu dana. To dodatno “hladi” motivaciju za oročenje.
Ako netko već ima mentalni otpor prema zaključavanju novca, pad kamata mu samo daje još jedan razlog da ostane na tekućem računu.
Kad 46,9 milijardi eura stoji u prekonoćnim depozitima, to je signal da se ogromna količina novca ne koristi za dugoročnije ciljeve. Naravno da svatko treba rezervu, ali kod mnogih rezerva postane trajno stanje.
U praksi to znači:
I to je možda najvažnija točka: najveći “tihi trošak” držanja novca na računu nije jedna loša odluka, nego nedonošenje odluke godinama.
Umjesto “kamo da uložim”, korisnije je krenuti s pitanjem:
Koliko novca mi realno treba kao sigurnosna rezerva, a koliko može imati funkciju rasta?
Kad se to jednom definira, lakše je razmišljati o sljedećem koraku, bez FOMO-a i bez potrebe da se “pogodi” najbolji trenutak.
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
