Stan je vaš, ali rata kredita također: što istraživanja kažu o sreći i vlasništvu
Kupnja vlastitog stana i dalje se doživljava kao jedan od glavnih znakova financijske sigurnosti. Vlasništvo znači stabilnost, stvaranje imovine i manju ovisnost o tržištu najma. Ipak, novija istraživanja pokazuju da sama činjenica da netko posjeduje nekretninu ne znači automatski i veće zadovoljstvo životom.
Na to upućuju i istraživanja koja je u rujnu sažeo američki profesor marketinga Max Alberhasky, koji se bavi vezom između novca, društvenih odnosa i sreće. Među njima su dugoročne njemačke studije o zadovoljstvu vlasnika i podstanara, međunarodno istraživanje provedeno na podacima iz SAD-a, Ujedinjenog Kraljevstva i Australije te noviji sustavni pregled 22 istraživanja o povezanosti stambene nesigurnosti i mentalnog zdravlja podstanara.
Zaključci nisu sasvim intuitivni. Vlasnici su u pravilu zadovoljniji prostorom u kojem žive od podstanara, ali taj se osjećaj ne prenosi nužno na ukupnu kvalitetu života. Jedno njemačko longitudinalno istraživanje pokazalo je da kupnja doma trajno povećava zadovoljstvo stanovanjem, dok drugo nije pronašlo trajan učinak na ukupno životno zadovoljstvo. Jedno od objašnjenja je vrlo jednostavno: kredit.
Visoka mjesečna rata, duga otplata i mali udio vlastitog kapitala u nekretnini mogu poništiti dio psihološke koristi koju donosi vlasništvo. Istraživanje koje je obuhvatilo podatke iz SAD-a, Ujedinjenog Kraljevstva i Australije pokazalo je da se prednost vlasnika u zadovoljstvu ponajviše vidi kod onih koji su nekretninu već otplatili, dok kod vlasnika s hipotekom i malim udjelom vlastitog kapitala ta razlika znatno slabi.
To je važan podsjetnik u vremenu u kojem se odluka o kupnji stana često svodi na usporedbu rate kredita i najamnine. U stvarnom financijskom životu računica je šira. Kupnja uz kredit uključuje kamate, početni kapital, održavanje, pričuvu, opremanje i popravke, ali i činjenicu da je velik dio budućih prihoda godinama unaprijed vezan uz jednu imovinu.
Istodobno, stambeni kredit ima i važnu prednost. Otplatom glavnice postupno se povećava vlastiti udio u nekretnini, pa kredit za mnoge funkcionira i kao oblik dugoročne prisilne štednje. Nakon otplate ostaje imovina koja može predstavljati važan dio osobnog bogatstva.
No možda je još važniji nalaz vezan uz podstanarstvo. Sustavni pregled 22 istraživanja pokazao je da su s lošijim mentalnim zdravljem češće povezani stambena nesigurnost, česte selidbe i prijetnja gubitkom smještaja nego sama činjenica da netko živi u najmu. Visoka najamnina također se u više istraživanja povezivala s lošijim psihološkim ishodima.
Zbog toga pitanje kupiti ili unajmiti nema univerzalan odgovor. Osoba sa stabilnim prihodima, dovoljno ušteđevine i ratom koju može bez većeg opterećenja podnositi desetljećima može imati vrlo dobar razlog za kupnju. Nekome tko mijenja posao, grad ili životne planove veća fleksibilnost najma može vrijediti više od vlasničkog lista.
Jednako tako, podstanar koji ima financijsku pričuvu, redovito ulaže i nema velik dug može biti u boljoj financijskoj poziciji od vlasnika kojem kredit odnosi prevelik dio prihoda. Vlasništvo je imovina, ali postaje problem ako zbog njega nestane mogućnost štednje, ulaganja ili promjene posla.
Najveća korist vlastitog doma zato možda nije sama nekretnina, nego osjećaj da možemo ostati, planirati i graditi život bez stalne neizvjesnosti. I upravo se stabilnost u istraživanjima izdvaja kao jedan od glavnih razloga zbog kojih se vlasnici osjećaju sigurnije i povezanije s mjestom u kojem žive.
Dobra odluka o stanovanju zato se ne mjeri samo time imamo li stan na svoje ime. Mjeri se i time koliko nam nakon stanovanja ostaje novca i slobode za ostatak života.
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
