Ako još niste čuli za seriju Sram, možda je vrijeme da upitate svoju kćer, sina, nećakinju ili srednjoškolca iz susjedstva – oni će znati. Sram je hrvatska adaptacija globalnog fenomena Skam, originalno norveške teen drame koja je promijenila način na koji se priča o mladima. Svaka sezona serije prati drugog srednjoškolca iz iste grupe prijatelja, donoseći osobnu, često vrlo intimnu priču o sazrijevanju, identitetu, mentalnom zdravlju i svakodnevnim borbama koje odrasli često ne primjećuju.
Za mnoge mlade, Sram nije samo serija, to je osjećaj da su po prvi put iskreno prikazani. Format serije dodatno produbljuje tu povezanost: klipovi izlaze u stvarnom vremenu, kao da živimo s likovima, dok njihovi Instagram i TikTok profili dopunjuju priču izvrsno se poklapajući s karakterom svakog lika. Mnogi likovi “žive” i izvan serije, što dodatno briše granicu između fikcije i stvarnosti.
U tom smislu, Sram dijeli sličan efekt s još jednim viralnim hitom među mlađom publikom – Netflixovom serijom Adolescence. Obje serije otkrivaju, ne samo osobne dileme mladih, već i način na koji društvo i obitelj oblikuju njihovu svakodnevicu. I dok Adolescence detaljno secira odnose kroz pritiske uspjeha, statusa i pomalo zastrašujućeg i zabrinjavajućeg psihičkog stanja sve većeg broja mladih, Sram otkriva kako se slični pritisci provlače neprimjetno – kroz tenisice, društvene mreže i osjećaj (ne)pripadanja.
Za razliku od generacija koje su odrasle u vrijeme kad je džeparac bio za žvake i kino ili u nekim ranijim slučajevima za stripove i ploče, današnji tinejdžeri nose cijene svojih statusa na leđima, i to doslovno. U torbi, na nogama, u „brendiranom“ načinu života. Ili barem takvoj želji.
U Sramu, to nije izrečeno riječima, ali je jasno: društveni status među mladima danas se nerijetko mjeri kroz vanjske simbole. Imaš najnoviji iPhone? AirForceice? Šminku koju koristi i neka influencerica? Super. Nemaš? Pa, ne uklapaš se u ekipu.
U jednoj sceni jedan od likova dolazi na tulum noseći jednostavnu majicu bez označenog brenda. Kamera ne komentira njezinu odjeću, ali pogled koji dobiva od druge djevojke govori sve. Nije riječ o mobingu. Nije ni o direktnoj osudi. To je nešto još perfidnije – šutnja koja isključuje.
Taj tihi pritisak ima svoju cijenu. I ona se ne plaća samo novcem, već i samopouzdanjem.
To je istina, ali ne za srednjoškolca. Roditelji često žele naučiti djecu skromnosti govoreći: „Nije važna jakna, važno je kakav si čovjek.“ Ali svijet u kojem žive vršnjaci njihove djece funkcionira po drukčijim pravilima. Tinejdžer neće biti izopćen jer je „siromašan“, ali lako može biti suptilno isključen iz društva ako ne nosi dovoljno dobar brend ili ako na storyju izostane iz nečijeg izlaska jer nije imao novac za kartu, kino, kavu, ručak u restoranu, izlazak ili vožnju Uberom.
Za odrasle to može biti beznačajno, ali za mlade je to simbolički „pad s društvene ljestvice“.
Marketing serije Sram izuzetno je promišljen i kvalitetan. Svaki lik ima svoj digitalni život na društvenim mrežama gdje objave prate njihove emocije, ali i suptilno otkrivaju iz kakvog okruženja dolaze i koliko im je novac (ne)dostupan.
Jedan lik objavljuje fotke iz vikendice na moru, dok drugi svoje trenutke provodi u tramvaju i hodnicima trgovačkih centara. Prvi koristi iPhone s portret kamerom, drugi fotografira kroz staklo starog Androida. Sve je to komunikacija između likova i gledatelja, ali i između mladih koji te nijanse prepoznaju.
Prije svega, prestati umanjivati važnost koju vanjski simboli imaju u tinejdžerskom životu. To ne znači da ih treba financirati po svaku cijenu, ali znači da treba razumjeti zašto im znače.
Drugo, započeti otvorene razgovore o novcu, ne samo o štednji, nego o stvarnoj vrijednosti stvari. Ne kroz predavanja, već kroz pitanja. „Zašto ti je baš ta jakna važna?“ ili „Što misliš, kako se netko osjeća kad si to ne može priuštiti?“
I treće, ponuditi alternative i to ne uvijek u novcu, već u prostoru za izražavanje. Kreativni hobiji, volontiranje, druženje bez potrebe za potrošnjom… sve to može pomoći u rušenju mita da „vrijediš koliko koštaš“.
Sram nije samo priča o mladima. To je ogledalo koje nam pokazuje što se dogodi kad generacije prestanu slušati jedne druge. Kad se odrasli povuku u moraliziranje, a mladi utočište pronađu u svijetu gdje su etikete na majicama, ne u razgovorima.
Naravno, statusni simboli nisu novost. Uvijek je bilo onih koji su mogli više, posebno u sedamdesetima i osamdesetima kad su se djeca „iz Njemačke“ vraćala s novim tenisicama, igračkama, stripovima i slatkišima koje nitko drugi nije imao. Ali ono što je tada bilo povremeno i lokalno, danas je postalo svakodnevno i globalno – zahvaljujući društvenim mrežama, razlike su postale vidljivije nego ikad. Sve se uspoređuje, sve se mjeri, sve je dostupno – barem na ekranu.
Ako se želimo ponovno povezati s mladima, moramo ih najprije pokušati razumjeti. Nećemo to postići zabranama ni ekonomskim lekcijama, već time da sjednemo pokraj njih, pogledamo jednu epizodu Srama i trudimo se pitati, a ne samo govoriti. Jer možda najveći sram i nije onaj koji osjećaju mladi kad nemaju dovoljno, već onaj kojeg osjećaju odrasli kad shvate da im takav život ne mogu uvijek omogućiti.
Foto: Unsplash
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
Prijavite se na newsletter i odmah vam u inbox dolazi naš
Besplatan vodič 4 koraka kako promijeniti svoju financijsku situaciju
Nakon toga redovno, jednom tjedno stižu Vam i novosti i korisni savjeti kako bolje upravljati novcem.
