Sell in May and Go Away: vrijedi li stara burzovna izreka u tržištu koje nikada ne spava?
“Sell in May and Go Away” jedna je od najpoznatijih burzovnih izreka. Kratka je, pamtljiva i naizgled vrlo jasna: prodaj dionice u svibnju, makni se s tržišta tijekom ljeta i vrati se na jesen.
U starom svijetu financija takva je logika imala više smisla nego što se danas čini. Izreka se najčešće povezuje s londonskim financijskim krugovima 19. stoljeća, kada je gradska elita tijekom ljeta napuštala London, odlazila na imanja ili ljetovanja, a poslovni ritam se usporavao. Izvorna verzija često se nastavljala riječima “and come back on St. Leger’s Day”, što se odnosilo na poznatu konjsku utrku St. Leger Stakes u rujnu. Poruka je bila jednostavna: ljeti se veliki novac povlači iz grada, aktivnost slabi, a pravi posao ponovno počinje na jesen.
S vremenom je društvena navika postala burzovno pravilo. Ako se ljeti manje radilo, manje trgovalo i manje odlučivalo, činilo se logičnim da bi i tržište moglo biti slabije. Tako je nastala sezonska strategija koja je preživjela do danas, iako se svijet u kojem je nastala promijenio gotovo do neprepoznatljivosti.
“Sell in May and Go Away” nije tek zgodna fraza bez ikakvog temelja. Povijesni podaci za američko tržište često su pokazivali da je razdoblje od studenoga do travnja bilo snažnije od razdoblja od svibnja do listopada. To ne znači da dionice svake godine padaju nakon svibnja, niti da je ljeto automatski loše za ulagače. Znači samo da su u dugim povijesnim serijama prinosi u hladnijem dijelu godine često bili bolji.
Zbog toga se ova izreka zadržala u investicijskom jeziku. Ona je jednostavan način da se opiše sezonalnost, odnosno ideja da tržište u određenim dijelovima godine može pokazivati ponavljajuće obrasce ponašanja.
No sezonalnost je obrazac, a ne zakon. Tu mnogi ulagači griješe. Ako je nešto u prošlosti često vrijedilo, to ne znači da će vrijediti i ove godine. Tržište ne poznaje obvezu da poštuje kalendar.
Dionice mogu rasti tijekom ljeta ako zarade kompanija iznenade pozitivno, ako inflacija oslabi, ako središnje banke pošalju blažu poruku ili ako se pojavi nova velika investicijska tema. Isto tako, tržište može padati i u povijesno povoljnijem dijelu godine ako se promijene kamatna očekivanja, porastu geopolitički rizici ili investitori zaključe da su cijene otišle predaleko.
Najveća razlika između vremena u kojem je izreka nastala i današnjeg tržišta nije samo u tehnologiji. Razlika je u brzini informacija.
U 19. stoljeću financijske vijesti putovale su sporo. Odluke su se donosile u klubovima, bankama, brokerskim uredima i na burzovnim podovima. Ako je London tijekom ljeta bio prazan, i tržišna aktivnost mogla je osjetno usporiti. Informacije nisu dolazile na mobitel. Nije bilo neprekidnog toka podataka, elektroničkog trgovanja, algoritama, društvenih mreža ni globalnih platformi za male ulagače.
Danas je tržište otvoreno i kada burza formalno ne radi. Futuresi se pomiču preko noći. Azija reagira na Ameriku, Europa reagira na Aziju, Amerika reagira na Europu. Jedna izjava iz Washingtona, jedan podatak o inflaciji, jedna objava kompanije ili jedan post na društvenoj mreži mogu u nekoliko minuta promijeniti tržišno raspoloženje.
Zato se mora postaviti pitanje: može li izreka nastala u svijetu sezonskog odmora londonske elite vrijediti u tržištu koje živi 24 sata dnevno?
Odgovor nije jednostavno da ili ne.
Digitalno doba nije izbrisalo ljudsku psihologiju. Ulagači su i dalje skloni pretjeranom optimizmu, panici, FOMO efektu, kupnji na vrhu i prodaji u strahu. Tržište i dalje ima ritmove, cikluse i razdoblja u kojima kapital ulazi ili izlazi iz određenih sektora.
Ali digitalno doba promijenilo je način na koji ti obrasci nastaju i nestaju.
Nekada je sezonalnost mogla trajati dulje jer je manje ljudi imalo pristup informacijama, a reakcije su bile sporije. Danas, čim određeni obrazac postane široko poznat, tržište ga može početi unaprijed uračunavati. Ako dovoljno ulagača vjeruje da ljeto donosi slabije prinose, dio prodaje može se dogoditi prije svibnja. Ako dovoljno ulagača očekuje povratak na jesen, dio kupnje može doći prije jeseni.
Drugim riječima, popularnost pravila može oslabiti samo pravilo.
U današnjem tržištu informacije su stalno dostupne, ali to ne znači da ulagači donose bolje odluke. Često znači suprotno. Previše informacija stvara previše reakcija. Investitori prate inflaciju, Fed, zarade kompanija, cijenu nafte, dolar, prinose na obveznice, geopolitičke krize, izbore, izjave političara, objave direktora kompanija i raspoloženje na društvenim mrežama. Sve to ulazi u cijene brže nego ikada.
Zato “Sell in May” danas više ne može biti mehanička strategija. Može biti samo povod za ozbiljnije pitanje: u kakvom tržištu ulazimo u ljeto?
U 2026. ova izreka ponovno zvuči zanimljivo jer tržište ulazi u svibanj s visokim očekivanjima. Američki indeksi su nakon snažnog razdoblja rasta blizu rekordnih razina, a tehnološke dionice i dalje imaju velik utjecaj na ukupno kretanje tržišta. Umjetna inteligencija, podatkovni centri, poluvodiči i cloud ostaju glavne teme koje ulagači prate.
To tržištu daje snagu, ali ga čini i osjetljivim.
Kada mali broj velikih kompanija nosi velik dio rasta, indeks može izgledati stabilnije nego što stvarno jest. Ako najveće tehnološke kompanije nastave isporučivati snažne rezultate, optimizam se može produžiti. Ako razočaraju, pritisak se brzo može preliti na cijelo tržište.
U isto vrijeme, investitori prate Fed i pitanje kamatnih stopa. Ako inflacija ostane tvrdokorna ili se cijena nafte zadrži visoko zbog geopolitičkih napetosti, očekivanja o smanjenju kamatnih stopa mogu se promijeniti. A kada se promijene očekivanja o kamatama, mijenja se i računica za valuacije dionica.
Zbog toga “Sell in May” u 2026. ne treba čitati kao uputu za prodaju. Treba ga čitati kao podsjetnik da tržište nakon snažnog rasta može imati manje prostora za pogreške.
Jedan od novih izraza koji dobro opisuje današnje tržište jest TACO trade. Riječ je o tržišnom akronimu koji se veže uz Donalda Trumpa i interpretira kao “Trump Always Chickens Out”. U praksi označava ideju da Trump najprije zaprijeti oštrim potezima, primjerice carinama ili trgovinskim pritiscima, tržište se uplaši, a zatim se dio prijetnje ublaži, odgodi ili promijeni.
Za trgovce to stvara obrazac: ako tržište padne zbog oštre političke poruke, pad se kupuje uz očekivanje da će kasnije doći do ublažavanja.
TACO trade je važan jer pokazuje novu prirodu tržišta. Investitori više ne trguju samo odlukama. Trguju očekivanim ponašanjem političara. Ne reagiraju samo na podatak, nego na vjerojatnost da će netko promijeniti ton ako tržište dovoljno snažno reagira.
To je potpuno drukčiji svijet od onoga u kojem je nastao “Sell in May”. Tada se tržište usporavalo jer su ljudi fizički odlazili iz financijskih centara. Danas tržište ubrzava upravo zato što nitko stvarno ne odlazi. Svi su stalno spojeni. Svi imaju ekran. Svi čekaju sljedeću izjavu.
Na prvi pogled, “Sell in May” i TACO trade nemaju puno zajedničkog. Jedno je staro sezonsko pravilo, drugo je suvremeni tržišni meme nastao u politički nabijenom digitalnom okruženju.
Ali oba koncepta imaju isti problem. Ulagačima mogu dati osjećaj da je tržište predvidljivije nego što jest.
“Sell in May” sugerira da kalendar može biti dovoljan vodič.
TACO trade sugerira da će politička prijetnja završiti ublažavanjem, pa pad treba kupiti.
U oba slučaja postoji opasnost da se korisna opažanja pretvore u automatske reakcije. A tržište najčešće kažnjava automatizam onda kada se uvjeti promijene.
Ako Trump jednom ne ublaži prijetnju, TACO trade može zakazati. Ako Fed ostane tvrđi nego što tržište očekuje, kupnja svakog pada može postati opasna. Ako zarade tehnoloških divova ne opravdaju visoke valuacije, sezonska statistika neće puno pomoći. Ako se geopolitički rizik prelije u cijenu energije, ljetni mjeseci mogu biti mnogo nervozniji nego što kalendar sugerira.
Vrijedi, ali ne kao jednostavna uputa.
Vrijedi kao podsjetnik da tržište ima sezone, da ulagači imaju navike i da nakon snažnog rasta treba provjeriti rizik. Vrijedi kao upozorenje da se ne ulazi u ljeto s portfeljem koji je složen kao da sve mora ići savršeno. Vrijedi kao povod za rebalans, provjeru koncentracije i razmišljanje o tome koliko je portfelj otporan na korekciju.
Ali ne vrijedi kao pravilo koje se slijepo slijedi.
Mali ulagač koji svake godine u svibnju proda sve dionice riskira da propusti rast. Ulagač koji ignorira svaku sezonalnost riskira da podcijeni psihologiju tržišta. Rješenje nije ni jedno ni drugo. Rješenje je razumjeti kontekst.
Ako ulažete dugoročno, svibanj sam po sebi ne bi trebao određivati vašu strategiju. Važniji su cilj ulaganja, vremenski horizont, diversifikacija, kvaliteta imovine i sposobnost da izdržite padove. Ako trgujete kratkoročno, sezonalnost može biti jedan od faktora, ali nikako jedini.
Najveća zamka digitalnog doba nije manjak informacija, nego njihov višak. Ulagači danas znaju gotovo sve odmah, ali to ne znači da razumiju što je važno. Tržište je glasnije, brže i emocionalnije. Svaka vijest traži reakciju. Svaki pad izgleda kao prilika. Svaki rast izgleda kao vlak koji ne treba propustiti.
U takvom okruženju stara izreka može biti korisna upravo zato što usporava razmišljanje. Ne zato da bi ulagač automatski prodao u svibnju, nego zato da bi se zapitao što zapravo posjeduje.
Je li portfelj previše koncentriran u nekoliko tehnoloških dionica?
Ovisi li strategija previše o očekivanju da će Fed uskoro pomoći tržištu?
Je li rast temeljen na stvarnim zaradama ili na sve višim očekivanjima?
Može li portfelj izdržati ljetnu volatilnost?
I najvažnije: postoji li plan ako tržište ne napravi ono što svi očekuju?
“Sell in May and Go Away” preživio je jer u njemu postoji dio tržišne istine. Ljetni mjeseci često znaju biti slabiji, tromiji ili volatilniji. Povijest pokazuje da sezonalnost nije izmišljotina.
Ali 2026. nije 19. stoljeće, niti je današnje tržište mirni londonski klub iz kojeg se ljeti odlazi na odmor. Današnje tržište je globalno, digitalno i neprekidno. Informacije dolaze 24 sata dnevno. Algoritmi reagiraju u milisekundama. Političke izjave mogu pomaknuti indekse prije nego što ih većina ulagača stigne pročitati. Društvene mreže mogu od tržišne šale napraviti investicijski narativ.
Zato odgovor na pitanje vrijedi li “Sell in May” danas glasi: vrijedi kao upozorenje, ne kao strategija.
U svibnju ne treba nužno otići s tržišta. Ali treba otići korak unatrag, pogledati portfelj hladnije glave i provjeriti temelji li se ulaganje na planu ili na navici da će tržište uvijek pronaći razlog za novi rast.
Jer u digitalnom dobu burza nikada ne spava. Upravo zato ulagač ne smije trgovati kao da je svaka stara izreka dovoljna za dobru odluku.
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
