Sandra Kovačić: Prvotni plan je bio da se više bavimo izvozom, ali u hodu smo se pozicionirali za nabavu neregistriranih lijekova i lijekova koji su u trenutnoj nestašici
Sandra Kovačić direktorica je Totopharme za nabavu i opskrbu rijetkih i teško dostupnih lijekova i medicinskih proizvoda koja se ovim poslom bavi već gotovo 10 godina. Kako je izgledao njen put i koliku odgovornost nosi ovaj posao, pročitajte u nastavku!
Sandra: Nakon 10-tak godina rada u jednoj od najvećih veledrogerija, odlučila sam se okušati u privatnom poduzetništvu. Imala sam veliku potrebu za slobodom i fleksibilnosti u radu (malo dijete) što me je još više potaknulo da s kolegicom pokrenem firmu, možemo reći, davne 2015. godine.
Prvotni plan je bio da se više bavimo izvozom, ali u hodu smo se pozicionirali za nabavu neregistriranih lijekova i lijekova koji su u trenutnoj nestašici. Nabava lijekova iz nestašica podrazumijeva brzu reakciju kako bi se na vrijeme nabavio lijek iz druge zemlje s područja EU.
Sandra: Za „malog čovjeka“ uvijek je prvo mjesto u potrazi za lijekom najbliža ljekarna od koje nama dolazi informacija da nečega nema.
Također, sve nestašice lijekova na svojim stranicama objavljuje regulatorno tijelo Halmed (Agencija za lijekove i medicinske proizvode). Poslovanje s lijekovima zahtijeva vrlo rigorozne zahtjeve u području nabave i održavanje kvalitete lijekova u cijeloj lancu opskrbe.
Sandra: Mogu reći da imam odgovoran i pozitivan odnos prema novcu. Nisam od onih koji vode tablice o pregledu potrošnje, ali čim pogledam stanje na računu, odmah mi je sve jasno. Nekako novac uvijek dođe i definitivno kada ga imaš osjećaš sigurnost. Obožavam plaćati karticama i izbjegavam mjesta gdje se plaća samo s kešom jer me to ograničava i stalno sam u grču imam li dovoljno novca u novčaniku.
Ponekad me ponese trošenje, ali u zadnje vrijeme nekako sve manje. Trudim se trošiti „pametno“ i „iskustveno“ poput putovanja, ulaganja za starost i druženja s dragim ljudima na lijepim mjestima.
Sandra: Možda da sam prekasno krenula sa investiranjem. Kada sam izašla iz dugogodišnjeg kredita, više sam si ugađala materijalnim stvarima koje te zapravo dugoročno ne čine sretni, a nisam razmišljala kako oplemeniti novac.
A koje u poslu? Ne mogu reći da sam napravila neke veće pogreške. Možda sam vjerovala nekolicini krivih ljudi, a prethodno nisam provjerila njihove kompetentnosti za obavljanje povjerenog posla.
Sandra: Ne znam baš da sam slušala s mudrošću starije dok sam bila mlađa, uvijek sam radila sve kako sam ja htjela. Ako sam nešto odlučila napraviti iako se činilo nemoguće, ja sam puna entuzijazma i hrabrosti ostvarila zacrtani cilj.
Sandra: Oni baš i nisu imali novaca, odrasla sam u radničkoj obitelji u kojoj se njegovao prosjek i kada sam god tražila novac, rijetko sam ga dobivala. Možda sam zbog toga ponekad „škrta“ (tako kaže moj muž😊). Od njih sam naučila da uvijek treba biti pošten jer se poštenje uvijek dugoročno isplati.
Sandra: Ohrabri se i kreni u samostalan biznis što prije, manje se bojati i više vjerovati sebi. Možda neće sve biti na početku kako smo zamislili, ali u hodu se svi izazovi rješavaju. Samo hrabro naprijed!
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
