Sandra Ferenčak: Ljetni odmor mi sada traje najmanje tri mjeseca, ali na slobodu se također treba naviknuti
Financijska neovisnost mnogima zvuči kao konačni cilj: dovoljno novca da posao više nije obaveza, više vremena za sebe i mogućnost da se svakodnevica posloži prema vlastitim pravilima. Sandra Ferenčak, poznatija kao MyTetka, taj je cilj ostvarila. Nakon ozbiljne menadžerske karijere i godina discipliniranog ulaganja izašla je iz korporativnog svijeta, a danas živi na relaciji Zagreb–Osijek, više putuje i kaže da joj ljetni odmor traje najmanje tri mjeseca.
Ipak, prijelaz iz života ispunjenog sastancima, rokovima i poslovnim ciljevima u svakodnevicu u kojoj više ne mora raditi zbog novca nije bio potpuno jednostavan. Teže od same financijske odluke pokazalo se navikavanje na sporiji ritam, manjak strukture i osjećaj da nije dovoljno produktivna. Istodobno je morala promijeniti i odnos prema trošenju, nakon godina u kojima su štednja i investiranje postali dio identiteta.
U razgovoru za MOJ NOVAC govori o tome kako je izračunala svoj broj „dovoljno“, zašto FIRE ne vidi kao univerzalni recept, kako se mijenja odnos prema riziku kada plaća više nije oslonac te zašto financijska sloboda na kraju nije pitanje koliko novca imamo, nego koliko nam izbora taj novac daje.
Krenulo je s konkretnim financijskim izračunom. Trebala sam inicijalno uštedjeti oko 25x godišnjih troškova po smjernicama FIRE pokreta. Primijetila sam kako nisam daleko od te brojke, ali sam više radi sigurnosti, odlučila još malo to “podebljati”. Taj mi je iznos omogućio razmišljanje o izlasku iz korporacije kako bi se u potpunosti posvetila drugim interesima bez strahova vezanih uz novac. S psihološke strane nije bilo lako donijeti odluku o napuštanju prilično ozbiljne menadžerske karijere i relativno visokih primanja, naročito kada oko tebe ne poznaš nikoga tko je to napravio.
Dok radiš, raspored ti je uglavnom zadan. Imaš sastanke, rokove, ciljeve. Kada toga odjednom nema, shvatiš koliko posao zapravo strukturira tvoj život. I onda se zapitaš: ako NE MORAM više raditi da bi zarađivala, što zapravo ŽELIM raditi sada kada novac više nije prepreka? Mislim da je to puno teže pitanje nego što se čini. Jer nije dovoljno maknuti posao iz života. Moraš pronaći nešto čime ćeš ispuniti prostor koji je on zauzimao. Za mene je to bilo pisanje o putu ka financijskoj neovisnosti kroz blog, podcast, newsletter pa i knjigu “Budi financijski fit” koju sam napisala s dva Tonija (Milunom i Vitalijem).
Danas puno više imam i cijenim slobodno vrijeme koje nastojim provesti sa svojom obitelji. Iz tog razloga živim na relaciji Zagreb-Osijek. Puno više vremena posvećujem putovanjima, ljetni odmor mi sada traje najmanje 3 mjeseca, a kad se zaželim posla vratim se edukacijama, newsletterima ili pišem knjigu. Te mi aktivnosti donose aktivne prihode na koje nisam računala pa me vesele jer mi omogućavaju da još uvijek ne trošim ušteđevinu.
Naravno, novac ne uklanja sve strahove. Uvijek postoji određena nelagoda kada se dogode ekonomski potresi ili pad burze. Međutim, puno teže je bilo naviknuti se na sporiji tempo i osjećaj kako nisam produktivna. Također, većina mojih prijatelja i dalje je radno aktivna tako da su druženja ograničena na vrijeme kada oni mogu osloboditi svoje vrijeme, a ne kada bi možda ja to htjela.
Da. I mislim da je to puno češći problem nego što se o njemu govori. Štednja i investiranje mogu postati identitet. Godinama gledaš kako kapital raste i navikneš se oprezno trošiti. Međutim, smisao života nije imati što veći broj na brokerskom računu. Novac je samo alat za postizanje ciljeva. Ako ga nikada ne koristiš za to, onda si možda, kao što se kaže, pobijedio u igri koju nisi ni trebao igrati.
FIRE je zapravo pitanje kakvim životom želiš živjeti. Jer možeš imati portfelj od milijun eura i misliti kako ti treba pet milijuna. S druge stane možeš imati relativno skroman kapital i osjećati se slobodno jer znaš da su ti troškovi niski, da uvijek možeš taj novac zaraditi te da ti on ne diktira svaku odluku. Ključno je pitanje FIRE pokreta koliko mi novca treba za život koji želim.
Broj je koristan jer ti daje okvir. Kao što sam već spomenula, krenula sam od cilja skupiti dovoljno novca za pokriće 25x godišnjih troškova, višak sam investirala, a onda se i burza pobrinula da se taj iznos multiplicira.
Sve zajedno, imala sam sreće da sam cijeli život radila u kvalitetnim kompanijama, na dobro plaćenim pozicijama, ali sam živjela relativno skromno i tako mogla velik dio primanja investirati.
Ljudi često traže prečice. Žele znati koja je najbolja dionica, ETF, nekretnina ili nešto treće. A zapravo je najvažnije voditi računa o onome na što ti osobno možeš utjecati: koliko zarađuješ, koliko trošiš, koliko i kako redovito ulažeš te koliko dugo to radiš. Vrijeme je ogroman faktor. Ne postoji financijski trik koji može zamijeniti godine discipliniranog ulaganja.
Postoji cijeli spektar financijske slobode. Za nekoga je to mogućnost da pola godine ne radi, za drugoga da odbije posao koji mu ne odgovara. Netko želi raditi samo par dana tjedno, a netko pokrenuti vlastiti posao. Osoba prosječnih primanja trebala bi si postaviti kao primarni cilj financijsku stabilnost, ne nužno potpuni FIRE. To bi značilo bez poteškoća podmirivati mjesečne troškove, ne ulaziti u dugove, kreirati krizni fond za nepredviđene situacije te pomalo investirati. Velika stavka u našim životima je stanovanje gdje odlazi velik dio zarade. No, rješavanje vlastitog stambenog pitanja smatram dugoročno pametnim ulaganjem, a stambene kredite dobrim načinom kojim to možemo ostvariti.
Da, mislim da ponekad štednju tretiramo kao jedinu varijablu koju možemo kontrolirati. Ali postoji granica koliko možeš rezati. S druge strane, povećanje prihoda može biti puno snažnija poluga. Tražiti povišicu, promijeniti posao, razviti novu vještinu, pokrenuti dodatni posao ili pregovarati bolje uvjete – sve su to važne financijske odluke.
Dok radiš, tržišni padovi mogu biti neugodni, ali znaš da svaki mjesec dolazi plaća od koje živiš. Kada iz život financiraš iz portfelja, važno je biti miran te na vrijeme pripremiti svoj portfelj za takve scenarije. To bi značilo imati zdrav omjer rizičnih i nerizičnih ulaganja u portfelju.
Naravno. Mislim da bi bilo neprirodno da nakon osam godina kreiranja financijskog sadržaja kažem kako se baš ništa nije promijenilo. Kako i sama sve više učim i kako se mijenjaju okolnosti, neke stavove sam prilično ublažila. Sve sam više svjesna činjenice kako naše financijske odluke uglavnom donosimo srcem, a manje razumom. Zato sam više fokusirana na održivost financijskog plana kroz stvaranje zdravih navika, a manje na njegovu matematičku savršenost.
Vjerojatno pomalo oboje. Danas je odlično to što gotovo svatko može doći do kvalitetnih informacija i početi ulagati s relativno malim iznosima. Ali dostupnost informacija nije isto što i financijsko znanje. Imamo sve više aplikacija, influencera i savjeta, ali to ujedno znači i više buke. Ljudi lako zamijene samopouzdanje za znanje. Ponekad je najzrelija investicijska odluka upravo ona koja izgleda dosadno, a to je, na primjer, dugoročno pasivno investiranje u indeksne fondove.
O novcu, plaćama, ulaganju i financijskoj neovisnosti žena danas se razgovara puno otvorenije. To je važno. Ali razgovor sam po sebi ne rješava razlike u prihodima, karijerama, prekidima u karijeri zbog skrbi za djecu ili razlikama u mirovinskoj štednji. Zato bih voljela da financijska edukacija ženama ne govori samo kako ulagati, nego i kako pregovarati o plaći, razumjeti vlastita prava, graditi karijeru i zadržati financijsku autonomiju.
Najviše bih voljela da ljudi zbog financijskog znanja imaju više izbora u životu. Ne moraju svi ostvariti FIRE niti moraju živjeti minimalistički. Ne moraju svi ulagati na isti način. Ali voljela bih da čovjek razumije koliko ima, koliko troši, što radi s viškom novca te kakve mu opcije novac omogućuje. Ako zbog toga netko jednog dana može napustiti loš posao, uzeti godinu dana pauze, više vremena provesti s obitelji ili jednostavno mirnije spavati onda je to meni pravi smisao financijske edukacije.
Rekla bi joj da bude hrabrija. Da se možda ranije odluči na poduzetništvo, više riskira. S druge strane, ne žalim za puno toga. Ono što sam htjela sam ostvarila, sada mi je samo važno ostati zdrava i fit kako bi proživjela ovu treću fazu života najbolje što mogu.
Novac ne može kupiti puno toga. Ne može ti dati dobre odnose s ljudima niti može vratiti vrijeme koje je iza tebe. Ali može smanjiti stres, može ti dati mogućnost izbora. Ali onda taj izbor trebaš znati iskoristiti. Mislim da je to možda najveća lekcija cijele priče o financijskoj neovisnosti: cilj nije imati novac da više ništa ne moraš raditi. Cilj je imati slobodu birati ono što želiš biti i što želiš raditi.
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
