Dionicu kupite za nekoliko sekundi, a onda stižu obrasci: Rudolf Gumzej pokušava pojednostaviti poreze za novu generaciju ulagača
Kupnja dionice američke tehnološke kompanije danas može trajati kraće od naručivanja ručka. Otvorite aplikaciju, pronađete kompaniju, odaberete iznos i potvrdite transakciju. Zahvaljujući Revolutu, Interactive Brokersu, OptimTrader, Trading 212-u, eToru i drugim digitalnim platformama, pristup svjetskim tržištima kapitala odavno više nije rezerviran za profesionalne investitore, bankare i ljude s velikim portfeljima.
Problem se, međutim, često pojavi tek nekoliko mjeseci kasnije, kada investitor proda dio portfelja, primi dividendu ili prvi put shvati da iza jednostavnog korisničkog sučelja brokerske aplikacije postoji porezni sustav koji nije ni približno tako jednostavan.
Tada na stol dolaze FIFO metoda, JOPPD, INO-DOH, INO izjava, različiti rokovi i različiti načini prijave pojedinih primitaka. Nekome tko je do prije nekoliko trenutaka na mobitelu bez problema kupovao dionice kompanija s drugog kraja svijeta odjednom postaje potrebno razumjeti koji obrazac predaje, kako izračunava dobit i što se događa ako je istu dionicu tijekom godine kupovao nekoliko puta po različitim cijenama.
Upravo je na tom mjestu Rudolf Gumzej prije nešto više od godinu dana naišao na problem koji je u početku pokušavao riješiti za sebe, a zatim od njega napravio proizvod.
Njegova platforma Prijavi Dobit nastala je nakon prvog ozbiljnijeg susreta s poreznim obvezama koje prate ulaganje, a kada smo s njim razgovarali u svibnju, aplikacija je već mogla iz brokerskog izvještaja izračunati potrebne podatke i korisniku pripremiti XML datoteku za predaju Poreznoj upravi.
Od tada se projekt nastavio razvijati, dodani su novi brokeri i funkcionalnosti, ali Gumzej smatra da ga najvažniji test tek čeka.
„Platforma se aktivno razvija i početak iduće godine bit će pravi pokazatelj koliki je interes za aplikaciju, budući da je 2026. bila uglavnom besplatna za korištenje“, govori Gumzej za MojNovac.hr.
Kad govori o iskustvima korisnika, Gumzej ne ostavlja dojam da hrvatski ulagači prvenstveno imaju problem s razumijevanjem da porez postoji. Veći je problem, kaže, shvatiti što točno treba napraviti kada porezna obveza nastane.
Jedan primitak prijavljuje se na jedan način, drugi na drugi, a dodatnu komplikaciju donosi izračun kapitalne dobiti kada investitor tijekom vremena više puta kupuje i prodaje iste vrijednosne papire.
„Najviše zapinju kod nejasnih uputa kako prijaviti koju vrstu primitka, budući da je za dividende jedan obrazac, a za kupoprodaju drugi, uz različite načine popunjavanja. Tu je također problem točnog FIFO izračuna“, objašnjava.
Matematika, dodaje, zapravo nije ono što ljudima stvara najveću glavobolju.
„Više bih rekao da je sam postupak prijave previše kompliciran. Uz spomenuta dva obrasca postoji i INO izjava koju treba predati na početku godine. Sam postotak uvijek iznosi 12 posto dobiti na držanje kraće od dvije godine, tako da je matematika tu prilično izravna.“
Problem postaje jasniji kada se usporede dvije strane iste investicijske priče. S jedne strane nalaze se brokerske aplikacije koje godinama ulažu golem novac u to da korisniku uklone što više koraka između ideje i kupnje dionice. S druge strane ostaje lokalni porezni sustav koji od tog istog korisnika očekuje da razumije obrasce, rokove i pravila koja nisu nastala za generaciju investitora naviknutu da gotovo sve financijske poslove obavlja na telefonu.
Gumzej smatra da je upravo veličina hrvatskog tržišta jedan od razloga zbog kojih taj jaz vjerojatno neće riješiti sami globalni brokeri.
„U većim državama navedene platforme imaju riješenu poreznu prijavu direktno u okviru same aplikacije. Hrvatska je premalo tržište da bi bili zanimljivi većim brokerskim platformama da naprave automatsku prijavu poreza kao što imaju, primjerice, Engleska, Njemačka ili Nizozemska. Upravo zbog toga i postoji Prijavi Dobit.“
Od prve verzije aplikacije projekt se postupno širio. Dodane su video upute koje korisnika vode kroz preuzimanje potrebne dokumentacije kod pojedinog brokera, a eToro je postao novi podržani broker. Platforma je dobila i podršku za kriptovalute na Revolutu, čime se Gumzej približio još jednoj skupini korisnika kod kojih porezni tretman transakcija često izaziva nedoumice.
Najzanimljivija promjena možda ipak nije još jedan podržani izvještaj, nego pokušaj da Prijavi Dobit prestane biti aplikacija koje se korisnik sjeti samo jednom godišnje.
Uveden je pretplatnički modul putem kojeg korisnik dobiva obavijest kada je, prema podacima koje sustav prati, određena dionica došla do trenutka kada je sigurna za prodaju s obzirom na razdoblje držanja. Dodan je i newsletter s obavijestima o promjenama i novostima.
Time se projekt polako pomiče od jednokratnog rješavanja porezne administracije prema alatu koji bi investitor mogao koristiti tijekom godine, što je za sam poslovni model znatno važnije od nekoliko tjedana pojačanog interesa uoči poreznih rokova.
Gumzej pritom kaže da je osnovni proces već danas praktički automatiziran.
„Prijavi Dobit trenutno već funkcionira na taj način. Učita se izvještaj i odmah se dobije XML spreman za Poreznu upravu.“
Upravo je to od početka bila njegova glavna ideja. Ako broker već posjeduje podatke o svakoj kupnji, prodaji, cijeni i datumu transakcije, nema mnogo smisla da korisnik iste podatke ponovno ručno prepisuje i obrađuje ako taj posao može napraviti softver.
Razgovori s korisnicima pokazali su Gumzeju još jedan problem. Kada službene upute nisu dovoljno jednostavne, prazninu vrlo brzo popune forumi, grupe na društvenim mrežama, komentari drugih investitora i tuđa iskustva.
Ponekad su savjeti točni. Ponekad nisu.
„Nejasni porezni zakoni često se tumače na različite načine. Neki su uvjereni da se sve prijavljuje isključivo putem INO-DOH obrasca, neki pogrešno tumače prijavu dividendi i zakon o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, neki su uvjereni da ne moraju platiti porez ako im zarada nije velika, a tu je i pogrešno razumijevanje prijave poreza na dobit od kriptovaluta“, kaže.
To je jedan od paradoksa današnjeg investiranja. Nikada nije bilo lakše pronaći informacije o burzi, ETF-ovima, dionicama ili kriptovalutama, ali količina dostupnih informacija istodobno čini težim razlikovanje pravila koja stvarno vrijede u Hrvatskoj od iskustva korisnika iz Njemačke, SAD-a ili neke druge porezne jurisdikcije.
Za nekoga tko tek počinje ulagati razlike ponekad izgledaju kao administrativni detalj. Poreznoj upravi one to nisu.
Kada ga pitamo što bi promijenio kada bi mogao zahvatiti sam sustav, Gumzej ne govori o ukidanju poreza ni posebnim povlasticama za investitore. Njegov prvi zahtjev puno je prizemniji.
Manje papira i manje različitih procedura.
„Smanjio bih broj potrebnih obrazaca i pojednostavio način njihovog popunjavanja. Možda jedan unificirani obrazac isključivo za sve vezano uz burzu, odnosno kapitalnu dobit.“
Takav prijedlog postaje zanimljiviji upravo sada, u trenutku kada se u Hrvatskoj sve ozbiljnije govori o tome kako građane potaknuti da dio novca koji godinama stoji na klasičnoj štednji usmjere prema tržištu kapitala.
Jedan od prijedloga koji ide u tom smjeru je Hrvatski investicijski račun, o kojem se posljednjih mjeseci vodi sve više rasprava. Gumzej ga vidi kao zanimljiv pomak, ali ne želi unaprijed zaključivati kakav će učinak imati.
„Prijedlog je zanimljiv. Ostaje za vidjeti kako će proći njegova realizacija.“
U njegovu odgovoru zapravo se nalazi šire pitanje koje će hrvatsko tržište prije ili kasnije morati riješiti. Nije dovoljno građanima otvoriti vrata tržišta kapitala ako iza tih vrata slijedi administracija koja ih odvraća od samostalnog ulaganja ili ih tjera da za relativno jednostavne transakcije traže stručnu pomoć.
Gumzej pritom ne skriva da je pred njegovim projektom još uvijek mnogo poslovnih nepoznanica.
Broj korisnika i interes tijekom besplatnog razdoblja pokazuju da problem postoji, ali ne odgovaraju na važnije pitanje: koliko će ljudi biti spremno platiti da im netko taj problem riješi?
Upravo zato početak 2027. smatra važnijim od dosadašnjih brojki. Tada bi se trebalo jasnije pokazati može li se interes za poreznu automatizaciju pretvoriti u održiv proizvod.
S druge strane, tržište na kojem Prijavi Dobit pokušava pronaći svoje mjesto vjerojatno će biti veće nego danas.
Gumzej očekuje nastavak rasta broja hrvatskih ulagača, posebno među generacijama kojima su aplikacije, globalna tržišta i samostalno traženje financijskih informacija prirodan dio svakodnevice.
„Uvjeren sam da će broj ulagača u Hrvatskoj s godinama rasti, budući da sve više ljudi na društvenim mrežama promiče financijsku pismenost, a mlađe generacije sklonije su tehnologiji, ulaganju i istraživanju informacija koje su im danas daleko dostupnije nego što su bile prije dvadeset godina.“
Ako je u pravu, Hrvatskoj neće trebati samo više investitora. Trebat će joj i infrastruktura za novu generaciju ljudi koji će imati račun kod stranog brokera, nekoliko ETF-ova, pojedinačne dionice, možda nešto kriptovaluta i mnogo manje strpljenja za administraciju nego generacije prije njih.
Burza je taj prijelaz na digitalno već prošla.
Porezni dio investicijske priče tek ga prolazi.
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
