Jedna od najprestižnijih nagrada u prehrambenoj industriji Velike Britanije – Great Taste Award, došla je u ruke Sanji Penić – vlasnici OPG Rosa petalis u Lipiku čiji je pekmez od latica ruže dobio jednu od tri moguće zvjezdice u konkurenciji namaza i džemova.
Kako kaže, mirovina joj je dala metalnu slobodu da napokon radi ono što stvarno želi i u čemu istinski uživa, a kakav je osjećaj primiti često nazivanog “Oskara hrane” u ruke, otkrila je za portal Mojnovac.hr.
-
S čime se sve bavi tvoj OPG Rosa Petalis?
Sanja: Naša strast su ruže. Kada sam posadila prvih 150 i kada su bile u cvatu postavilo se pitanje A što sad s tim cvijetom? I tako smo počeli prerađivati latice u džem, prah, sušimo ih. Sve to je iziskivalo i dodatno učenje i ulaganje u mali pogon/kuhinju kako bismo bili usklađeni s propisima. A kada smo napravili taj napor, nije bilo smisla koristiti opremu samo za ruže tako da smo počeli proizvoditi i džem od lubenica, mrkve s mandarinama, kruškama s rumom. Inspiracija za nove proizvode je tu svugdje oko nas, samo treba dobro gledati.
Foto: OPG Rosa Petalis
-
Kako je živjeti i raditi na relaciji Lipik – Zagreb? Što nosi jedna, što druga sredina?
Sanja: Kada si u situaciji kao ja da uzimaš najbolje od života u malom mjestu i velikom gradu mogu reći vrlo ugodno.
Neke životne situacije (administracija) puno “ljudskije” se rješavaju u malom mjestu. Zakoni su svugdje isti ali u malom mjestu sam naišla na puno veću spremnost da se pomogne. Tako da nam je proizvodna u Lipiku, a prodaja u Zagrebu. Volim otići u kino u Pakracu – nema glasnih reklama prije samog filma, na koncerte u Lipiku ili Pakracu koji su pravi “obiteljski” u manjem prostoru s puno manje ljudi ili ako hoćete nešto masovnije – u Daruvaru su se ovo proljeće i ljeto održavali jazz i rock koncerti. Kao mi je sve blizu češće idem npr. na bazen ako se hoćete pomaknuti. Mislim da malo mjesto može pružiti mnogo.
Ako me pitaš o životu u Zagrebu – svaki puta se neugodno iznenadim izgledom grada, prometom, odnosom ljudi međusobno, valjda starim. Ipak u Zagrebu su moji dugogodišnji prijatelji tako da se veselim tim druženjima.
Naravno da život u manjoj sredini ima i svojih izazova i nije sve idilično, ali meni u ovoj životnoj fazi jako odgovara.
-
Osvojila si nagradu na Great taste Awards. O čemu se točno radi?
Sanja: Kako smo htjeli neovisnu ocjenu eksperata u prehrani našeg đžema od ruža, poslali smo džem na ocjenu u britanska zakladu “Guild of Fine Food” koja radi analize i dodjeljuje najboljima od jedne do 3 zvjezdice.
Inače Great Taste Award je prestižna nagrada koja se dodjeljuje u industriji hrane i pića, a organizira je britanska zaklada “Guild of Fine Food“. Nagrada se dodjeljuje proizvodima koji pokazuju iznimnu kvalitetu, okus i inovativnost. Proizvodi se ocjenjuju kroz strogi proces kušanja od strane stručnog žirija, koji se sastoji od kuhara, prehrambenih stručnjaka i drugih profesionalaca.
Ova nagrada smatra se jednim od najuglednijih priznanja u industriji, a osvajanje Great Taste Award može značajno povećati vidljivost i reputaciju brenda. Proizvodi koji osvoje nagradu često nose oznaku “Great Taste“, što potrošačima signalizira kvalitetu.
Za naš džem od ruža smo dobili 1 zvjezdicu – za nas je to putokaz da radimo dobro, ali imamo prostora za poboljšanje. Cilj su nam 3 zvjezdice.
-
Kako ti ta nagrada pomaže u poslu?
Sanja: Počinje nas se prepoznavati i nismo samo još jedni od OPG-ovaca. Ovime smo dobili potvrdu kvalitete.
-
Što misliš da je važno za male proizvođače i OPG-ovce da uspiju?
Sanja: I sama znaš koliko je teško kad si mali probiti se na tržištu. Mislim da je važno imati proizvod vrhunske kvalitete i biti uporan da dođeš do tržišta koje to prepoznaje i spremno je platiti. Nažalost, naš mentalitet nije sklon udruživanju, a bez udruživanja, većih količina, organizacije prodajnog lanca nemamo baš šanse za probiti se na druga tržišta.
-
Što ti je drugačije dok vodiš ovaj posao u odnosu na prethodni u IT biznisu?
Sanja: Segment ICT-a u kojem sam ja su primarno usluge dok se ovdje radi o fizičkom proizvodu i to prehrambenom – tu je puno veća regulacija i potreba zadovoljavanja zakonskih normi.
Inače posao je posao – moraš imati dobar proizvod, upornost da te se prepozna i slično.
-
Stalno radiš na sebi. Odnedavno si i NLP trenerica. Što bi poručila našim čitateljima? Navedi nam svoje top mudrosti o poslu i o životu.
Sanja: Da završila sam za NLP trenera i to zbog moje stalne potrebe da još nešto naučim i usavršim – sindrom nikad nisi dovoljno dobar 🙂
Nemam mudrosti o poslu ili životu, samo spoznaje do koji dođeš na ovom putu – brinula sam o previše toga što se nikada nije dogodilo. Poduzetništvo je trnovit put pa ako već odlučiš biti poduzetnik, radi ono što je tvoja strast, nauči što prije upravljati financijama i ulagati (kasno sam počela).
Foto: