Predrag Novačić više od dvadeset godina gradi karijeru u području poslovnih informacija i financija, a posljednje desetljeće kao partner tvrtke BON.hr. Njegov profesionalni put obilježen je upornošću, učenjem i osobnim rastom, dok ravnotežu pronalazi kroz obiteljski život i rekreativno trčanje. U razgovoru s njim otkrivamo kako izgleda život poduzetnika koji vjeruje u moć znanja, odgovornosti i dugoročnog ulaganja – kako u posao, tako i u sebe.
Moj poslovni put započeo je na samom kraju devedesetih u društvu Coface (tadašnji naziv: Intercredit Zagreb) na poslovima provjere boniteta pravnih osoba, čime se na neki način bavim svih ovih godina: kasnije u društvu koje je bilo dio Societe Generale grupe u Hrvatskoj te zadnjih više od 10 godina u BON.hr-u, koji je zapravo moj prvi poduzetnički pothvat. Danas se osim poslom u BON.hr-u ponajviše bavim s svojom obitelji i rekreativnim trčanjem. Trčanje mi je svakako postala određena vrsta pozitivne ovisnosti koja me ispunjava i rješava svakodnevnog stresa.
Osim određene razine znanja i kompetencija tu je svakako upornost, marljivost i osjećaj odgovornosti kako prema poslu, klijentima, tako i prema obitelji i prijateljima.
Teško je izabrati (smijeh). Pogrešaka i neuspjeha određenih projekata je svakako bilo, ali najvažnije je iz njih nešto naučiti.
Jedna od važnijih stvari koju sam naučio je ta da je suludo misliti kako apsolutno znaš što će se klijentima svidjeti i kako odluke o smjeru ili proizvodu ne treba razvijati prema vlastitim preferencijama.
Trudim se što više „biti u tijeku“, čitati materiju malo širu od usko profesionalne vezane uz poslovne informacije, procjene boniteta i sve srodne digitalne usluge. Rizik je u poslovanju kao i u investiranju sveprisutan, ali moguće je njime upravljati.
Što se tiče osobnog razvoja, nisam nešto duhovna osoba, ali trudim se konstantno učiti i usavršavati razne profesionalne vještine. Recimo prije par mjeseci sam u programu cjeloživotnog obrazovanja na Filozofskom fakultetu upisao kolegij „Govorničke vještine“ jer se dio moga posla naslanja na prodaju i razne konferencije na kojima govorim, a svjestan sam da mi javni govor nije jača strana.
Iskreno ne; dosta ljudi i knjiga su na neki način utjecali na moja razmišljanja o poslu i životu općenito. Naravno da su neizostavni utjecaj imali i moji roditelji, ne toliko kroz neke konkretne savjete, već više kroz svoje obrasce ponašanja koje sam kao i sva djeca nesvjesno upijao.
Nakon jedne veće pogreške moj tadašnji direktor rekao mi je da ga ne zanima pogreška koju sam napravio jer da mi to vjerojatno nije prva i sigurno nije zadnja, nego da ga samo zanima moj prijedlog rješenja.
Jasno mi je da bih trebao odgovoriti nešto edukativno što bi bilo za primjer drugima, ali ne volim previše trošiti na sebe osobno, možda najviše na iskustva. Nisam nešto od proizvoda.
Pa volio bih da sam puno ranije osvijestio činjenicu da i mala investicija, ako je kontinuirana, tijekom duljeg razdoblja donosi odličan prinos.
Pa moja žena i ja trudimo se našem djetetu usaditi osjećaj odgovornosti, potrebe za učenjem, radom i činjenicu da svaka odluka ima neke posljedica. Štednju kao koncept je nekako više-manje sama usvojila, malo zato što je jednostavno takva, a malo i zato što kao i sva djeca uči primjerom roditelja.
Rad i neki oblik discipline izuzetno su važni u životu (poslu i sportu), ali određena doza sreće, odnosno utjecaj vanjskih okolnosti na koji nemamo utjecaj, podjednako je važan. Barem me tako iskustvo uči.
Da, poprilično konzervativno s pomoću uobičajenih instrumenata dostupnih svima.
Knjiga koja je u zadnje vrijeme dosta utjecala na neka moja razmišljanja o poslu je „NE razumno ponašanje“ Richard H. Thaler, što se investiranja tiče to su vjerojatno klasici od Warrena Buffetta ili Benjamina Grahama (Inteligentni Investitor).
Nije sramota samom sebi reći da si pogriješio i nikad nije kasno za promjenu. Treba preuzeti odgovornost za svoje postupke i gotovo uvijek postoji izbor. Za većinu stvari koje nam se dogode u životu smo krivi ili zaslužni isključivo mi sami.
Idealan život je možda utopijska fraza, ali posao koji ti ne stvara grč u želucu i omogućuje ti neki oblik financijske sigurnosti (malo nas u životu radi ono što nas baš ispunjava, što god to značilo), dom u koji se svakodnevno voliš vraćati, dovoljno vremena za neke aktivnosti koje te baš vesele i za prijatelje te zdravlje. Ovaj dio sa zdravljem osvještavamo kako starimo i odnosi se i na obitelj i prijatelje.
Bez obzira što je lijepo kad u životu imate suputnika/e s kojim sve dijelite, trudite se da ovisite isključivo o sebi, svojem radu i svojim ulaganjima u obrazovanje, poduzetništvo ili neki oblik imovine.
Foto: Predrag Novačić
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
Prijavite se na newsletter i odmah vam u inbox dolazi naš
Besplatan vodič 4 koraka kako promijeniti svoju financijsku situaciju
Nakon toga redovno, jednom tjedno stižu Vam i novosti i korisni savjeti kako bolje upravljati novcem.
