Dok je mikrofon uključen, sve izgleda prilično uredno.
Imate temu, publiku i određeno vrijeme. Netko vas najavi, ljudi zaplješću, vi krenete govoriti i na sat vremena izgledate kao osoba koja zna kamo cijela priča ide. To je jedna od ugodnijih profesionalnih iluzija.
Pravi razgovor počinje kasnije.
Kad se dvorana isprazni, kad se zatvori laptop i kad više nema ljudi koji vam prilaze s komplimentom, ostane nekoliko neugodnih pitanja. Je li stvarno bilo dobro? Jesam li ljudima dao vrijednost ili samo energiju? Jesam li nešto pojednostavio zato da bude jasno ili zato što ni sam nisam htio ući dublje?
U poduzetništvu imamo puno verzija mikrofona. To su promet, medijske objave, nagrade, rast pratitelja, puni eventi, novi klijenti i kvartal koji je završio iznad plana. Dok brojke idu gore, vrlo je lako vjerovati da smo mudri, disciplinirani i nepogrešivo tržišno relevantni.
Problem nastane kada vanjska potvrda postane unutarnji identitet.
Tada više niste osoba koja je dobro odradila projekt. Vi ste „uspješan poduzetnik“. Niste napisali dobru knjigu. Vi ste „autor“. Niste održali dobro predavanje. Vi ste „vrhunski govornik“. Etikete su ugodne jer skraćuju objašnjenje, ali postaju opasne kada ih počnemo braniti umjesto da nastavimo raditi.
Novac dodatno pojačava tu zamku. Dobar mjesec tumačimo kao dokaz vlastite sposobnosti. Loš mjesec kao nepravdu tržišta. Kad zarada raste, zaslužni smo mi. Kad pada, krivi su sezona, konkurencija, algoritam, budžeti i opća gospodarska klima. Sve to može biti točno, ali zanimljivo je kako se uzrok uvijek prilagodi slici koju želimo zadržati o sebi.
Aplauz je loš računovođa. Bilježi trenutak, ali ne zna objasniti što ga je proizvelo. Možda ste bili izvrsni. Možda je publika bila raspoložena. Možda je tema došla u pravi čas. Možda ste godinama gradili temelje koji su se sada napokon vidjeli. Najčešće je rezultat kombinacija svega, ali ego voli jednostavniju verziju: „Ja sam genijalan.“
Jednako je opasna i suprotna krajnost. Postoje ljudi koji nakon svakog uspjeha traže dokaz da su zapravo prevaranti. Objektivno dobiju odličan feedback, a zatim satima analiziraju jednu rečenicu koja nije savršeno sjela. To nije profesionalna refleksija. To je samokažnjavanje odjeveno u odijelo visokih standarda.
Zdrava analiza mora moći podnijeti dvije istine istovremeno: nešto sam napravio dobro i nešto mogu napraviti bolje.
Upravo ta sposobnost važna je i za financijske odluke. Ako se nakon uspjeha osjećamo nepobjedivo, povećavamo rizik, širimo se prebrzo i uvjerimo se da će prošli rezultat automatski nastaviti financirati buduće odluke. Ako nakon svakog neuspjeha zaključimo da ništa ne znamo, zamrznemo investicije, odustanemo od aktivnosti koje funkcioniraju i počnemo rezati upravo ono što dugoročno stvara vrijednost.
Poslovna stabilnost ne znači da nas rezultat ne zanima. Znači da rezultat nije jedini dokaz tko smo.
Kada se ugasi mikrofon, ostane proces. Jesmo li se pripremili? Jesmo li ispunili obećano? Jesmo li priznali ono što ne znamo? Jesmo li donijeli odluku na temelju podataka ili vlastite potrebe da izgledamo uspješno?
To su pitanja koja se ne fotografiraju dobro. Ne donose lajkove i ne izgledaju spektakularno u godišnjem izvještaju. Ali ona odlučuju hoće li uspjeh biti ponovljiv ili će ostati samo lijep događaj koji ćemo godinama prepričavati.
Aplauz je ugodan. Prihod je važan. Reputacija otvara vrata.
Ali kad sve to na trenutak nestane, trebali bismo još uvijek znati zašto radimo ono što radimo i što trebamo napraviti sljedeće.
U suprotnom nismo izgradili posao. Izgradili smo ovisnost o potvrdi.
Ovo je važno i kada odlučujemo o širenju poslovanja. Nakon dobrog razdoblja lako je zamijeniti momentum za trajnu sposobnost. Zaposlimo prebrzo, povećamo fiksne troškove, uđemo u novi projekt i ponašamo se kao da će tržište zauvijek potvrđivati našu posljednju odluku. A onda otkrijemo da smo skalirali samopouzdanje, a ne sustav.
Dobra odluka nije ona zbog koje izgledamo uspješno dok traje uzbuđenje. Dobra odluka ostaje razumna i kada se publika raziđe, a tablica ponovno postane jedino mjesto na kojem rezultat mora objasniti sam sebe.
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
