Sedam poslovnih ideja koje bi mogle eksplodirati 2026. godine i zašto su mnoge od njih čudnije nego što mislite
Voditelji popularnog poslovnog podcasta “My First Million” napravili su ono što rade jednom godišnje: sjeli su, pregledali stotine prijava i izdvojili sedam poslovnih ideja koje bi, prema njihovoj procjeni, mogle snažno rasti u 2026. godini.
Neke od njih zvuče kao šala. Druge zvuče kao da već postoje. A neke su toliko specifične da je teško zamisliti tko bi ih uopće trebao.
I upravo zato su zanimljive.
Jedan od voditelja, Sam, izrekao je pravilo koje se provlači kroz cijelu epizodu: “Najveće ideje uvijek u početku zvuče glupo. Ako ti se nešto čini očito, vjerojatno je već prekasno.” Drugi voditelj, Shaan, dodao je da gotovo svaka od ovih ideja već postoji u nekom obliku, ali tržište još uvijek nije svjesno koliko bi mogla biti velika.
Ovo je sedam ideja koje su izdvojili, ali još važnije, ovo je priča o tome kamo se zapravo kreće potrošačko ponašanje.
Tri od sedam ideja vrte se oko istog tržišta: ljudi su spremni ozbiljno platiti za poboljšanje vlastitog tijela, mozga i svakodnevnog funkcioniranja. I sve češće to žele kod kuće.
Prva ideja je “Super Brain”, koncept kućnih klinika za kognitivno poboljšanje. Ideja je jednostavna: spojiti krvne pretrage, nutricionizam, suplementaciju, neurofeedback i tehnologije poput TMS-a, odnosno transkranijalne magnetske stimulacije. Riječ je o neinvazivnoj metodi koja koristi magnetske impulse za stimulaciju određenih dijelova mozga.
Cijena? Voditelji procjenjuju da bi paket od 5.000 do 15.000 dolara mjesečno mogao biti prihvatljiv za određeni segment tržišta.
Tko bi to plaćao?
Direktori. Sportaši. Roditelji koji žele pomoći djetetu da se bolje pripremi za prijemne ispite. Ljudi koji već troše tisuće dolara na suplemente, fitness trenere, privatne liječnike i razne oblike optimizacije, ali nemaju jedno mjesto na kojem sve to mogu dobiti pod istim krovom.
Druga ideja iz iste kategorije su kućne hiperbarične komore. Hiperbarična oksigenoterapija dosad je uglavnom bila vezana uz bolnice, specijalizirane centre i skupe klinike. Sada postoje uređaji koji se mogu instalirati u stanu ili kući, a cijene se kreću od približno 10.000 do 50.000 dolara.
Usporedba s infracrvenim saunama dobro pokazuje smjer tržišta. Ono što je prije deset godina bilo rezervirano za wellness centre danas se sve češće kupuje kao privatna oprema za dom.
Treća ideja možda je najneobičnija: bathhouse plus steakhouse. Kombinacija velikog kompleksa sauna i restorana s ozbiljnom gastronomskom ponudom. Na prvu zvuči apsurdno, ali tržište već pokazuje da postoji publika za takvo iskustvo. Ljudi već plaćaju 100 dolara za ulaz u saune, ledene kupke i wellness prostore, a zatim još 150 dolara za večeru.
Spajanje ta dva rituala u jedan brend više nije tako nelogično. Zapravo, moglo bi biti vrlo točno čitanje onoga što dio potrošača želi: zdravlje, druženje, status i doživljaj u istom paketu.
Ovo je najzanimljivija kontradikcija cijele epizode. Dok jedan dio tržišta plaća desetke tisuća dolara za optimizaciju mozga, drugi dio plaća da bi mu mozak bio manje napadnut.
Takozvani dumb phones, odnosno namjerno pojednostavljeni telefoni, postaju ozbiljna kategorija. Riječ je o uređajima koji izgledaju kao pametni telefoni, ali nemaju društvene mreže, beskonačno skrolanje ni stalne notifikacije. Jedna od kompanija u toj kategoriji, dumb.co, prodaje uređaje za nekoliko stotina dolara, a publika su pretežno roditelji koji ih kupuju tinejdžerima.
Voditelji su istaknuli zanimljiv podatak: roditelji su spremni platiti više za uređaj koji radi manje.
To je potpuna inverzija potrošačke tehnologije zadnjih dvadeset godina. Godinama smo plaćali više da bismo dobili više aplikacija, više funkcija, više ekrana i više mogućnosti. Sada dio tržišta plaća da bi dobio manje.
Sličnu logiku ima i ideja Funday Press, tjednika dizajniranog posebno za djecu. Printane novine dolaze poštom svakog tjedna i čitaju se za stolom. Nema algoritma. Nema notifikacija. Nema ekrana. Roditelji koji ne žele djetetu samo dati iPad, ali žele da dijete čita nešto strukturirano, sada dobivaju novu opciju.
I jedno i drugo govori istu stvar: postoji rastuće tržište ljudi koji žele platiti da im se digitalni život pojednostavi. Ne nužno ukine, nego svede na ono što im stvarno treba.
Najzanimljivija ideja s cijelog popisa, prema voditeljima, odnosi se na edukaciju za zanimanja takozvanog plavog ovratnika kroz virtualnu stvarnost. Konkretan primjer koji su pokazali bila je Meta aplikacija za obuku HVAC tehničara, odnosno stručnjaka za klimatizaciju i grijanje.
Stavite VR naočale i učite popravljati klima uređaj kao da stojite ispred njega.
Zašto bi to moglo biti veliko?
Zato što tradicionalni zanati prolaze kroz tihu, ali ozbiljnu krizu. Manje mladih ljudi ulazi u strukovna zanimanja. Postojeći majstori stare i odlaze u mirovinu. Potražnja za HVAC tehničarima, električarima i vodoinstalaterima ne pada. Naprotiv, raste.
VR obuka rješava nekoliko problema odjednom. Ne treba veliki fizički prostor. Ne treba skupa oprema za vježbanje. Ne treba mentor koji je stalno na raspolaganju. Mlada osoba može u kratkom vremenu proći dio praktične obuke za koji bi joj inače trebalo puno više vremena u klasičnom sustavu.
Voditelji su procijenili da je ovo jedna od rijetkih ideja koja istovremeno rješava društveni problem i nudi ozbiljan poslovni model. S jedne strane postoji manjak radne snage u zanatima. S druge strane postoje kompanije koje moraju brzo i učinkovito obučavati tehničare.
To je prostor u kojem tehnologija ne zamjenjuje čovjeka, nego pokušava ubrzati put do korisne vještine.
Jedna od ideja koja je voditelje najviše zaintrigirala je Endpoint Arena, platforma za natjecanja u rješavanju kompleksnih tehničkih problema, organizirana poput sportske lige. Najbolji programeri ili inženjeri natječu se za nagrade, gledatelji ih prate uživo, a pobjednici mogu dobiti ugovore, posao ili status unutar stručne zajednice.
Ideja je zanimljiva jer pokazuje trend koji se sve češće ponavlja: stvari koje su prije bile rad sada postaju spektakl.
Šah, programiranje, rješavanje matematičkih problema, pa čak i analiza podataka, sve to dobiva publiku koja uživa gledati najbolje ljude kako rade nešto što sami možda nikada neće raditi na toj razini.
Rad se pretvara u natjecanje. Znanje u zabavu. Vještina u sadržaj.
To ne znači da će svako tehničko natjecanje postati veliki biznis, ali pokazuje promjenu u načinu na koji gledamo stručnost. Ljudi više ne žele samo rezultat. Žele gledati proces.
Posljednja ideja zvuči najblesavije, ali možda baš zato ne treba žuriti s podsmijehom. Riječ je o chat aplikacijama za kućne ljubimce, odnosno alatima koji koriste umjetnu inteligenciju kako bi “prevodili” ponašanje ljubimca u poruke ili stvarali simulirani razgovor s vašim psom ili mačkom.
Zvuči kao nešto što bi većina ljudi odbacila nakon dvije sekunde. Ali tržište kućnih ljubimaca u SAD-u prelazi 130 milijardi dolara godišnje, a vlasnici koji troše tisuće dolara na pse i mačke već su pokazali da su spremni platiti za hranu, opremu, osiguranje, hotele, igračke, odjeću, treninge i digitalne usluge.
Ako postoji emocionalna veza, postoji i tržište.
Upravo zato ova ideja nije toliko čudna koliko izgleda. Ljudi ne plaćaju samo funkciju. Plaćaju osjećaj odnosa. A umjetna inteligencija sve više ulazi u prostore koji nisu racionalni, nego emocionalni.
Ako ovih sedam ideja gledamo zajedno, vidi se jasan obrazac.
Ljudi su spremni platiti za tri stvari: optimizaciju, zaštitu i pripadnost.
Optimizaciju mozga, tijela i vještina. Zaštitu od digitalnih distrakcija, previše izbora i stalne dostupnosti. Pripadnost zajednici, ritualu, natjecanju ili nekoj novoj potrošačkoj kulturi.
Voditelji su na kraju epizode istaknuli možda najvažniji uvid: nijedna od ovih ideja ne zahtijeva veliki tehnološki proboj. Sve tehnologije već postoje. Hiperbarične komore postoje desetljećima. VR postoji godinama. Printane novine postoje otkako postoji tisak. Čak i ideja natjecanja među stručnjacima nije nova.
Razlika je u pakiranju.
Tko će staru stvar ponuditi novoj publici? Tko će postojeću tehnologiju staviti u bolji kontekst? Tko će prepoznati da se navika promijenila prije nego što to postane očito svima?
To je možda najteža lekcija za poduzetnike. Sljedeća velika ideja vjerojatno već postoji. Pitanje je samo tko će je prvi dobro spakirati.
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
