Lorena Boljunčić vlasnica je i direktorica tvrtke Idea Istra. Diplomirani povjesničar umjetnosti, magistar ekonomije, s iskustvom u korporativnom managementu i realizirana uspješna poduzetnica. S njom razgovaramo o razlikama u upravljanju između javnog i privatnog sektora s posebnim osvrtom na rodni grad Pulu u kojem živi i radi.
Foto: Lorena Boljunčić
Kada imate preko 20 godina radnog iskustva, što u korporativnom okruženju na upravljačkim pozicijama što u privatnom businessu, dođe vam prirodno da promatrate način upravljanja „svojim“ gradom i da strateški promišljate o njegovom razvoju. U jednom trenutku se počnete pitati je li to zaista tako različito i teško ili nešto fali javnoj upravi da bi bila bolja, kvalitetnija i brža.
Mogli bismo reći da su ta dva sektora različita po kompleksnosti, a opet, korporativna struktura, načini odlučivanja, vođenje procesa i ljudi je jako slično. Prema raznim analizama koje sam radila, jedan od najvećih problema javne uprave jest pretvaranje strateških ciljeva u jasno razumljiva rješenja, tzv. operativne planove, a iz njih godišnje i višegodišnje aktivnosti.
To vam jednostavnim rječnikom znači: ako smo rekli da nam je strateški cilj revitalizirati centar grada ili osnažiti gospodarstvo ili zaustaviti odljev stanovništva ili riješiti problem kulturne i sportske infrastrukture – koja je onda to skupina planova koje moramo napraviti da bi se do toga došlo?
Izborni ciklusi i potreba da se građanima brzo prikažu rezultati rada sigurno su jedan od najvažnijih razloga za to. Takav pristup dovodi do realizacije jednostavnih „točkastih“ projekata, koji se samo dijelom uklapaju u širu sliku razvoja jedinica lokalne samouprave. Nema strateškog upravljanja, odnosno upravljanja dugotrajnijim i zahtjevnijim projektima koji možda neće biti realizirani u jednom mandatu.
Drugi izazov koji je usko povezan s prvim, jest upravljanje ljudskim potencijalima. Samo zadovoljan zaposlenik može dati svoj maksimum. Opće je poznato da je plaća samo jedan od faktora zadovoljstva zaposlenika. Često su još važniji dobra radna atmosfera, uspostavljanje procesa u kojima se čuje mišljenje djelatnika, usredotočenost prema zajedničkom cilju. Trenutno u Puli svjedočimo nizu ostavki važnih zaposlenika koji su nezadovoljni upravljanjem prvog čovjeka grada i koji to jasno i javno komuniciraju.
Transparentnost je još jedna velika enigma u javnom sektoru. Od silnih idejnih projekata, nacrta u novinama, vi jednostavno izvana ne možete znati u kojoj je fazi koji projekt i kada kreće realizacija. Možete samo nakon 4 godine, a nekad i nakon 8 godina iste upravljačke strukture reći, pa stvarno ništa nije realizirano. Na to sam posebno osjetljiva i razočarana, jer se građane koji žive svoje normalne radne živote navodi da povjeruju. U Puli je jedna od takvih stvari veliki problem javnih garaža i rješavanje prometa u centru grada o kojem se priča od 2010. godine i još uvijek nije riješen.
Dok snaga korporacija leži u strateškom promišljanju, u postavljanju operativnih planova i izvrsnost u njihovom provođenju te konstantnom radu s ljudskim resursima, poduzetništvo karakterizira brzo razmišljanje (fast thinking), usmjerenost na rješavanje problema, inovativnost i snalažljivost u rješavanju izazova (problem solving – nema „ne može se“), jer iza poduzetnika ne stoji velika organizacija i financijska snaga korporacije.
Zanimljivo je da vrlo često upravljanje javnom (lokalnom) upravom preuzimaju osobe koje nemaju iskustva u upravljanju i često dolaze iz javnog sektora. U Puli je na funkciji gradonačelnika profesor povijesti sa dvogodišnjim iskustvom ravnatelja srednje škole. Poštujem svačiji izbor i odluku da se kandidira i da pokuša napraviti promjenu, no rekla bih da za kvalitetno funkcioniranje javnih uprava, oni moraju imati godine upravljanja sustavom, projektima, ljudima i naravno financijama. Moraju biti sa što manjim egom, spremni čuti druga razmišljanja (stručnjaka) te znati sažeti sve te inpute u kvalitetne razvojne projekte.
Također, oni koji vode grad trebaju znati naći rješenja, jer naravno da sve nije uvijek lako. U javnom sektoru ima puno „kočnica“, puno procedura, ali to je zato što je grad ustvari suma svih njegovih stanovnika, tvrtki, udruga. Svi oni trebaju najbolja rješenja od Grada i njihove potrebe su važne.
Da, nažalost, nije mi jasno kako se to može dogoditi jer da tako funkcioniramo u gospodarstvu, odavno bismo „zatvorili butigu“. Ako imate pod programom Izgradnja (za investicijske projekte) na raspolaganju 20 milijuna eura, a vi ne realizirate skoro 15 milijuna eura, to znači da ne znate voditi projekte, ne znate procijeniti njihovu složenost, odrediti vremenske okvire i njih se držati.
U slučaju Pule rekla bih da nedostaje sve gore navedeno – promišljeno i odmjereno planiranje, nadzor projekata, rad sa zaposlenicima, pomoć kada negdje zapne. Ovo je treća godina u kojoj se zbog neizvršenja proračuna novac prebacuje u sljedeću godinu. Svaki bi direktor u privatnom sektoru nakon takvih godina morao otići, odnosno dati ostavku.
Sve lokalne javne uprave imaju ograničene budžete. Međutim, ukoliko se zna kako, novac nije problem. U proteklom smo razdoblju imali veliku mogućnost povlačenja sredstava iz europskih fondova i to iz različitih izvora. Urbano područje Pula primjerice iz ITU mehanizma za razdoblje od 2021. do 2027. godine ima mogućnost povlačenja 33 milijuna eura.
Neki od tih projekata su: Pulski inovacijski centar odnosno stavljanje u funkciju dijela bivše vojne zone Vallelunga (oko 5 milijuna eura, projekt je trebao biti započet 2023), Energetska obnova Društvenog centra Rojc i uređenje okoliša (10 milijuna eura, dokumentacija je trebala biti gotova 2023), uređenje zelene zone Pragrande (6,6 mil eura, natječaj je trebao ići 2023), uređenje povijesnog kupališta Stoja i niz drugih projekata. Kako je zadnji rok za povlačenje tih sredstava 2027. godina, pitanje je da li ćemo sredstva stići povući, jer još nijedan od ovih projekata nije krenuo sa realizacijom.
Drugi izvori financiranja su javno-privatna partnerstva. Naše firme i naši poduzetnici imaju kapitala i znanja, ali im treba ponuditi dobre projekte. Oni žele investirati i zašto to ne bi to bilo u dobre, kvalitetne projekte, a u svrhu razvoja grada.
Postoje i drugi modeli u kojima gradske tvrtke ulažu, primjerice u izgradnju gradskih stanova za priuštivi najam. I naravno, na kraju, postoje povoljni krediti preko EBRD-a za kvalitetne razvojne projekte.
Razvoj grada i gospodarstva znači otvaranje novih radnih mjesta, novih prilika za mlade da ostanu u svom gradu. Grad je javni servis, on potiče i pomaže poduzetnicima da postanu jači i konkurentniji.
U stvarnosti je to potpuno suprotno. Tvrtke iz privatnog sektora često su među zadnjima na listi važnosti javnih uprava. Ne čuje ih se i ne sluša, ne prati njihov razvoj. Mnoge tvrtke trebaju čvrste okvire i jasna pravila funkcioniranja lokalne uprave da bi mogla ulagati, jer su tržište i makroekonomsko okruženje već dovoljno neizvjesni i rizični. I zato je tu potrebna podrška javne uprave i brzo djelovanje, koje najčešće izostane.
Ukoliko tvrtka propusti ciklus ulaganja zbog tromosti sustava (primjerice spora građevinska dozvola za novu halu, izmjena GUP-a za obnovu hotela), ona će se pregrupirati i usmjeriti svoj razvoj na nešto drugo, ili pak što je još gore – zaustavit će svoj rast. Razvoj tvrtki donosi više zaposlenih, a to za lokalne javne uprave znači više prihoda, bez potrebe povisivanja aktualnih poreza ili uvođenja novih.
Nisu to uvijek velike stvari – može to biti neki zastarjeli pravilnik koji treba promijeniti, suradnja i pomoć pri rješavanju otpada (bez kažnjavanja), razjašnjavanje značenja nekih uredbi, dakle samo komuniciranje već će otvoriti moguća rješenja.
Naglasila bih da se zbog dosadašnjih loših primjera suradnji javne uprave i određenih tvrtki, na sve gospodarske subjekte često gleda kao „onaj grozan privatni sektor“. Međutim, svaka razvijena država čuva svoje gospodarstvo i svoje tvrtke, i male i velike, i to nije pogodovanje, nego jedan zdrav stav prema razvoju.
Pula je prekrasan, raznolik, tolerantan grad s nizom kreativnih ljudi, institucija, sportskih i kulturnih udruga. Ujedno je i grad s velikim brojem tvrtki i vrijednih poduzetnika. Za njega često znamo reći da je grad pun potencijala. Voljela bih da se ti potencijali spoje i da zajedno počnemo raditi na mnogim rješenjima koja odgađamo godinama.
Foto: Lorena Boljunčić
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
Prijavite se na newsletter i odmah vam u inbox dolazi naš
Besplatan vodič 4 koraka kako promijeniti svoju financijsku situaciju
Nakon toga redovno, jednom tjedno stižu Vam i novosti i korisni savjeti kako bolje upravljati novcem.
