Mirovina je jedna od onih tema koje mnogi odgađaju jer se čini dalekom, kompliciranom ili jednostavno neugodnom za razmišljanje. No upravo se u toj odgodi često krije najveći rizik. Ako danas ne provjerimo na što možemo računati sutra, lako se može dogoditi da nas mirovina dočeka s puno manje financijske sigurnosti nego što smo očekivali.
O tome zašto se više ne možemo oslanjati samo na obveznu mirovinu, kako funkcionira treći mirovinski stup, koliko stvarno znače državni poticaji i zašto bi žene posebno trebale imati vlastiti mirovinski plan, razgovarali smo s Kristinom Lulić, menadžericom prodaje u Croatia mirovinskom društvu.
Kristina Lulić u osiguravajućoj industriji provela je 20 godina, tijekom kojih je izgradila široko iskustvo u upravljanju prodajom, edukaciji prodajnih kanala i ključnim segmentima poslovanja. Karijeru je započela na poslovima pribave osiguranja, potom nastavila u edukaciji prodajne mreže, a kasnije preuzela i vodeće pozicije u sektoru životnih osiguranja i bankoosiguranja. Posjeduje i ovlaštenje HANFA-e za obavljanje poslova distribucije osiguranja.
Posljednje dvije godine radi u Croatia mirovinskom društvu, gdje je odgovorna za prodaju, edukaciju prodajnih kanala te aktivnosti jačanja financijske pismenosti. Na Money Talk konferenciji by mojnovac.hr govorit će o temi „Jučer, danas, sutra: što treba znati o planiranju mirovine” i pokušati odgovoriti na pitanje koje bi svatko od nas trebao postaviti na vrijeme: što danas mogu napraviti da sutra živim mirnije?
Generacija naših roditelja oslanjala se na državnu mirovinu. S druge strane, mi smo danas suočeni s brojnim izazovima- loša demografska slika utječe na to da državne mirovine neće biti dostatne za dostojanstven život u mirovini. Olakotna okolnost za današnje generacije jest što na tržištu postoji sve više mogućnosti za individualnu štednju i ulaganja.
Oslanjanje isključivo na državnu mirovinu danas često nije dovoljno ako želimo zadržati životni standard iz radnog vijeka. To potvrđuje stopa zamjene, pokazatelj koji prikazuje koliki dio svojih prijašnjih primanja zamjenjujemo mirovinom – u Hrvatskoj iznosi oko 37%, dok je prosjek EU oko 60%. Dodatno, udio mirovine u neto plaći pokazuje odnos između prosječne mirovine i prosječne plaće u zemlji te iznosi oko 48%, što upućuje na to da su primanja u mirovini znatno niža u odnosu na razdoblje zaposlenosti. Zbog toga je važno na vrijeme preuzeti individualnu brigu za mirovinu i razmotriti dodatne oblike štednje.
Tema mirovina je često ljudima koji još uvijek rade nepopularna tema. Mlađi ljudi smatraju da im je mirovina daleka budućnost o kojoj će razmišljati ˝sutra˝, a ljudi u pedesetima pak često smatraju da su u fazi u kojoj je prekasno nešto poduzeti za sebe po tom pitanju i da su trebali ranije krenuti sa štednjom za tu dob. I jedni i drugi su zabludi.
Vrlo jednostavno- to je namjenska štednja za mirovinu koju država potiče u iznosu od 15% na uplate u kalendarskoj godini, maksimalno do 99,54 EUR, u koju svatko uplaćuje kada može i koliko može, a stručnjaci u mirovinskom društvu ulažu taj novac kako bi ostvarili prinos i u duljem roku na taj način realno povećali vrijednost. Dobrovoljna mirovinska štednja je osobna imovina svakog člana koja se za vrijeme štednje ne može ovršiti i koja je nasljedna. Korištenje mirovine je moguće nakon 55. navršene godine; u ratama, prema odabranom modelu a najbrže kroz 5 godina.
Prema trenutnim propisima državni poticaji za sve uplate u pojedinoj kalendarskoj godini u visini do 663,61 EUR znače sigurnih 15% prinosa na uplate u toj godini. Ako promatramo dobrovoljnu mirovinsku štednju kao dugoročnu štednju, tada taj poticaj još više dobiva na važnosti jer se s vremenom kapitalizira. Naime, mirovinsko društvo ostvaruje prinos na ukupan iznos na računu koji uključuje sve dotadašnje uplate, uplaćena državna poticajna sredstva i do tada ostvarene prinose.
Još je jedna zabluda da samo oni koji imaju puno novca mogu štedjeti. Naime, kod štednje je ključan kontinuitet i disciplina, a iznos štednje definiramo sami na način da to bude iznos koji na dulji rok možemo ˝podnijeti˝. Tako će naša štednja kroz vrijeme zbog efekta složene kamatne stope sve više rasti. Kod dobrovoljne mirovinske štednje važno je naglasiti i fleksibilnost uplaćivanja, što znači da iznos i dinamiku uplata u svakom trenutku biramo sami, bez potrebe za izmjenom ugovora.
Ako čekamo trenutak kada ćemo imati veći višak novca, velika je vjerojatnost da ga nećemo nikada dočekati. Stoga je u svakom slučaju bolje krenuti s redovnim uplatama, makar i manjih iznosa, a ako nam se dogodi da u određenom trenutku imamo veći priljev novca, u dobrovoljnu mirovinsku štednju uvijek možemo izvršiti dodatnu uplatu bez potrebe za izmjenom ugovora.
Najčešće ljudi ne planiraju mirovinu i ne informiraju se na vrijeme o opcijama. Danas postoji kalkulator za izračun mirovine- u sustavu e-građani svatko može u nekoliko klikova provjeriti svoj individualni izračun mirovine kako bi se osvijestio i na vrijeme mogao poduzeti korake u vidu individualne štednje. U okviru hrvatskog mirovinskog sustava građani mogu na nekoliko načina utjecati na visinu svoje mirovine- aktivnim odabirom mirovinskog društva koje će upravljati sredstvima na osobnom računu u drugom mirovinskom stupu, kategorije obveznog mirovinskog fonda (A, B ili C) te dodatno učlanjenjem u dobrovoljni mirovinski fond po svom izboru.
Statistički podaci pokazuju kako žene još uvijek za isti posao zarađuju nešto nižu plaću od muškaraca. U tom kontekstu, uzimajući u obzir stopu zamjene od cca 35%, žene će u mirovini biti u nepovoljnijem položaju od muškaraca. Stoga je važno da na vrijeme donesu odluke koje će im omogućiti veća primanja u razdoblju mirovine.
Poslodavci se danas suočavaju s izazovima kako pronaći kvalitetnog radnika, motivirati postojeće i kako povećati njihovu lojalnost. Povećanje plaća zaposlenicima za poslodavce je moguće do određene razine, stoga kao dodatne benefite često koriste dostupne neoporezive primitke. Uplata u treći stup jedan je od takvih primitaka, a atraktivan je benefit jer osim što je porezno učinkovita za poslodavca- sve uplate u jednoj godini do iznosa od 804 EUR po zaposleniku su porezno priznati trošak, povećava dugoročnu financijsku sigurnost zaposlenika i jača njihovu lojalnost. Riječ je o benefitu koji pokazuje brigu za budućnost zaposlenika, a ne samo za kratkoročna primanja. Uplate poslodavca na osobne račune zaposlenika predstavljaju osobnu imovinu zaposlenika, koja ostaje na njihovom osobnom računu čak i u slučaju promjene poslodavca.
Vrlo jednostavno- provjeriti koje mirovinsko društvo i s kakvim rezultatima upravlja sredstvima drugog stupa- svatko tko nije zadovoljan s mirovinskim društvom ili kategorijom fonda može je promijeniti sukladno važećim propisima i dodatno- krenuti s dobrovoljnom mirovinskom štednjom ako to još nisu učinili.
U svijetu postoje različiti pristupi za motivaciju građana na dobrovoljnu mirovinsku štednju. Jedan od najuspješnijih je automatsko učlanjenje. U mnogim zemljama zaposlenici su automatski učlanjeni u štedne planove za mirovinu, ali, ukoliko to ne žele, imaju mogućnost izaći. Ovaj pristup povećava broj ljudi koji aktivno započinju štednju za mirovinu- u njemu poslodavci redovito uplaćuju dodatnu mirovinsku štednju zaposlenicima, a zaposlenici to doživljavaju kao jedan od najvrjednijih benefita. Primjeri za ovakav model su Irska, Australija i Ujedinjeno Kraljevstvo. U hrvatskom okruženju, gdje je visina prosječne mirovine znatno ispod razine prosječne plaće, ovakav model zasigurno bi znatno pridonio ostvarivanju punog potencijala dobrovoljne mirovinske štednje i izravno utjecao na visinu budućih mirovina.
Da bismo sutra u mirovini živjeli kako zaslužujemo, određene aktivnosti trebamo odraditi danas. Poruka koju želim da publika ponese jest da i mali koraci koje napravimo danas mogu sutra značiti slobodu, sigurnost i dostojanstven život u mirovini. Vrijeme je naš saveznik samo ako odlučimo krenuti na vrijeme.
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
