Petra Seitz: Osjećaj vlastite vrijednosti daje nam dozvolu za primanje — i novca i ljubavi
Petra Seitz, terapeutkinja integralne tjelesne psihoterapije i voditeljica plesnih tehnika, spojila je svoje dvije strasti te ih danas koristi u radu posvećenom ženama. Godine 2010. osnovala je Studio u kojem vodi autorski program „Senzualno buđenje”. Program je nastao kao rezultat formalnog obrazovanja, ali i više od deset godina praktičnog rada sa ženama i temama seksualnosti.
Posljednjih deset godina vodi i plesno-terapijske radionice u Udruzi žena oboljelih i liječenih od raka SVE za NJU, gdje ženama pomaže ponovno uspostaviti osjećaj ženstvenosti, sigurnosti i povjerenja u vlastito tijelo.
Hvala na pozivu, jako se veselim druženju s vama!
Tabu nastaje ondje gdje izostaje otvoren i zreo razgovor, osobito o temama koje su životno važne – poput novca i seksualnosti. Nije li zanimljivo da su obje teme duboko povezane s osobnom moći? Kada je riječ o seksualnosti, više je razloga. Prije svega, djevojčice često odrastaju bez adekvatne podrške, edukacije i bliskog okruženja koje bi prema seksualnosti imalo zreo i smiren odnos. Seksualnost se već od najranijeg djetinjstva obilježava negativnim predznakom, čemu dodatno pridonosi i religijski okvir.
Emocionalna i seksualna inteligencija ne razvijaju se same od sebe s godinama. Za takvu zrelost bili su nam potrebni odgovarajući uvjeti u formativnim godinama: emocionalno i seksualno zreli roditelji te društvo koje, kroz obrazovni sustav i druge važne odrasle figure, uglavnom stavlja fokus na racionalnu inteligenciju. Upravo su nam ti čimbenici trebali pomoći da se kao djeca naučimo razumjeti i regulirati vlastite emocije te se nositi s buđenjem vlastite seksualnosti (a oba su aspekta ključna za kvalitetan partnerski odnos).
Zato nije rijetkost da žene mogu biti intelektualno snažne, uspješne i poduzetne, a da se u partnerskim odnosima i seksualnosti ponašaju ili poput djevojčice – ranjivo, povučeno i ukočeno – ili, pak, da tu istu ranjivost štite oklopom „domine“ koja preuzima kontrolu – kako bi se izbjeglo prepuštanje za koje trenutačno ne postoji kapacitet. To su klasične reakcije „bori se ili bježi“ – primarne i automatske obrane našeg tijela.
Drugo, i dalje živimo u pretežno muškom svijetu u kojem žene teže poslovnom uspjehu, a pritom si ne mogu priuštiti negativne etikete – bilo da se radi o onima koje se senzualnošću „nameću pažnji“ ili o percepciji da je senzualna žena automatski manje inteligentna. Uz to, mnoge pokušavaju unaprijed izbjeći rizik seksualnog uznemiravanja.
Treće, zbog životnog tempa i silnih obaveza koja prosječna žena ima, ona je u „do” modu (činiti), a ne u „be” modu (biti). Za senzualnost i seksualnost nam je potreban kontakt i osjećanje vlastitog tijela (od kojeg su većina odraslih odrezani) i seksualne energije.
Žene kada dolaze kod mene na program, dolaze upravo zbog toga – ne znaju kako vratiti osjećaj i povezanost s vlastitim tijelom i senzualnosti.
I četvrto, vrlo realno i često prešućivano, puno je više seksualnih povreda i trauma nego se priča o tome.
Životna energija jest seksualna energija. Život nastaje iz seksualne energije i kroz nju se puni, iscjeljuje. Senzualnost i seks su tek dio seksualne energije. Kako ćete prepoznati seksualnu energiju u sebi (osim seksualne uzbuđenosti koja se odnosi na seksualni čin)? Po količini radosti u svom tijelu, elana, pokretljivosti, ljubavi prema životu kao takvom, uzbuđenosti oko svakodnevnice, pokretačke energije kojom stvarate projekte, umjetnost, strasti s kojom pristupate stvarima i ljudima koje volite.
Senzualnost je prirodni odgovor na životnu energiju koja slobodno teče u nama. Koju ne sputavamo i koje se ne bojimo. A dosta žena se boji vlastite senzualnosti i seksualnosti.
Žena koja slobodno prima životno obilje, uživa u njemu i nema pitanja zaslužuje li, naravno da ima kapacitet za slobodno primanje novca.
U praksi izgleda kao pametna, sposobna žena koja sve odrađuje maksimalno savršeno, a dolazi k meni umorna, ukočenog tijela, krute zdjelice i pomalo rigidnosti u načinu funkcioniranja – nema spontanosti. Također to prati i disbalans hormona, poteškoće kod začeća, menopauze u četrdesetima.
Izgleda kao i – osjećaj da mi nešto fali (falim sama sebi), osjećaj da se ničem iskreno ne veselim, niti se mogu povezati s vlastitim potrebama. „Ženstvenost” je posljedica kontakta s vlastitim ženskim tijelom, nježnošću, putenošću, brigom o ženi u sebi. Kada nedostaje ženstvenosti- nedostaje zapravo toga.
Žena koja prihvaća svoje tijelo, uživa u njemu bez srama, voli se igrati i izražavati kroz odijevanje i prirodno voli biti viđena. Uživa u pažnji i ne srami se toga niti se skriva iza lažne skromnosti. Žena koja je ‘zaradila’ svoje samopouzdanje nema potrebu glumiti skromnost – ona nosi sebe kao krunu.
Naravno, život nije crno-bijeli, postoji mnogo nijansi između. Ono što želim reći jest da je osjećaj vlastite vrijednosti taj koji nam daje unutarnju dozvolu za primanje – novca, ljubavi… A osjećati se dobro u vlastitom tijelu samo je jedan dio tog osjećaja.
Blokada u seksualnosti svakako je povezana s kapacitetom primanja. Iako je ‘primanje’ ženska energija, žene u velikom postotku imaju problem upravo s tim. Rekla bih da odgoj uvelike ima veze s time – s koliko se truda žene dokazuju kao dobre supruge, dobre majke i uspješne poslovne žene. Uz toliko ‘davanja’ često nam je blizak i osjećaj krivnje, kao da nismo dale dovoljno ili dovoljno dobro.
Kada govorim o seksualnosti, mislim na zdravu seksualnost. No, ono što je češće jest neki oblik ‘devijacije’. Zašto? Zato što je seksualnost povezana s našim emocijama – nije samo stvar nagona, nego i unutarnjeg stanja. Ako smo frustrirane, potiskujemo svoje prave osjećaje, pune smo neizražene ljutnje, osjećaja manjka pažnje i ljubavi, nosimo osjećaj manje vrijednosti, nismo povezane s tijelom ili vlastitim srcem – tada nema seksualnog protoka, već samo odrađujemo tjelesnu radnju.
Ako seksualnost promatramo u kontekstu sretne, ljubavne povezanosti kroz koju žena uči o sebi, snazi i veličanstvenosti svoga tijela i bića, ako se zna prepustiti i otvoriti, tada je prirodno otvorena i za primanje svih drugih oblika obilja – među kojima je i novac. Bez srama i bez krivnje.
Raditi na svojoj ženskoj energiji znači vratiti veliki dio sebe i integrirati ga. Što više svojih dijelova integriramo, to smo snažnije, imamo više samopouzdanja, usidrenije smo u sebi i uzemljene.
Protočna seksualna energija znači da su u nama živi radost, spontanost i zaigranost. Uz strukturu, red, rad i disciplinu, za uspješan posao potrebni su i radost, spontanost, kreativnost i zaigranost — jer nam upravo one pomažu razmišljati izvan okvira.
No, ono što me zapravo pitate jest zašto su žene koje se osjećaju ugodno u svojoj ženstvenosti i s ponosom je nose privlačne. Ljude kod drugih ljudi privlače samopouzdanje, unutarnji mir i otvoreno uživanje u životu. Svi žele biti u blizini takve energije. Ona u prostor unosi svježinu, novu perspektivu, mogućnosti, zadovoljstvo, inspiraciju i svjetlo.
Žena koja se počinje buditi – njezino lice postaje mekše. Prvo što ćete primijetiti jest da izgleda kao da je nešto radila s licem; pitat ćete je koristi li novu šminku ili je bila na nekom tretmanu. Zapravo se opušta grč koji je dugo nosila na licu. Vraća joj se boja, koža dobiva više sjaja, oči postaju blistavije, a osmijeh se češće pojavljuje na usnama.
Tijelo postaje opuštenije – manje se kreće poput robota, pokreti postaju plesniji i ritmičniji, a disanje dublje i lakše. Biti u sebi znači osjećati da je sve u redu – ja sam u redu, život je u redu. To je divno mjesto za živjeti. Razvijamo kapacitet za užitak. Zamislite: život može (i treba, ako mene pitate) biti pun užitaka. Nismo došli odrobijati ovaj život, nego ga živjeti punim plućima, živjeti strastveno.
Žena koja se probudi u svojoj senzualnosti osjeća svoju autentičnu snagu. Nije ovisna o drugome, a ipak se zna prepustiti emocionalno i seksualno. Naučila je slušati sebe i poštivati svoje granice te, u skladu s tim, donosi odluke bez krivnje i bez srama.
Zato što ne vjeruju da je ono što im ide lagano zapravo njihov dar i kvaliteta. Samo zato što im nešto ide lako, nemaju osjećaj vrijednosti onoga što daju. Kao odrasle žene, u sebi nosimo tu dječju potrebu da budemo ‘dobre’ i uslužne. Zato nas je strah reći: ova usluga košta toliko te pritom ostati mirne i ponosne.
Moja mama je bila „štedljiva”, a tata je poticao hedonizam. Povukla sam na oca. Prvi stan sam kupila u dvadesetima (nikakva naslijeđa, radila sam, digla kredit i kupila). Dok su se moje prijateljice tresle od takve odgovornosti, meni nije bilo jasno čega su se boje. To su samo stvari. Taj isti stan je trebalo kompletno namjestiti. Radila sam po svojim prioritetima.
Namjestila sam kuhinju, dapače, nacrtala je i dala je raditi, staklo na elementima sam također crtala i dala izraditi. A s druge strane, nisam imala ni krevet ni ormar te umjesto toga uložila sam novce u uljne boje, platna, profesionalne kistove, štafelaj, raširila to u dnevnjaku koji također nije bio namješten i po cijele dane slikala i plesala. To su moji prioriteti. Namještaj je došao kasnije.
Volim novac, sve što mogu s njim napraviti, volim ga primati i davati.
Ono što se s godinama promijenilo jest način na koji tretiram novac – danas ga doživljavam isto kao i svoje vrijeme. U mladosti sam rasipala vrijeme na okolnosti i ljude koji ga možda nisu zaslužili. Danas svoje vrijeme iznimno cijenim i pažljivo biram gdje ću ga usmjeriti. Isto osjećam i prema novcu.
Kada osjetim da nešto zaista želi, bez obzira na to treba li joj ili ne, oduvijek joj to kupujem, bilo skupo ili jeftino. Ne mora to ‘zaraditi’ dobrim ocjenama, dobrim ponašanjem niti čekati neki poseban praznik. Zaslužuje jednostavno zato što postoji.
Moja kći sada ima 12 godina. Ono što mi je važno jest da cijeni ono što je dobila, da o tome vodi brigu i preuzima odgovornost. Rekla bih da je upravo tome učim – odgovornosti.
Odgovornost mi je važna u svemu: u njezinu odnosu prema našim dogovorima, prema školi i prema kućnim ljubimcima. Dogovore i odgovornost komuniciram jasno i u skladu s njezinim kapacitetom.
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
