Neki dan stojim pred policom u drogeriji, tražim svoj standardni paket uložaka. Gledam cijenu – preko 3,20 eura. Zbunjeno okrećem pakiranje, pokušavam se prisjetiti kad je točno postalo “luksuz” imati mjesečnicu. U mojoj glavi još je uvijek aktualna cijena od 14-15 kuna (cca 2 eura) i to u vrijeme dok je PDV bio viši nego danas. Što se dogodilo?
Na Instagramu mi dan prije iskače video – prikaz škola i javnih toaleta u Škotskoj, Novom Zelandu, Kanadi gdje su ulošci i tamponi besplatni, dostupni svima, uvijek i svugdje. Uredne kutije, jasne poruke, bez nadzora. Uzmi što ti treba i koliko ti treba. Nitko ne gleda sumnjičavo. Sve je to postalo normalno.
A kod nas? Još uvijek šapat u toaletima, ulošci skrivani u rukavima i, najvažnije, cijene koje nisu usklađene s realnošću svakodnevice.
Menstrualno siromaštvo postoji i ovdje
Stojim tako u trgovini i razmišljam o svim djevojkama i ženama koje si to ne mogu priuštiti ili koje traže kompromis i ne kupe nešto možda jednako važno. Jer da, menstrualno siromaštvo znači da si ne možeš redovno priuštiti osnovne higijenske potrepštine tijekom menstruacije. To nije problem udaljenih, siromašnih zemalja o kojima učim i čitamo, to je realnost i za mnoge žene u Hrvatskoj.
Prema Europskom parlamentu, svaka deseta žena u EU povremeno si ne može priuštiti uloške ili tampone. U obiteljima s više djevojčica, to postaje ponavljajući financijski pritisak. Za one koje jedva spajaju kraj s krajem, ti troškovi nisu nevidljivi.
Prosječna žena ima menstruaciju oko 40 godina. Ako mjesečno potroši oko 6 eura na osnovne proizvode, to je gotovo 3.000 eura tijekom života. Ubacimo li još lijekove, dodatnu higijenu, zamjenska donja rublja i povremene preglede i zahvate, iznos se lako poveća. Kada to primijenimo na obitelj s dvije ili tri kćeri, taj “mali mjesečni trošak” postaje ozbiljna stavka u budžetu.
Foto: Unsplash
PDV i nevidljiva logika porezne politike
Hrvatska je 2021. smanjila PDV na menstrualne proizvode s 25 posto na 13 posto. I to je korak naprijed. No, u usporedbi s mnogim drugim zemljama još uvijek kaskamo.
Škotska je prva na svijetu zakonski osigurala besplatne menstrualne proizvode za sve. Zakon “Period Products (Free Provision) (Scotland) Act 2021” obvezuje lokalne vlasti i obrazovne ustanove da osiguraju besplatne proizvode poput tampona i uložaka u školama, sveučilištima i javnim zgradama. Građani mogu pronaći najbliže lokacije za preuzimanje proizvoda putem aplikacije PickupMyPeriod, koja prikazuje više od 1000 distribucijskih točaka diljem zemlje.
U ožujku 2024., regija Katalonija u Španjolskoj pokrenula je inicijativu “My period, my rules“, kojom se putem lokalnih ljekarni besplatno distribuiraju višekratni menstrualni proizvodi poput menstrualnih čašica, menstrualnog donjeg rublja i platnenih uložaka. Cilj je smanjiti ekološki otisak i osigurati pristup održivim opcijama za sve.
Zemlje koje su PDV srezale ili potpuno ukinule:
-
Irska – 0% (još od 70-ih),
- Malta – 0%,
-
UK – ukinut PDV 2021.,
-
Francuska – PDV smanjen na 5,5%,
-
Kanada, Australija, Kenija, Malezija, Tanzanija, Washington (US), New York (US)… – ukinut porez u potpunosti.
Zašto to ne napravimo i mi? Ako se već službeno priznaje da su to osnovne potrepštine, zašto ih i dalje oporezujemo više nego kruh?
Nisu stvar luksuza, ali ni jadikovanja – već zdravog razuma
Ne trebamo idealizirati menstruaciju, niti dramatizirati. Ali isto tako ne bismo trebali zatvarati oči pred jednostavnom istinom – postoje žene koje zbog visokih cijena moraju birati između kupnje uložaka i nečeg drugog jednako osnovnog. I to nije zanemariv broj.
Ne radi se ovdje o privilegijama ni feminizmu. Radi se o tome da djevojčica u školi ne bi trebala ostati doma jer nema uložak. Da studentica ne bi trebala raditi mentalnu matematiku pred policom u trgovini. Da država ne bi trebala zarađivati na nečemu što se događa svakog mjeseca, bez pitanja i izbora.
Besplatni ulošci u školama i javnim ustanovama nisu iluzija. Oni su izraz poštovanja i razumijevanja. Jedan dio problema leži i u našoj kulturi. Nevidljivosti menstruacije. Ako uloške stavimo besplatno u škole i na radna mjesta, hoće li ih netko uzeti “više nego treba”? Možda. Ali postavlja se pitanje – zašto nam je to prvo na pameti?
Vrijeme je za promjenu fokusa
Možemo raspravljati o budžetima, zakonima i prioritetima, ali jedno je sigurno: zemlja koja ne prepoznaje ovaj problem propušta podržati polovicu svoje populacije u jednoj od najosnovnijih životnih potreba.
Što vi mislite?
Foto: Unsplash