Ja bih nešto svoje, želim biti sama svoja gazdarica.
Kad ste se prvi puta to usudili pomisliti, pa onda prvi puta to i rekli na glas, moguće da su krenuli komentari (okoline) – daj se uozbilji, ne talasaj, nađi si pravi posao, premlada si, prestara si, preovo, preono, ne znaš (još) dovoljno, treba ti prvo još jedna i 101 diploma…i sl. Naravno tako nešto možete čuti samo od onih koji nisu poduzetnici.
Stoga, prvo se okružite poduzetnicima, i to možete odmah, već za par dana je 70. Business cafe.
Sljedeća misao je vjerojatno, kao da se morate ispričati i opravdati cijelom svijetu za svoje postojanje, želje, pa valjda i što dišete pa u glavi ide – ali ja bih samo nešto sitno, nemam ja velike ambicije, ne treba meni puno, samo da imam za sebe, da si pokrijem sve troškove i nešto malo za djecu.
Promijenite misli odmah i počnite drugačije razgovarati sama sa sobom. Vrijedim, zaslužujem, a zašto i ja ne bih napravila nešto bitno?
Foto: Pexels
Završili ste školovanje, ne možete ili ne želite naći posao ili su vam svi šefovi “glupi i nepravedni”? Niste zadovoljni plaćom niti odnosima na poslu, mislite da ste potplaćeni i mislite da ćete vi to bolje? Na porodiljnom ste i ne vraća Vam se u nazad na posao u korporaciju?
U godinama ste kad je (konačno) došlo vrijeme za vas i da stavite sebe i svoje želje na prvo mjesto?
Možda poduzetništvo je vaš put, a možda i nije. Statistike pokazuju da samo za 3 do 5 % ljudi je. U svakom slučaju pravi razlog za ulazak treba biti želja za stvaranjem, ispunjavanjem svog kreativnog potencijala i rješavanjem nekih problema na tržištu i dodavanjem vrijednosti kupcima.
Idealno je pretočiti svoja znanja, vještine i talente u proizvode i usluge koji rješavaju problem kupcima i koji su to spremni platiti.
Statistički jako su velike šanse, no nećete saznati ako ne probate. Uostalom pa što, uvijek se možete negdje (ponovo) zaposliti.
Može se naučiti štošta i usavršiti, ali nešto ili jeste ili niste. Ono što je sigurno jest da su za poduzetništvo ključni networking i mentalni sklop koji znači -preuzimanje rizika, sposobnost da se snađete, otpornost – da se nakon pada koji će sigurno biti, što brže dignete… i sl.
A što se da naučiti – (bolje) prodavati, javno nastupati i dr.
Sve. Krv i suze, ali i sreću najveću.
Itekako.
Neki će reći ne, no svaka žena koja je i majka zna da da.
Kad muškarci budu sudjelovali i vremenski 50:50 u odgoju svoje vlastite djece, onda možemo vidjeti ima li promjena. Ipak, istovremeno je istina da je u poduzetništvu samo nebo granica u zaradi i dr., a jedini sudac uspjeha tržište, iako su nam startne pozicije uvjetovane biologijom i odgojem te očekivanjima i (ne)podrškom okoline.
Jesmo li si za to same krive – dijelom da jer gospođo, sve vam je to u glavi, no ipak ako smo Panda, a u svijetu smo riba, nije čudno da ne plivamo baš dobro jer su u moru riba neka druga pravila.
Zato treba više Pandi ili Pande trebaju kreirati novi svijet u kojem su ribe – ribe, pande – pande i svatko slijedi svoja pravila i surađuje i zajedno stvaraju novi i bolji svijet i ne pokušavaju ribe natjerati da budu pande, niti pande da budu ribe.
Ovako izgleda da nas ribe pokušavaju uvjeriti da nismo dovoljno dobre. I nismo, nikad nećemo biti dovoljno dobre ribe, ali ne zato što nešto ne štima s nama i nismo lude, nego zato što smo pande.
Kao i roditeljstvo, itekako, ali ima smisla!
Sreća i sloboda, o tome se radi!
Gotovo uvijek, jer cijena može biti prevelika, no ipak u konačnici odgovor bude da.
Pa eto, za kraj ću uz čestitku možda biti i malo sarkastična. Koliko su poduzetnice bitne i cijenjene u društvu pokazuje da i taj naš jedan dan u godini je istovremeno i dan muškaraca, kao da inače ostalih 364 dana to nije. Ono što će mene danas rastužiti jest da će većina poduzetnica čestitati samo Dan muškaraca, a ne svoj dan kolegicama. No tako je, kako je.
Podrži drugu ženu, otvori joj vrata. Pokaži da žena ženi ne mora biti vuk. Drage kolegice, sretan nam naš dan, dan poduzetnica.
Foto: Pexels
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
