Razgovarali smo s Natalijom Labavić, odvjetnicom s iskustvom zaštite intelektualnog vlasništva, koja je objasnila kako se brendovi mogu zaštititi i što učiniti da se slične situacije izbjegnu. Tema je postala aktualna nakon slučaja s Kultom Plave Kamenice, gdje je poznati chef i poduzetnik Mario Mandarić registrirao žigove “Kult Plave Kamenice” i “Plava Kamenica”, jer ih istoimeni, vrlo popularni gastroportal nikada nije pravno zaštitio.
Time je Mandarić postao službeni vlasnik tih naziva do 2034. godine, iako su ih godinama koristili drugi. Portal Kult Plave Kamenice sada slučaj vodi preko odvjetnika.
-
Slučaj Plave kamenice ponovno je skrenuo pažnju javnosti na zaštitu brenda. Kako bi objasnila gdje su najčešće pogreške koje poduzetnici rade kada štite – ili ne štite – svoje ime i vizualni identitet?
Svijest o pravnoj zaštiti brenda u Hrvatskoj je još dosta niska. Razumljivo je da kada pokreću posao, poduzetnici uglavnom važnost pridaju tome kako kreirati proizvod ili uslugu te kako ju prodati, a pravna zaštita često nije na listi prioriteta. Međutim, bilo bi jako važno, naročito kad se radi o proizvodima i uslugama koji su prisutni i na internetu, provjeriti može li se zaštiti brend tj. može li se i je li preporučljivo zaštiti naziv ili drugi prepoznatljiv znak pod kojim se obavlja usluga.
Nije moguće, naime, svaki naziv ili znak zaštititi kao žig, neki nazivi su primjerice preopćeniti za zaštitu, neki su pre slični već zaštićenim znakovima itd. To bi bilo najbolje provjeriti u prvoj fazi razvoja brenda, dok se još ne krene s ulaganjem u marketing, kako bi i potencijalna izmjena naziva ili logotipa bila što bezbolnija. Naime, ako poduzetnik naknadno shvati da brend pod kojim djeluje već postoji ili se naknadno zaštitio, to mu može prouzročiti troškove u vidu promjene brenda, ali i gubitka reputacije, između ostalog.
-
Koliko je pravni okvir u Hrvatskoj usklađen s europskom praksom kada je riječ o zaštiti žigova, autorskih prava i internetskih domena? Ima li još “rupa u sustavu” koje olakšavaju zlouporabe?
Naš pravni sustav jest usklađen s pravom EU, ali i s drugim međunarodnim propisima kojih je Hrvatska potpisnica i koji su ratificirani kod nas.
-
U digitalno doba granice brenda postaju fluidne. Kako zaštititi svoj brend kad ga netko kopira online – bilo kroz društvene mreže, blogove ili domene?
Postoje razna prava intelektualnog vlasništva koja pomažu zaštiti brenda. Na prvom mjestu tu je autorsko pravo koje autorsko djelo štiti po samom zakonu. Dakle, ako netko ima znak koji je originalan i individualnog je karaktera, taj znak već je zaštićen svojim nastankom po samom zakonu i nije ga uvijek potrebno dodatno registrirati.
Međutim, ako se u pravnom prometu planira pružanje djelatnosti ili prodaja robe pod određenim nazivom i poduzetnik se želi istaknuti svojim znakom, dobro je zaštiti taj karakterističan znak kao žig, ako nema nekih zapreka (najčešća zapreka je da je znak općenit i opisan – takve znakove nitko ne može zaštititi). Naročito je važna zaštita u digitalnom okruženju jer će se i sam naziv u digitalnom okruženju još više isticati.
Imamo primjer i sadržaja koje stvara poduzetnik bilo na svojim društvenim mrežama, bilo na webu – to je također autorsko djelo i zaštićeno je već po zakonu.
Prava intelektualnog vlasništva su imovina poduzetnika i biznis više vrijedi ako poduzetnik u vlasništvu ima više prava intelektualnog vlasništva. Tako poduzetnicima raste reputacija, a konačno, pri potencijalnoj prodaji poduzeća i vrijednost poduzeća.
-
Mnogi mali poduzetnici smatraju da je zaštita brenda skupa i nepotrebna. Možeš li objasniti zašto je to ulaganje u sigurnost, a ne trošak
Je li nešto skupo je relativan pojam. Ako netko kreće u poslovanje neminovno je da to sa sobom povlači i troškove. Poduzeti neke osnovne korake zaštite svog brenda nije nominalno visok trošak.
Uostalom, postoje poticaji za mala i srednja poduzeća koji pokrivaju troškove pristojbi i to pomaže poduzetnicima da pokrenu zaštitu. Svakako je puno viši trošak ne zaštititi svoj brend pa onda plaćati trošak bilo nesvjesnog kršenja tuđeg brenda bilo trošak pravnih bitki za svoja prava.
-
Što bi savjetovala tvrtkama i medijima – kako spriječiti sporove oko intelektualnog vlasništva prije nego što do njih dođe? Postoje li preventivni koraci koje svaka ozbiljna organizacija mora napraviti?
Ja sam uvijek pobornik dogovora, kako u sporovima oko intelektualnog vlasništva tako i u bilo kojem drugom sporu. Sudski postupci su dugotrajni i potencijalno skupi, a troše i druge resurse koje je vjerujem puno bolje uložiti u razvoj poduzeća. U konačnici, sporovi nisu dobri ni za reputaciju poduzeća.
Međutim, kada nema druge, dobro je imati opciju i zaštite pred sudom, a da bi imali tu opciju poduzetnici moraju imati pravovaljanu zaštitu – bilo kroz valjane ugovore o prijenosu prava, bilo kroz registracije svog industrijskog vlasništva (najčešće žiga, dizajna i patenta).