Lažna Louis Vuitton torba koja je naučila Haley Sacks razliku između izgledati bogato i biti bogat
Kad je Haley Sacks dobila prvih tri tisuće dolara, otišla je na eBay i kupila ogromnu lažnu Louis Vuitton torbu. Taj mjesec nije mogla platiti najam. Torba i danas stoji na njezinoj polici kao podsjetnik. Ne na neuspjeh, nego na trenutak u kojem je shvatila da je nešto duboko pogrešno u načinu na koji razmišlja o novcu.
Sacks, financijska edukatorica poznatija kao Mrs. Dow Jones i autorica knjige Future Rich Person: The New Rules for Building Wealth, gostovala je u podcastu The School of Greatness i podijelila ono što tisuće financijskih savjeta uglavnom propuštaju. Naše uvjerenje o novcu nije nastalo prošle godine. U velikoj mjeri oblikovalo se do naše sedme godine. Sve što danas radimo s bankovnim računom često je odraz obrazaca koje smo pokupili dok smo još učili vezati cipele.
Postoji čitav žanr financijskih savjeta koji vam govori da ćete se obogatiti ako prestanete kupovati kavu i već narezano povrće. Sacks tvrdi da je to gubljenje energije. Razlika koju kava od tri eura napravi u vašem životu mjeri se u stotinama eura godišnje. Razlika koju napravi pregovaranje o plaći ili razumijevanje složene kamate mjeri se u desecima tisuća.
Drugim riječima, gledate u krivu metu. Financijska disciplina oko sitnih troškova može dati osjećaj kontrole, ali ne mijenja temeljnu jednadžbu. Veće poluge su pregovarati o plaći kad mijenjate posao ili dobivate ponudu, razumjeti kako složena kamata radi u vašu korist ili protiv vas ako imate dugove, te naučiti zarađivati više, a ne samo trošiti manje.
Sitni troškovi često su psihološka diverzija. Ono što vas zapravo košta jest odbijanje da pitate za povišicu jer mislite da nemate pravo na nju, ili odgađanje investiranja jer vjerujete da nemate dovoljno.
Sacks ima ime za stanje u kojem se mnogi ljudi nalaze: naučena financijska bespomoćnost. To je osjećaj da je sustav namješten protiv vas, da nema stvarnog puta do uspjeha i da zbog toga prestajete pokušavati. Tada se traže prečaci. Jedan od najčešćih prečaca jest glumiti bogatstvo umjesto graditi ga.
Lažna torba na polici upravo je to. Signal okolini da ste “uspjeli”, iako vam taj mjesec nedostaje novca za najam. Prečac koji vas košta i novca i samopouzdanja.
Sacks tvrdi da prvi korak nije nova proračunska tablica. Prvi korak je imenovati ono što radi protiv vas. Kad prepoznate obrazac, vraćate dio moći koju ste prepustili sustavu, djetinjstvu, marketinškoj industriji ili usporedbi s drugima.
Kako bi pomogla ljudima izaći iz tog stanja, Sacks je razvila okvir koji zove IBIZA. Naziv dolazi od pet koraka na engleskom: Identify, Blame, Interrupt, Zoom Out, Act, odnosno: identificirati, pripisati uzrok, prekinuti obrazac, odmaknuti se i djelovati. Cilj okvira je promijeniti sliku koju imamo o sebi kao osobi koja zna ili ne zna s novcem.
Što točno radite s novcem što vas sabotira? Kupujete da biste se utješili? Izbjegavate pogledati stanje računa? Plaćate samo minimum na kartici? Prvi korak je vidjeti obrazac bez osude.
Ovo je dio koji mnoge iznenadi. Sacks kaže da treba jasno imenovati odakle obrazac dolazi. To ne znači tražiti izgovor, nego prestati misliti da je riječ o vašoj osobnoj mani. Možda ste novčane obrasce naučili od roditelja koji su se svađali oko novca. Možda od majke koja je govorila “nismo bogati” čak i kada obitelj nije bila u stvarnoj oskudici. Možda od oca koji je trošio nekontrolirano. Pripisati uzrok ne znači ostati u krivnji, nego prestati misliti da ste vi inherentno “loši s novcem”.
Kad sljedeći put osjetite impuls koji vas vodi prema nepotrebnoj kupnji, prekinite ga. Fizički, mentalno, bilo kako. Nekad je dovoljna stanka od sat vremena prije nego što kliknete “kupi”.
Sacks ovaj korak opisuje kao mentalni odmak od trenutnog impulsa i projekciju verzije sebe koja je već donijela bolju odluku. Kako se osjeća osoba koja ima financijsku rezervu? Kako se osjeća osoba koja je platila karticu u cijelosti? Kako se osjeća osoba koja je investirala umjesto da je kupila nešto što joj zapravo ne treba?
Djelovati (Act)
Na kraju dolazi konkretan, mali i mjerljiv potez. Ne planovi. Akcija.
Jedan od najjasnijih uvida iz razgovora tiče se onoga što Sacks zove signalizacija bogatstva nasuprot stvarnom bogatstvu. Izgledati bogato je dizajnerski logo. Auto koji govori “uspio sam”. Putovanje koje se mora objaviti na Instagramu da bi se uopće dogodilo.
Biti bogat izgleda potpuno drugačije. To je Jeep, ne Maserati. To je sposobnost da kupite vlastito vrijeme. To je činjenica da vam ne treba da netko drugi primijeti koliko imate.
Razlika je suptilna, ali odlučuje mnogo toga. Ako trošite da bi vas drugi vidjeli, vaš novac radi za njihovu percepciju. Ako trošite na ono što vam stvarno daje vrijednost, novac radi za vas.
Sacks predlaže jednostavnu vježbu. Pogledajte zadnjih deset većih kupnji. Koliko ih je bilo za vas, a koliko za sliku koju projicirate u svijet? Odgovor je često neugodan, ali otrežnjujući.
Ovdje dolazi koncept koji Sacks zove action money, odnosno akcijski novac. To je novac koji ostaje nakon što platite sve troškove. Razlika između onoga što zarađujete i onoga što morate potrošiti. To je novac koji može raditi za vas.
Većina ljudi misli da je za gradnju bogatstva potrebna visoka plaća. Sacks koristi primjer čistača po imenu Ronald, koji je umro s osam milijuna dolara. Nije imao bogatu obitelj. Nije imao posao u financijama. Imao je dvije navike. Uvijek je imao akcijski novac, makar mali, i redovito ga je ulagao u jeftine indeksne fondove.
Jedna od važnih poruka koju Sacks naglašava jest da milijarderi investiraju u instrumente koji su danas dostupni i običnim ljudima. Indeksni fondovi, dionice, obveznice. Ne postoji tajni klub. Postoji samo pitanje kada počinjete i koliko ste dosljedni.
Sacks tvrdi da je razgovor o novcu s djecom važan jer se obrasci formiraju rano. Jedan od principa koji predlaže jest govoriti iz obilja, a ne iz oskudice. Razlika između rečenice “nemamo novca za to” i “ne biramo sada potrošiti novac na to” golema je. Prva rečenica djetetu poručuje da je svijet ograničen. Druga ga uči da je novac alat za izbor.
Drugi princip je povezati posao s plaćom. Ne za sve, ali za nešto. Dijete koje pomaže oko kuće za džeparac uči temeljnu jednadžbu rada i nagrade prije nego što dođe na prvi razgovor za posao.
Treći princip je rano uvesti poreze. Primjerice, kroz džeparac. Dio može ići u “porez”, odnosno u fond za zajedničke troškove obitelji ili štednju. Tako dijete ne ulazi u odraslu dob potpuno nespremno na prvu plaću nakon odbitaka.
Ono što vrijedi za djecu, vrijedi i za odrasle. Ako ste odrasli s rečenicom “nemamo novca”, vjerojatno je još uvijek nosite. Možete je zamijeniti. Ne preko noći, ali možete.
Lažna torba na Haleynoj polici ne stoji ondje kao kazna. Stoji kao podsjetnik da je razlika između izgledati bogato i biti bogat zapravo razlika između slike koju projicirate i života koji stvarno živite. I da prva stvar koju treba mijenjati nije proračunska tablica. Prva je priča koju si pričate.
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
