Zamislite da se svakog jutra budite s osjećajem da živite na 43 posto svojih kapaciteta. Radite od 9 do 17, izvršavate zadatke koje netko drugi postavlja, a na kraju dana osjećate da ste samo zupčanik u velikom stroju. To je svakodnevica mnogih žena: identitet zaposlenice, gdje stabilnost dolazi s cijenom ograničene slobode.
Ali što ako postoji druga priča? Ona u kojoj vi pišete scenarij: proaktivni ste, ostvarujete svoje ideje, stvarate projekte koji mijenjaju vaše zajednice, i osjećate da vaš rad ima pravi utjecaj. To je identitet žene koja stvara – poduzetnice, umjetnice ili osnivačice inicijativa – pun rizika, ali i beskrajnih mogućnosti. I zapravo ne ovisi o radnom mjestu već mindsetu.
Ova razlika nije samo o poslu; ona je o tome kako živite svoj život. Prema modelu “proactive motivation” Sharon K. Parker, Ute K. Bindl i Karoline Strauss (2010), proaktivnost znači da sami pokrećete promjene za bolju budućnost – baš kao što žena koja stvara oblikuje svoju okolinu, umjesto da samo reagira na nju. Kroz ovu priču, istražimo kako prepoznati gdje ste i kako napraviti korak naprijed.
Nakon studija politologije, vratila sam se na Krk. Mala sredina. Ulazak na tržište rada. Traženje prvog zaposlenja. Veselje kad sam dobila prvu priliku u Općini Malinska. Marljiv rad osigurao mi je preporuku za LAG Kvarnerski otoci, pozicija na EU projektima. Tamo sam postala klasična zaposlenica: sigurna plaća, definiran posao, ali i osjećaj da sam ograničena. Vidjela sam potrebu za edukacijama, napredovanjem, rastom, vidjela sam potencijal, ali nisam imala slobodne ruke da ga ostvarim.
Taj nemir je rastao u meni, neki bi rekli da je to ambicija. Jednog dana, umorna od toga da vidim što se sve može i da čekam dopuštenje, odlučila sam djelovati. Godine 2017. osnovala sam udrugu Žene za otok. Odjednom, imala sam mjesto u kojem mogu raditi, rasti i stvarati. Ideje su dolazile u kroz razgovore s drugim ženama ili usred noći. Kao osnivačica, pokrenula sam “Aktivne otočanke” za edukacije, “Boja je zlatna” za promociju lokalnih proizvoda i “Island Business Women” – konferenciju koja povezuje otočne poduzetnice. Ovi projekti nisu samo mijenjali druge; oni su gradili mene, pokazujući koliko mogu izvan zadanih okvira.
Danas sam hibrid: još uvijek zaposlenica, vlasnica NWW studija za projekte, autorica knjige Žene koje pokreću i majka dviju kćeri. Knjigu sam pisala tijekom trudnoće, dok je beba spavala kraj mene jer stvaranje ne pita je li dobar trenutak. Moja priča pokazuje da prijelaz nije skok u nepoznato; to je korak po korak, gdje sami stvaramo prostor za sebe, koji postaje most prema slobodi. I nemojte se zavaravati da će vam ga netko dati. Morate ga stvoriti.
Sada zamislite da ste vi glavna junakinja. Pišem ženama jer je njima ovaj prijelaz teži, ne zbog ograničenja u njima već društvenih struktura koje još uvijek na njih prebacuju veći dio neplaćenog rada, brigu o kući, djeci, starijima. Prijelaz iz identiteta zaposlenice u ženu koja stvara nije samo o poslu – to je mindset shift koji je ključan za žene u današnjem svijetu, a može se vidjeti kroz promjene u odnosu prema radu, vremenu, novcu, vidljivosti, pogreškama i unutarnjoj poziciji.
Ako tvoje potrebe za autonomijom, kompetencijom i povezanosti nisu zadovoljene zasigurno osjećaš frustraciju, pada ti motivacija i nemirna si! Možda si još u identitetu zaposlenice. Pa da vidimo gdje si?
Zaposlenica izvršava zadatke unutar jasno definiranog opisa posla, s odgovornošću ograničenom na svoju funkciju i fokusom na dnevne obaveze („što trebam napraviti danas?“). Žena koja stvara kreira posao, projekte ili inicijative, preuzimajući odgovornost za cjelinu – od ideje do rezultata – s fokusom na dugoročno gradnju i svrhu („što gradim i zašto?“). Ovaj shift gradi osjećaj vlasništva.
Za zaposlenicu vrijeme je zadano (radno vrijeme, rokovi od drugih), predstavljajući resurs u zamjenu za sigurnost. Žena koja stvara aktivno upravlja s vremenom i energijom, videći ga kao strateški alat za rast, vidljivost i utjecaj – često fleksibilno, ali zahtjevno.
Prihod zaposlenice je fiksan ili predvidiv, neovisan o osobnoj vidljivosti. Kod žene koja stvara prihod je povezan s vrijednošću koju stvara i komunicira, zahtijevajući razmišljanje o modelima prihoda, održivosti i skaliranju – varijabilno, ali potencijalno eksponencijalno.
Pogreške su za zaposlenicu prijetnja, s prednošću sigurnosti nad eksperimentiranjem. Žena koja stvara vidi ih kao dio učenja, s kalkuliranim rizikom – greške su koraci prema inovaciji.
Zaposlenica često čeka odobrenje ili priznanje, tražeći snagu izvana. Žena koja stvara djeluje iz unutarnje jasnoće, ne čekajući dopuštenje – to je interni lokus kontrole. Iako moguće je biti zaposlen i imati mindset žene koja stvara. To se onda očituje u načinu na koji obavlja svoj posao, uvijek ide korak naprijed i najčešće je predstavnik svoje struke.
Zaposlenica pita „što se od mene očekuje?“, dok žena koja stvara pita „što ja želim stvoriti i kakvu vrijednost donosim?“.
Most između identiteta je moguć: mijenjanje zadataka, odnosa i smisla posla unutar sustava, bez otkaza možete započeti malim inicijativama ili umrežavanjem. Ili radom u nekom od ostala dva sektora. javnom ili civilnom. Možda imate osjećaja što vašoj zajednici treba pa ćete se uključiti u lokalnu politiku. Ili ako zazirete od nje možda osnujete udrugu ili se učlanite u neku. U konačnici možda postepeno postaneš glavni junak svoga života i stvoriš najbolji život za sebe i svoju obitelj.
Ako osjećaš nemir, zapamtite: promjena počinje glavom. Vi niste samo zaposlenica – vi ste žena koja može stvarati.
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
