Obveznice nisu štednja, ali jesu oblik ulaganja. Spadaju među tzv. dužničke vrijednosne papire i, poput svakog ulaganja, nose određene rizike. Nisu zamjena za klasične oblike štednje, ali mogu biti dio ozbiljne i promišljene investicijske strategije.
Kad se govori o razlici između obveznica i dionica, često se koristi poznata metafora: “Želite li dobro jesti ili mirno spavati?” Naime, iako dionice dugoročno mogu donijeti veće prinose, mnogi investitori cijene stabilnost i predvidivost koju nude obveznice.
Obveznica je dužnički vrijednosni papir – ulaganjem u obveznicu zapravo kupujete nečiji dug. Najčešće se radi o dugovima države ili poduzeća. Za izdavatelja, obveznica je oblik zaduživanja s jasno definiranim rokom i kamatnom stopom. Za investitora, to je ulaganje s očekivanim povratom kroz isplatu kamata i povrat glavnice na dospijeće.
U kontekstu trenutno povišenih kamatnih stopa, obveznice ponovno privlače pažnju investitora. No, svako ulaganje treba biti prilagođeno vašem profilu rizika, vremenskom horizontu i investicijskim ciljevima.
U pravilu, obveznica je sigurnija investicija od vlasničkih vrijednosnih papira, a rizičnija od trezorskog zapisa, državnih obveznica ili oročenog depozita.
Kupnjom obveznice investitor:
Iako se obveznice često doživljavaju kao sigurnija ulaganja, nije svaka obveznica jednaka. Investitor bi trebao biti upoznat s osnovnim pojmovima poput: kamatna stopa, rok dospijeća, kreditni rejting, rizik likvidnosti i valuta izdanja.
Tvrtke se za financiranje mogu odlučiti između dva načina: bankovnog kredita i izdavanja obveznica. Obveznice često nude veću fleksibilnost – bez potrebe za kolateralom, bez preciznog namjenskog trošenja sredstava, te s manje administrativnih zahtjeva. A o dokumentaciji i trajanju postupka da i ne pričamo ako se ide na kreditnu liniju kod banaka, tako da je izdanje obveznice i dosta jeftinije za kompaniju ako se držimo izreke da je vrijeme novac (a za svaku kompaniju znamo da je to točno).
Kod korporativnih obveznica glavnicu najčešće otplaćuju tek na kraju – dok se tijekom trajanja isplaćuju samo kamate (kuponi). To tvrtki omogućuje očuvanje likvidnosti i istovremeno financiranje projekata koji dugoročno mogu povećati profitabilnost.
Korporativne obveznice nose više rizika od državnih jer za njih ne jamči država. Uobičajeno se rangiraju kreditnim rejtingom, pri čemu su investment grade obveznice manje rizične od tzv. high-yield (“junk”) obveznica.
Na financijskom tržištu, ulaganja se mogu rangirati prema omjeru očekivanog prinosa i rizika (grafički prikaz ispod). S jedne strane imamo oročene depozite (niski prinos, nizak rizik), a s druge dionice, kriptovalute i derivativne instrumente (potencijalno visoki prinos, ali i volatilnost).
Grafikon 1 – Očekivani prinos u odnosu na očekivani rizik
U Hrvatskoj postoje dva osnovna načina pohrane:
Prema hrvatskim poreznim propisima:
Ulaganje u obveznice nije spektakularno poput dionica ili kriptovaluta, ali ima svoju važnu ulogu u stabilizaciji portfelja i očuvanju kapitala. Na kraju, sve se svodi na pitanje: Želite li dobro jesti ili mirno spavati?
Odgovor leži u vašim investicijskim ciljevima, spremnosti na rizik i vremenskom horizontu.
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
Prijavite se na newsletter i odmah vam u inbox dolazi naš
Besplatan vodič 4 koraka kako promijeniti svoju financijsku situaciju
Nakon toga redovno, jednom tjedno stižu Vam i novosti i korisni savjeti kako bolje upravljati novcem.
