Što se mijenja za obrtnike: Stiže obiteljski obrt, niži doprinos HOK-u i rad uz mirovinu
Izmjene Zakona o obrtu trebale bi olakšati prijenos poslovanja unutar obitelji, nastavak rada nakon umirovljenja i obrazovanje novih majstora. Komorski doprinos smanjuje se za četvrtinu, ali stvarna ušteda za obrtnika iznosila bi samo nekoliko eura mjesečno.
Obiteljski posao koji nakon smrti vlasnika gotovo preko noći ostane bez osobe ovlaštene za rad. Iskusni majstor koji želi nastaviti raditi i nakon odlaska u mirovinu. Djeca koja godinama pomažu roditeljima, ali još nisu spremna potpuno preuzeti obrt.
Takve situacije u hrvatskom obrtništvu nisu rijetke, ali ih postojeći propisi ne prate uvijek dovoljno jasno i jednostavno. Upravo bi dio tih problema trebale riješiti najavljene izmjene Zakona o obrtu.
Prijedlog donosi nekoliko važnih novosti: uvodi institut obiteljskog obrta, smanjuje obvezni komorski doprinos, uređuje nastavak poslovanja nakon smrti obrtnika i potvrđuje mogućnost rada nakon ostvarivanja prava na starosnu mirovinu. Predviđeno je i osnivanje Majstorske škole, koja bi trebala pomoći u obrazovanju novih generacija obrtnika.
Ipak, promjene još nisu stupile na snagu. Prijedlog je krajem svibnja prošao prvo čitanje u Hrvatskom saboru, nakon čega slijede izrada konačnog teksta, drugo čitanje i glasovanje. Do tada za obrtnike vrijede postojeća pravila.
Najzvučnija novost je uvođenje instituta obiteljskog obrta. Prema prijedlogu, tako bi se nazivao obrt u kojem vlasniku bez zasnivanja radnog odnosa pomažu članovi obiteljskog kućanstva.
Time bi se zakonski jasnije prepoznala stvarnost brojnih malih obrta u kojima u poslu sudjeluje cijela obitelj. Netko radi s kupcima, netko preuzima narudžbe, vodi administraciju ili pomaže kada se opseg posla privremeno poveća.
Međutim, mogućnost da članovi obiteljskog kućanstva pomažu obrtniku postoji i prema sadašnjem zakonu. Nova odredba zato ne stvara potpuno nov poslovni model, nego postojećoj praksi daje naziv i vidljivije mjesto u zakonskom okviru.
Članom obiteljskog kućanstva ne smatra se automatski svaki rođak. Riječ je o bračnim drugovima, djeci i drugim srodnicima koji zajedno žive, privređuju ili na drugi način ostvaruju prihode te ih zajednički troše.
Granica između pomaganja i redovitog rada pritom ostaje važna. Obiteljski obrt ne bi trebao služiti kao zamjena za zapošljavanje osobe koja svakodnevno radi, ima utvrđeno radno vrijeme i trajno obavlja poslove obrta.
Posebna pravila vrijede i za vezane obrte. Kada član obitelji u odsutnosti vlasnika samostalno obavlja stručne poslove, mora imati propisano obrazovanje, stručnu osposobljenost ili majstorski ispit, ovisno o djelatnosti.
Jedna od važnijih promjena odnosi se na trenutak u kojem obrt ostane bez vlasnika.
Za razliku od trgovačkog društva, obrt je snažno vezan uz fizičku osobu koja ga vodi. Smrt obrtnika zato ne otvara samo pitanje nasljeđivanja imovine, nego i nastavka rada, odnosa sa zaposlenicima, naplate potraživanja, izvršenja ugovorenih poslova i zadržavanja klijenata.
Prema predloženim izmjenama, privremeni poslovođa mogao bi voditi obrt do završetka ostavinskog postupka, odnosno do upisa prijenosa obrta, a da pritom ne mora odmah ispunjavati sve posebne stručne uvjete.
Time bi se spriječilo da poslovanje stane upravo u trenutku kada je obitelji potrebno vrijeme za rješavanje pravnih i organizacijskih pitanja.
Predviđena je i olakšica za nasljednika vezanog obrta. Ako nema majstorski ispit, ali ima odgovarajuće srednje strukovno obrazovanje, mogao bi nastaviti voditi obrt. Majstorski ispit morao bi položiti u roku od tri godine od upisa prijenosa obrta.
Ako ga u tom roku ne položi, izgubio bi pravo obavljanja obrta.
Rješenje tako pokušava pomiriti dvije potrebe. Obitelji se omogućuje nastavak posla bez naglog prekida, dok se kod djelatnosti za koje su potrebne posebne kvalifikacije ipak zadržavaju stručni standardi.
Najkonkretnija financijska promjena odnosi se na obvezni doprinos Hrvatskoj obrtničkoj komori.
Mjesečna stopa trebala bi se smanjiti s dva na 1,5 posto osnovnog osobnog odbitka. Budući da osnovni osobni odbitak trenutačno iznosi 600 eura, doprinos bi se smanjio s 12 na devet eura mjesečno.
Obrtniku bi tako ostala tri eura više mjesečno, odnosno 36 eura godišnje.
Postotno gledano, riječ je o smanjenju od 25 posto. Kada se promatra stvarni iznos, učinak na poslovanje bit će skroman. Ušteda neće bitno promijeniti likvidnost obrta niti otvoriti prostor za ozbiljnija ulaganja, ali je svako smanjenje fiksnih troškova dobrodošlo, osobito najmanjim i sezonskim obrtima.
Prijedlog ne ukida obvezno članstvo niti komorski doprinos pretvara u dobrovoljnu naknadu. Mijenja se samo njegova visina.
Upravo je to bilo jedno od spornih pitanja tijekom savjetovanja. Dio obrtnika i njihovih predstavnika tražio je potpuno ukidanje obveznog doprinosa, smatrajući da bi članstvo trebalo ovisiti o tome koristi li obrtnik usluge Komore. Predlagatelj je takve zahtjeve odbio uz obrazloženje da je cilj djelomično financijsko rasterećenje, a ne promjena temelja komorskog sustava.
Izmjene bi trebale jasnije urediti i položaj obrtnika koji žele ostati aktivni nakon umirovljenja.
Obrtnik koji ostvari pravo na starosnu mirovinu s navršenih 65 godina mogao bi nastaviti obavljati registriranu djelatnost bez obustave isplate mirovine, u skladu s uvjetima iz mirovinskih propisa.
Takvo rješenje posebno je važno u zanimanjima u kojima se iskustvo stječe desetljećima i teško se može brzo zamijeniti novim radnikom. Mnogi obrtnici ujedno nemaju klasičnog nasljednika koji bi mogao jednoga dana jednostavno preuzeti cijelo poslovanje.
Mogućnost nastavka rada zato nije važna samo zbog dodatnog prihoda obrtnika. Ona može omogućiti postupno povlačenje iz poslovanja, prijenos znanja na mlađe članove obitelji ili zaposlenike te očuvanje obrta koji bi inače bio zatvoren.
To ipak ne znači da će svaki umirovljeni obrtnik automatski moći primati punu mirovinu i nastaviti poslovati pod potpuno jednakim uvjetima. Konačni status ovisit će i o pravilima mirovinskog osiguranja, uključujući dob, vrstu mirovine i obvezu plaćanja doprinosa.
Dok smanjenje komorskog doprinosa donosi neposrednu, ali malu uštedu, osnivanje Majstorske škole moglo bi imati znatno veći dugoročni učinak.
Majstorska škola bila bi javna ustanova za formalno i neformalno obrazovanje, osposobljavanje i usavršavanje za obavljanje obrta. Mogla bi je osnovati Hrvatska obrtnička komora samostalno ili u suradnji s lokalnom i područnom samoupravom te drugim pravnim i fizičkim osobama.
Naglasak bi trebao biti na praktičnim vještinama, radu s novim tehnologijama, stručnom usavršavanju i pripremi polaznika za majstorske ispite.
Nedostatak kvalificiranih radnika danas je jedan od najvećih problema obrtništva. Za brojne usluge postoji potražnja, ali nema dovoljno ljudi koji ih mogu kvalitetno pružiti. Istodobno, mnogi mladi obrtnička zanimanja još doživljavaju kao rezervni izbor, iako dio iskusnih majstora zarađuje više od zaposlenika u zanimanjima za koja je potrebna visoka stručna sprema.
Majstorska škola mogla bi pomoći samo ako njezini programi budu povezani sa stvarnim radionicama, kvalitetnim mentorima i potrebama tržišta. Samo osnivanje nove ustanove neće riješiti manjak radnika bez dovoljno praktične nastave i jasne mogućnosti zapošljavanja ili pokretanja vlastitog posla.
Predložene izmjene donose nekoliko korisnih rješenja, ali ne predstavljaju veliko financijsko rasterećenje obrtništva.
Obiteljski obrt dobiva zakonski naziv, ali ne postaje novi pravni oblik. Komorski doprinos smanjuje se, ali samo za tri eura mjesečno. Rad uz mirovinu postaje jasnije uređen, ali će i dalje ovisiti o pravilima mirovinskog sustava.
Najvažniji pomak mogao bi biti lakši nastavak poslovanja nakon smrti ili umirovljenja vlasnika. Vrijednost malog obrta često nije u strojevima, prostoru ili zalihama, nego u znanju obrtnika, odnosu s klijentima i reputaciji koja se gradila godinama.
Ako se to znanje ne prenese na vrijeme, zatvaranjem jednog obrta ne nestaje samo jedno radno mjesto. Nestaju iskustvo, klijenti, lokalna usluga i posao koji je neka obitelj možda gradila desetljećima.
Zato će stvarni uspjeh novih pravila ovisiti manje o nazivu „obiteljski obrt“, a više o tome hoće li obiteljima doista omogućiti da posao nastave bez nepotrebnog prekida.
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
