Dijana Vandekar, po struci diplomirana inženjerka arhitekture, osnivačica je i vlasnica arhitektonskog ureda Studio A38 u Zagrebu. Članica je Hrvatske komore arhitekata, a kroz svoj arhitektonski ured zahvaljujući individualnom pristupu omogućava stvaranje visokokvalitetnih i estetski privlačnih projekata koji zadovoljavaju potrebe klijenata koristeći najsuvremenije tehnologije i softvere za projektiranje i vizualizaciju.
Kako je izgledao njen put, u što investira i kada je pravo vrijeme da angažirate arhitekta, pročitajte u nastavku!
Foto: Studio A38, Hotel Zeleni Vir
-
Kad sam došla na tvoju web stranicu, prva reakcija bila je wow! Čime se sve baviš i kako je išao tvoj poduzetnički put?
Hvala na komplimentu!
Po struci sam diplomirani inženjer arhitekture, a u srcu produkt dizajner. U najvećoj mjeri bavim se dizajnom interijera boutique hotela, poslovnih prostora i obiteljskih kuća.
Volim raditi veće projekte, osobito interijere hotela, no s jednakom pažnjom posvećujem se i projektima manjeg mjerila. Važan mi je sveobuhvatan pristup dizajnu interijera; od sagledavanja kvalitetne organizacije prostora, otvaranja prostora prema eksterijeru, dizajna rasvjete, ozvučenja i tako dalje, do prijedloga kupovne opreme i dizajna custom-made namještaj isključivo za taj prostor.
Segment dizajniranja custom-made namještaja me osobito veseli, pogotovo ako treba odgovoriti na neki zahtjevniji prostorni ili projektni zadatak. Nastojim stvoriti prostor koji odolijeva trendovima – interijer koji traje. Volim čiste linije i prirodne materijale. Cijenim klasike produkt dizajna, no volim se poigrati sa suvremeni komadima namještaja. Važni su mi kvaliteta i trajnost.
U poduzetništvo sam krenula nakon više od 10 godina radnog iskustva u struci. Još kao studentica zaposlila sam se u jednom od najvećih i najnagrađivanijih arhitektonskih ureda u Hrvatskoj gdje sam nastavila raditi i nakon diplome. Tamo sam imala priliku raditi na jako zanimljivim projektima, u najvećoj mjeri su to bili projekti hotela. Nakon gotovo 8 godina rada, zaključila sam da je vrijeme za novi korak u karijeri, te prihvatila ponudu za pokretanje i vođenje projektnog biroa za tvrtku koja se do tada bavila isključivo proizvodnjom namještaja.
To mi je bilo jako zanimljivo iskustvo jer sam dobila priliku formirati svoj tim, voditi ured, a uz sve to imala sam i potpunu projektantsku slobodu, što mi je bilo veliki izazov i zadovoljstvo. Dodatno, projekti na kojima smo radili su bili potpuno drugačiji od svega što radila prije, jer smo se prvenstveno bavili osmišljavanjem store koncepata za trgovine, najčešće sportske namjene. U retailu su principi projektiranja i brza rada puno drugačiji i tu sam prvi puta shvatila što znači izraz „fake it until you make it“. Sve skupa bilo je jedno sjajno iskustvo.
Konačno, moj poduzetnički put započeo je 2017. godine, kada sam dobila ponudu za partnerstvo i otvaranje zajedničkog arhitektonskog ureda. Kroz taj partnerski odnos nudila mi se prilika da zajedno biramo projekte na kojima ćemo raditi te financijsko zaleđe koje bi nam to omogućilo. Glava mi je govorila da je to prilika koja se ne propušta, a duboko u sebi sam osjećala grč. Poslušala sam glavu.
Vrlo brzo sam shvatila da sam trebala poslušati unutarnji glas, ali nije bilo povratka. Nije mi preostalo ništa druge nego da dam najbolje od sebe da ured profunkcionira. U tom trenu mi se činilo da je jedina alternativa burza rada i zbog toga sam osjećala sram i strah. Moj ego nije mogao prihvatiti da sam donijela odluku koja me od dobro plaćenog posla dovela do toga da ne znam što ću dalje. Samostalno poduzetništvo tada mi se nije činilo kao opcija. Razmišljala sam: „Kako da otvorim ured, a nemam klijente, nemam brend?!“
Nakon dvije godine sam prelomila, prodala vlasnički udio i po prvi puta u životu sam bila nezaposlena. Nije mi se svidio taj osjećaj. Dok sam radila uvijek sam si željela barem 4-6 mjeseci slobodnog vremena, a kada se to dogodilo kao da sam izgubila tlo pod nogama. Na sve to nadovezala se i pandemija, tako da je cca 8 mjeseci bilo vrlo turbulentno. Poslovne suradnje koje sam ostvarivala u tom periodu jedan dan bi krenule, a drugi bi stale. Ta neizvjesnost mi je bila jako teška.
I dalje vjerujući da poduzetništvo nije za mene jedan dan sam otvorila portal s oglasima za posao, čisto da vidim traži li itko arhitekta s iskustvom. Našla sam oglas jedne strane firme koja je tražila lokalnog arhitekta za suradnju na projektu turističkog naselja u Hrvatskoj. Oglas je bio za zaposlenje, a jedan od uvjeta bio je preseljenje u tu zemlju na drugom kontinentu. Pomislila sam, ako već moram za nekoga raditi, idem raditi za strance, a kako volim putovati, djelovalo mi je baš uzbudljivo preseliti se negdje tako daleko.
Kada sam rekla suprugu da bih se prijavila na oglas, malo je problijedio, ali se trudio biti podrška i zbog toga sam mu neizmjerno zahvalna. Na odgovor sam čekala par mjeseci. U međuvremenu se pandemija smirila i u ljeto 2020. sam se ohrabrila i odlučila osnovati Studio A38. Na kraju je ta strana firma bila moj prvi klijent, a posao za njih sam obavljala iz ureda u Zagrebu. Suprugu je laknulo.
Tada je krenuo moj pravi samostalni poduzetnički put. U prve četiri godine poslovanja, sa zahvalnošću mogu reći da je posao dolazio sam, preko preporuke ili poznanstva. Radila sam puno, ali više-manje sam bila zadovoljna jer sam vidjela rezultat. Shvatila sam da mi novac nije najvažniji faktor već da su to međuljudski odnosi, da sam u miru sa samom sobom, te da uživam u onome što radim.
Kroz 2024. godinu sam sve više osvještavala da se moram početi ozbiljnije educirati o biznisu te donijeti neke odluke kako bi posao mogao skalirati. Tako sam krajem godine krenula s poslagivanjem poslovanja, definiranjem novih ciljeva, niširanjem te izgradnjom brenda. Kroz taj proces shvatila sam koliko rast biznisa iziskuje i osobni rast, tako da aktivno radim i na tome kroz edukacije, konstelacije i psihoterapiju.
-
Kakav je tvoj odnos s novcem i je li se mijenjao s godinama?
Odrasla sam u obitelji u kojoj se novac vrlo pažljivo trošio i do njega se teško dolazilo. Roditelji mi nisu mogli priuštiti sve što sam htjela i s godinama sam to prihvatila. Materijale stvari su mi postale manje važne, više sam težila iskustvima, prvenstveno kroz putovanja.
Zbog toga sam u srednjoj školi počela raditi povremene poslove, a na drugoj godini fakulteta povremeno sam radila u jednom arhitektonskom uredu. Tada sam počela putovati i to je nešto što i danas najviše volim i na što mi nikada nije žao potrošiti novac.
Novac pažljivo trošim. Volim imati novac na računu, to mi daje sigurnost. Nikada nisam trošila više nego što sam zarađivala i uvijek sam dio izdvajala; bilo u oročenu ili stambenu štednju, ali sada znam da to nije bilo dovoljno i da sam u stvari bila financijski nepismena. Iskreno, bila sam lijena educirati se oko toga. Živjela sam u uvjerenju da dovoljno štedim i da je sve ok dok plaća stiže, a ja nisam u minusu.
Isto tako, kako sam više zarađivala, tako sam si i podizala standard pa na kraju nisam ništa više štedjela nego ranije.To je trajalo sve dok mi prije dvije godine suprug nije poklonio financijsko savjetovanje 1 na 1. Nisam bila oduševljena poklonom, jer sam znala da ću morati napraviti neke korake koji mi se nisu dali. Na prvi zoom došla sam potpuno nespremna. Za drugi zoom morala sam pripremiti analizu sve svoje imovine, analizu prihoda i rashoda u godini dana. Na osnovu toga mi je financijska savjetnica izračunala koliku ušteđevinu bih trebala imati da bih mogla pristojno živjeti u mirovini.
Tada je nastupio hladni tuš i s time se trebalo suočiti. Osvijestila sam da sam premalo štedjela, da nemam ulaganja gdje novac radi sam za sebe. Osvijestila sam relativno skromno stanje svoje neto imovine. Nakon toga sam se krenula educirati, voditi brigu o primanjima i rashodima, ulagati, kvartalno provjeravati vrijednost imovine. Srećom, postoje ljudi koji zaista rade izvrsne edukacije na tu temu i koji, osim plaćenog, nude i jako puno besplatnog sadržaja koji je svima dostupan.
Kada sam posložila privatne financije, javila se svijest da je vrijeme za ulaganje u razvoj biznisa pa sada radim na tome. Nije lako izdvajati novac bez garancije hoće se i kada uloženo vratiti, ali sam svjesna da se bez tog rizika ništa neće promijeniti.
-
U što najviše voliš ulagati?
Najviše volim ulagati u sebe; u znanje, očuvanje zdravlja, u putovanja i ostale stvari koje me vesele. Zadnjih godinu dana ulažem u ETF-ove kao pasivni investitor, znači, dugoročno ulaganje.
-
Koje si pogreške napravila s novcem, a koje u poslu?
Privatno najveća greška s novcem bila je 2008. godine kada je mama prodala zemljište koje je naslijedila i dala mi oko 35.000 kn. Tada je bilo popularno ulaganje u fondove i ja sam bez imalo razmišljanja uložila sav novac u jedan fond. Ubrzo nakon toga stigla je i kod nas svjetska gospodarska kriza i kroz godinu dana se prepolovila vrijednost tog fonda, tj. novac koji sam uložila. To mi je bio ogroman šok. U panici da se to nikada neće oporaviti prodala sam udjele i oročila ono što je ostalo.
Tada se razvio dodatan strah od gubitka novca i zbog toga sam dugi niz godina ulagala samo u ono što je nosilo jako mali rizik, ali i male prihode, kao što su oročena i/ili stambena štednja te investicijsko zlato.
Sada ulažem u ETF-ove, ali ovaj puta sam se informirala, svjesna sam da je to dugoročno ulaganje, svjesna sam rizika koje to ulaganje nosi. Zato sam složila portfelj s kojim mogu mirno spavati.
Najveće poslovne greške odnose se na suradnje u koje sam ušla, a duboko u sebi sam znala da to nije za mene, te predugo zadržavanje u njima, što zbog straha, što zbog raznih uvjerenja.
-
Zašto nam i kada točno treba arhitekt, a kada dizajner interijera?
Arhitekt je stručnjak iz područja prostornog planiranja i projektiranja zgrada te unutrašnjeg uređenja. Nakon fakultetskog obrazovanja arhitekti se najčešće specijaliziraju za prostorno planiranje (izrada prostornih planova), projektiranje i/ili unutrašnje uređenje (dizajn interijera).
Kada je u pitanju gradnja, arhitekt od samoga početka može pomoći oko definiranja klijentovih želja i potreba, savjetovati ga o mogućnosti gradnje na konkretnoj parceli, pomoći oko izrade projektnog zadatka te savjetovati oko veličine i vrijednosti investicije. Na primjer, prva prilika za angažirati arhitekta je prilikom kupnje parcele. Arhitekt tada može ispitati uvjete definirane prostornim planom te izraditi analizu mogućnosti gradnje, a sve u cilju da klijent bude siguran da možete izgraditi planirano.
Nadalje, arhitekt je nužan za projektiranje prostora i izradu projektne dokumentacije, bilo da se planira gradnja nove zgrade: od garaže, preko obiteljske kuće do poslovnog nebodera, ili rekonstrukcija postojeće zgrade: kada se ruše nosivi i pregradni zidovi, povisuje krovište, izvode krovne kućice i sl. te kada se dograđuje postojeća zgrada.
Arhitekt je stručnjak koji, ovisno o čemu se od navedenog radi, sagledava širu sliku, okuplja i koordinira sve ostale suradnike te vodi investitora kroz proces. Arhitekt je osoba koja vodi računa da je sve u skladu s prostorno-planskom dokumentacijom, zakonima i propisima te u najboljem interesu klijenta. U ime klijenta arhitekt ishođuje uvjete priključenja, lokacijsku i/ili građevinsku dozvolu. Arhitekt ima zakonsku odgovornost za projekte koji potpisuje kao projektant.
S druge strane, dizajn interijera odnosi se isključivo na unutrašnje uređenje prostora koje može biti više ili manje zahtjevno, ali ne ulazi u domenu gradnje. U grubo, u dizajn interijera spada tlocrtna organizacija prostora; raspored pregradnih zidova, raspored namještaja po prostorijama, odabir završnih podnih, zidnih i/ili stropnih obloga, odabir kupovnog namještaja i opreme, dizajn custom-made namještaja, odabir rasvjete, unutrašnjih vrata i sl.
Arhitekt ima i edukaciju vezanu uz dizajn interijera, te se dio arhitekata bavi time, kao što je to u mom slučaju, dok dizajner interijera ne mora nužno biti i arhitekt.
Kod složenijih zahvata, kao što je npr. rekonstrukcija stana u kojoj se zadire u nosivu konstrukciju i instalacije, što iziskuje angažiranje arhitekta i inženjera drugih struka, olakotno je kada su arhitekt i dizajner interijera ista osoba. Na taj način je proces projektiranja brži i jednostavniji.
Foto: Studio A38, Hotel Issa Vis (3d vizualizacije – Filip Radić)
Što bi poručila mlađoj sebi i svim našim čitateljima?
Mlađoj sebi poručila bih da manje brine, da ne doživljava život toliko ozbiljno, da sluša svoje tijelo, radi na sebi, vjeruje u sebe, propituje autoritete, da se financijski opismeni i što prije započne s dugoročnom štednjom.
Čitateljima bih poručila isto što i mlađoj sebi, naročito mladim ženama. Dodatno, poručila bih im da osvijeste prostor oko sebe, od svog životnog prostora do grada/mjesta u kojem žive te da postavljaju više kriterije pri odabiru prostora u kojem će živjeti.
Smatram da je svijest o prostoru izrazito važna te bih voljela da što više ljudi počne kritički promišljati tu temu. Tu prvenstveno mislim na kvalitetu urbanizma i gradnje; da osvijestimo koliko je loše kada se na primjer prevelike zgrade grade na premalim parcelama, kada ne postoji odgovarajuća infrastruktura koja prati tu gradnju, kada se ukida zelenilo, kada je sve podređeno automobilima.
Nadalje, smatram da je važno u kakvom prostoru živimo; od tlocrtne organizacije, uređenja pa do toga je li prostor osunčan, imamo li pogled na zelenilo ili na fasadni zid susjedne zgrade, nečije neuredno dvorište i slično. Ne manje važno je i održavanje nekretnine u kojoj živimo te prostora oko nje.
Sve to čini prostor oko nas, stvarna određenu energiju i podsvjesno utječe na nas. Briga o prostoru jednaka je kao i briga o sebi. Kada brinemo o sebi i kada smo zadovoljni s odrazom u ogledalo osjećamo se bolje. Isto tako na nas utječe prostor u kojem živimo te vanjski prostor u kojem se krećemo.
Zašto se u nekim gradovima/mjestima osjećamo bolje? Ne samo zato što smo došli na odmor već zato što kada je sve oko nas uredno, održavano te na visokom estetskom nivou, naša podsvijest dobiva informaciju da se ovdje bolje živi, a time da i nama može biti bolje. Mi se osjećamo bolje, poletnije, osjećamo da želimo i možemo više.
Da bismo živjeli u takvom prostoru, potrebno je preuzeti svoj dio odgovornosti. Briga i odgovornost prema prostoru nije isključivo na institucijama, već i na svima nama. Započnimo od svog doma.
PODACI O PROJEKTIMA
Međunarodni centar za podvodnu arheologiju Sv. Nikola, Zadar
Naručitelj: Međunarodni centar za podvodnu arheologiju u Zadru
Koautori stalne izložbe: Rašić+Vrabec, Zagreb (vizualni identitet, produkt dizajn) i Dijana Vandekar (studio A38, Zagreb) (produkt dizajn)
Idejni muzeološki koncept: Muze
Projekt rekonstrukcije i dogradnje kompleksa Sv.Nikola: Forvm, Zadar
Foto: Bosnić+Dorotić
Status projekta: realizacija
Hotel Zeleni Vir, Skrad
Naručitelj: privatni investitor
Koautori idejnog i izvedbenog projekta interijera: Dijana Vandekar (studio A38) i Kristina Marković Kriše
Autor koncepta interijera: Madres
3d vizualizacije: Filip Radić
Status projekta: projekt
Stan, Zagreb
Naručitelj: privatni investitor
Autor dizajna interijera: Dijana Vandekar (studio A38)
Foto: Bosnić+Dorotić
Status projekta: realizacija
Plažni objekt Kanarija, Vis
Autor rekonstrukcije i dizajna interijera: Dijana Vandekar (studio A38)
Naručitelj: Vis d.d.
3d vizualizacije: Zvonimir Pavković
Status projekta: projekt
Hotel Issa, Vis
Autor dizajna interijera: Dijana Vandekar (studio A38)
Naručitelj: Vis d.d.
3d vizualizacije: Filip Radić
Status projekta: projekt
Foto: Dijana Vandekar