Netflixova dokumentarna serija The Social Dilemma iz 2020. razotkriva nešto što mnogi već naslućuju, ali malo tko shvaća u punom obujmu: društvene mreže nisu besplatne – mi ih plaćamo vlastitom pažnjom, emocijama i podacima. Iza prividno benignog skrolanja krije se sofisticiran poslovni model koji u globalnim razmjerima stvara bogatstvo usporedivo s naftnim industrijama prošlog stoljeća.
Prije nekoliko dana i sam algoritam predložio mi je ovu seriju od čijih sam se isječaka ježila. Naime, bivši zaposlenici tehnoloških divova poput Facebooka, Googlea, Pinteresta i Instagrama, koji su nekada sudjelovali u stvaranju algoritama, upozoravaju na njihove opasnosti.
Među njima su Tristan Harris, bivši dizajner etike u Googleu i Justin Rosenstein, suosnivač gumba “like” na Facebooku, koji javno priznaje da je njihov rad nenamjerno stvorio sustav koji manipulira ljudskom pažnjom i ponašanjem. Njihova svjedočanstva otkrivaju kako su platforme dizajnirane da nas zadrže online pod svaku cijenu – jer što duže ostajemo, više novca zarađuju.
Facebook, Instagram, TikTok i slične platforme ne zarađuju od pretplata korisnika, već od oglašivača koji su spremni platiti goleme svote kako bi njihova reklama dospjela do pravih očiju – točnije, do pažljivo profiliranih ciljanih skupina. Algoritmi ne postoje da bismo mi uživali u sadržaju, već da bi nas što dulje zadržali unutar aplikacija, povećavajući time količinu oglasa koju konzumiramo.
Svaka sekunda našeg vremena na platformi povećava njezinu tržišnu vrijednost. Što više klikamo, lajkamo i dijelimo, to algoritam postaje precizniji u predviđanju našeg ponašanja – a to znači da nas može preciznije “prodati” oglašivačima.
Vrijednost društvenih mreža ne mjeri se samo u broju korisnika, već u njihovoj angažiranosti. Što više sadržaja konzumiramo, više podataka ostavljamo – a ti podaci su gorivo oglašivačke mašinerije.
Primjerice, Facebook i Google kontroliraju ogroman dio globalnog tržišta digitalnog oglašavanja, s prihodima koji se mjere u stotinama milijardi dolara godišnje. Njihovi prihodi nisu rezultat inovacija ili korisničkog iskustva, već sposobnosti da manipuliraju ljudskom pažnjom.
Netflixova serija jasno pokazuje kako nas algoritmi navode na donošenje odluka koje nismo ni svjesni. Od kupovine proizvoda do formiranja političkih stavova, platforme postaju moćni igrači koji oblikuju društvo – ne iz etičkih, već iz financijskih razloga.
I dok tehnološki giganti broje milijarde, prosječni korisnik plaća cijenu kroz gubitak privatnosti, mentalno zdravlje i promjene u potrošačkim navikama. “Društvena dilema” nije samo moralna – ona je ekonomska. Svaka sekunda provedena online ima svoju cijenu, iako ju možda ne vidimo na računu.
Živimo u svijetu u kojemu stablo vrijedi više mrtvo nego živo. U kojemu kit vrijedi više mrtav nego živ. Dokle god će gospodarstvo tako funkcionirati, a korporacije neće biti regulirane, nastavit će uništavati stabla, ubijati kitove, rudariti i crpiti naftu iz tla, iako znamo da nam to uništava planet i znamo da time ostavljamo gori svijet budućim naraštajima. To je kratkoročno razmišljanje utemeljeno na religiji zarade po svaku cijenu. Zastrašujuće je da smo mi sada ta drva i ti kitovi. Rudare našu pažnju. Korporacije će više zaraditi na nama ako gledamo u zaslon i reklame, nego ako vodimo ispunjen život. – objasnio je Justin Rosenstein.
Pitanje koje ostaje nakon odgledane serije jest: možemo li izaći iz ovog začaranog kruga? Hoćemo li i dalje biti roba ili ćemo preuzeti kontrolu nad vlastitim vremenom i pažnjom?
Od objave ove serije prošlo je gotovo 5 godina. Mislite li da smo krenuli u boljem smjeru? Mislite li da smo danas više osviješteni? Jedno je sigurno – za tehnološke kompanije, dokle god skrolamo, dileme nema.
Foto: Unsplash
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
Prijavite se na newsletter i odmah vam u inbox dolazi naš
Besplatan vodič 4 koraka kako promijeniti svoju financijsku situaciju
Nakon toga redovno, jednom tjedno stižu Vam i novosti i korisni savjeti kako bolje upravljati novcem.
