Zdrav odnos
s novcem

Nataša Pavlović Bujas: Život je da ga živiš, ne da se od njega čuvaš

nataša pavlović intervju

Nataša Pavlović Bujas: Život je da ga živiš, ne da se od njega čuvaš

Nataša Pavlović Bujas, međunarodna je komunikacijska stručnjakinja, savjetnica za osobni razvoj i razvoj poduzeća i organizacije te vlasnica komunikacijske agencije Blumen group iz Beograda.

Dobitnica je prestižnih priznanja IPRA GWA I IPRA Grand Prix. Danas je predsjednica Međunarodne udruge za odnose s javnošću IPRA, organizacije koja 2025. godine slavi 70 godina postojanja i rada na svim kontinentima.

  • Kako je krenuo tvoj poduzetnički put? Čime se sve sada baviš i što najviše voliš raditi?

Davno je to bilo, prije tri desetljeća, a motiv je ostao isti do danas: moje vrijeme je najdragocjenija valuta! Uvijek sam voljela znanost, kemiju, istraživanja, to mi je do danas strast i mindset. Kao studentica sam već imala priliku živjeti i raditi u drugim zemljama. To je bilo normalno – najbolji studenti su išli na razmjenu. Bila su druga vremena pa sam tako imala priliku neko vrijeme živjeti i raditi i u Švedskoj i u Brazilu i vidjeti i naučiti što sve znanost je.

Stoga mi je bilo teško da u uvjetima u koje smo mi dospjeli (izolacija, ekonomska kriza, nestašica osnovnih sredstava za rad) samo sjedim na „sigurnom“ radnom mjestu na fakultetu i čekam da sve prođe. Jer prođe i život. A kad prođe – svejedno je tko je za to kriv. Tako sam odlučila drugim putem – ne poslovno, nego životno. Jer poduzetništvo nije poslovni model, nego životni stil.

Kemiju i znanost sam zamijenila menadžerskim poslom, učila puno toga ispočetka i imala dragocjene mentore kao podršku – jer o biznisu moraš puno znati, ne samo željeti. To danas nedostaje. U komunikaciju sam ušla iz potrebe da proizvode pozicioniram na tržištu u vremenu kada su marketing, a PR posebno, bili nepoznanica na ovom tržištu. Na svakom koraku svoje karijere sam prvo bila self-made stručnjak.

Komunikacije i odnosi s javnošću su moj odabir dugi niz godina jer su u plod svih naših uspjeha i neuspjeha – poslovnih i osobnih. Nismo toga svjesni. Samo zato što imamo alat/organ za komunikaciju, mislimo da sve znamo. A nije tako. Još je kompleksnije kada dođemo do izgradnje odnosa. To danas vidimo, kada je čitav svijet pogođen krizom povjerenja.

Strateške komunikacije, odnosi s javnošću, ali i razvoj biznisa, timova i pojedinaca moj su fokus dugi niz godina. Kao mentorica doprinosim tuđim uspjesima i razvoju i u tome zaista uživam.

  • Koji su ti planovi dalje za tvoj biznis? Što planiraš napraviti kao predsjednica IPRA-e?

Ovaj drugi dio pitanja je lakši – jer je kratkoročniji. Moj predsjednički mandat je ograničen, srećom, jer sam baš preozbiljno shvatila IPRA legacy organizacije koja uskoro slavi 70 godina postojanja. Puno je tu posla, ali nisam sama u tome – raduje me što su se kolege iz cijele regije aktivirali, osnovali smo IPRA Alpe-Balkan-Adria Chapter i nastojimo da i vrijednosti regije budu vidljivije u svijetu, podjednako onoliko koliko ćemo pratiti i implementirati međunarodne kodekse i trendove. A istini za volju – neke od njih i kreiramo.

Na globalnom nivou – IPRA se širi u mom mandatu, zahvaljujući i drugim mojim internacionalnim kontaktima. Spajamo kulture, gradimo mostove, kreiramo prilike za rad i suradnju i reorganiziramo se u dinamičnu, globalnu asocijaciju sve većeg realnog utjecaja i na naša društva, ne samo na našu profesiju. Naša misija je “Leading trust and ethics in global communication“ – jasno je da će i uloga IPRA i uloga PR profesionalaca biti sve veća i značajnija u cijelom svijetu.

Nisam nikada bila opsjednuta rastom biznisa kao takvog – ali jesam rastom vrijednosti koje naš rad ima za klijente. Oko mene su već izuzetni stručnjaci na mnogim područjima i taj „Senior Consultants Team“ je kao task force – kada su klijenti u pitanju, jer brzo i efikasno donose napredak i promjene. S druge strane – naš „Executive team“ su mladi ljudi, oni nose svakodnevne, operativne zadatke. Volim raditi s njima – i učim puno od njih o vremenu u kojem živimo i onom koje dolazi. Imam specifičan model rada i suradnja je najuspješnija s klijentima koji zaista žele napredak i svjesni su odgovornosti u tome.

  • Imaš li neki neostvareni san/želju kojoj se planiraš posvetiti? Znam da si mentorica pro bono, gdje. Kako te netko može kontaktirati u tu svrhu ako želi?

Moram priznati da nemam neostvarenih želja/snova, barem ne nešto za čim bih žalila. Želim često i puno, ali odmah prionem na ostvarivanje – naučila sam odavno da ako nešto želim – dugujem sebi to i ostvariti. Zadnje što sam ostvarila je život van grada, u prirodi i okruženju u kojem ću se baviti povrtlarstvom. Nije bilo lako uskladiti život na Haciendi, obaveze u gradu i međunarodne obaveze – ali je vrijedilo.

Sve to učim druge kao mentorica i podržavam ih u procesima transformacije. Puno nam životnih znanja nedostaje na ovim prostorima – od financijske pismenosti, roditeljstva, znanja o fizičkom, mentalnom i duhovnom zdravlju, pozitivne socijalizacije i života u zajednici… I sve to kulminira kao neki problem na poslu – i u poslu, a to je samo vrh ledenog brijega. Pripremam program „Osvoji vrijeme za sve što želiš“ – jer je ne imanje vremena kronična boljka iz nepoznatih razloga. I to slušam svakog dana – kao izvor frustracije ogromnog broja ljudi u mom okruženju. A kad kažem „program“ – mislim na period zajedničkog rada i podrške mentijima u stvarnom uvođenju promjena. Znanje nije dovoljno, predavanja nisu dovoljna – implementacija je važna.

Pro bono radim s ograničenim brojem članova/članica Srpske udruge menadžera i Udruženja poslovnih žena – kao doprinos udruživanju u koje duboko vjerujem. Ograničen je broj mentija – da bih i ja imala vremena za sve što želim. To svi znaju i mislim da je to fer.

Mene je lako naći – ima me na svim društvenim mrežama i na internetu.

  • Iz tvog iskustva koji su najčešće pogreške koje poduzetnici na ovim prostorima rade? Komunikacijske? Općenito poduzetničke?

Ne educiraju se. Ni u osnovnim stvarima – financije, pravna regulativa, tržište… Neosnovano su samouvjereni. Ne razvijaju partnerstva – slijepo sami guraju svoju priču. Teško ulažu u znanja i iskustva – i svoja i svojih zaposlenih. Često ne razlikuju trošak od investicije, a marketing, komunikacije i PR doživljavaju ili kao nepotrebnu gnjavažu ili kao „uradi sam“ – ni približno ne znaju koliko brojeva, istraživanja, raznorodnih znanja i disciplina je neophodno za tržišno pozicioniranje.

I danas vjeruju da internet može brzo i može sve, a da će AI moći i više i bolje. Osim financijske pismenosti, puno kaskaju i kad je digitalna pismenost u pitanju – a razvoj je jako ubrzan. Ulažu najviše u cigle – nekretnine – ne u znanje i obrt.

  • Kakav je tvoj odnos prema novcu i je li se on mijenjao s godinama?

Da se razumijemo – novac je važan. Puno sam učila o njemu. I s aspekta financija, valuta, investicija i s – nazovimo ga – filozofskog aspekta i dubokog ljudskog poriva da posjeduje novac. I da, moj odnos prema novcu se puno mijenjao kroz godine učenja o energiji i svrsi novca.

Učila sam od nekoliko mentora. Spomenut ću ovdje i Kena Hondu. Novac dolazi kad ima namjenu – to je moj odnos i danas, a bio je od najranije mladosti. Bilo je puno izazovnih situacija u mom životu, pa i vezanih za novac. Brinula sam – dok nisam počela učiti o njemu. Ako za nešto što želim nemam trenutno novca – znala sam da će moje aktivnosti na ostvarivanju te moje želje otvoriti puteve i novcu. I tako je i bivalo, jer energija novca tako i funkcionira.

Odgovorno se ponašam i inače i u svemu mi je bitan smisao – pa i u novcu. Njega ima i previše i premalo – zavisi kako se postavimo. A treba ga biti dovoljno. Novac treba služiti i nama i svima oko nas. Samo tako ima svrhu.

  • U što investiraš?

Najviše u edukacije (svoje i svih oko mene) i u sticanja različitih iskustava. Snažno vjerujem da su znanje i životna iskustva najveće bogatstvo.

Investiram – održivo i oprezno – u nekretnine. Jedno vrijeme sam investirala u valute – i trgovala – dok to nije postalo vremenski zahtjevno. Još uvijek sam oprezna na burzi, učim od Radeta Rakočevića, a investicijsko zlato je uvijek sigurna opcija i često ga i poklanjam prijateljima.

U pokretu sam stalno – i ulažem puno i rado u putovanja, najmanje turistička doduše. Valja znati da moja najuža obitelj (sin, sestra, majka) živi u tri zemlje na dva kontinenta – tako da se i moj život odvija na tim relacijama.

  • Koje si pogreške napravila dosada s novcem? A koje u biznisu?

O pa imala sam ja puno pogrešnih investicija, u smislu preranog razvoja nečega čemu nije bilo vrijeme ili pogrešne procjene ili jednostavno iznenadnih okolnosti. Danas je velika priča oko start-up poduzeća i ideja i dostupna je financijska podrška, a mi stari poduzetnici smo sami financirali sve svoje start-up iskorake i inovacije. Neke su naravno i propadale.

Također, vjerujem da me u ranoj fazi na nesvjesnom nivou držao stereotip stečen zbog okruženja – uobičajen za ovo podneblje – da je novac nešto loše, zlo i da samo nepošteno možeš steći i novac i imovinu. Nažalost, većina ljudi i dalje tako misli i osuđuje one koji su stekli više od prosjeka. Žao mi je, jer znam divne ljude koji su radom i znanjem stekli puno.

U biznisu ne trpim osrednjost. A toga je najviše. Ne trpim niti osrednjost u mom timu, niti osrednjost u radu, niti osrednjost u poslovanju klijenata – i strpljivo, vremenom, izborila sam se da u tom standardu živim i radim. Nemam brda zaposlenih niti osrednje nezadovoljnih klijenata jer je bitno da ostvarimo promet. Imam sreće da radim brendove, manifestacije, institucije, kampanje sa ljudima od kojih i ja učim.

Članovi mog tima ne rade za mene – nego sa mnom. Klijentima nismo samo podrška – nego putokaz. A oni nama – korektor.

  • Što bi voljela da ti je netko rekao dok si bila mlađa?

Baš ništa. Sigurno su mi i pričali – ali nisam baš puno slušala. Gledam sada koliko svi pametujemo mladim ljudima – stvarno neprimjereno. A sve se dešava sa razlogom i u svoje vreme. Nema od priče mnogo koristi – djela se računaju. Nisam baš marila tko što priča, ali sam uvijek obraćala pažnju na to što i zašto netko nešto radi i s kakvim rezultatom.

Život je da ga živiš, ne da se od njega čuvaš. Mladima trebamo biti podrška dok prolaze i ono za što mi ponekad unaprijed znamo krajnji ishod.

  • Što si naučila o novcu od svojih baka i djedova te roditelja?

Imali smo novca, ali smo ga cijenili i nikada nije bilo bahaćenja. Naučila sam da se novac stiče radom i znanjem. Naučila sam da osim novca treba biti osposobljen za život – i jesam se osposobljavala – završila sam i šnajderski tečaj, voljela sam šivati, kuham izvrsno, vodim domaćinstvo efikasno i kvalitetno jer mi je ta kvaliteta života važna.

Nikada se nisam vezala za diplome – a imam ih puno i stičem ih i danas. Uzgajam pomalo svoje povrće i voće. Rad se u našoj kući cijenio – kako onaj glavom, tako i rad rukama – i tako je i danas. Novac je posljedica i sredstvo i treba ga imati.

  • Što si naučila svog sina o novcu i kako?

Moj sin Marko i ja smo se odgajali sami potpuno, obzirom da je moj suprug iznenada preminuo kad je Marko bio beba. Nije nam bilo lako, ali smo uspjeli izgraditi odnos pun povjerenja i poštovanja, zasnovan na ljubavi, razumijevanju i poštovanju međusobnih razlika. To mi je bilo najvažnije da nauči i da to utemelji i u svoje druge, buduće odnose.

Učili smo i o novcu, naravno. Da je važno da ga zaradi svojim radom. Da je puno važnije koliko i kako troši, a ne koliko zarađuje – možeš zarađivati i milijun eura mjesečno, ako trošiš milijun i jedan euro – to je bankrot. Da to kako raspolažeš novcem direktno utječe na tvoju kvalitetu života – a to je prioritetno. Da kvaliteta života ne znači komfor i lijenost – što je danas uglavnom pojam kvalitetnog života: što veći stan, što bolji i skuplji automobil, što više skuplje garderobe, sve na daljinski, ništa na malo napora, a lijenost je najteža bolest današnjice.

Učili smo što sve novcem možeš sebi priuštiti – od materijalnih stvari do stanja i osjećaja – i kada to znaš, ne ostaješ zaglavljen u nepotrebno skupom autu i brdu garderobe, bez obzira što si to možeš priuštiti. Ne trebaju ti.

  • Vizija našeg portala su Financijski neovisne žene – koja je tvoja poruka našim čitateljicama i čitateljima, prije svega mladih ženama na Balkanu?

Financijska neovisnost danas je „must“ za žene, iako je nije lako ostvariti. I to je prvi i najvažniji korak. Osim financijske neovisnosti žene na Balkanu trebaju osvijestiti sve svoje uloge – na poslu, u obitelji i u društvu – i preuzimati onoliko tereta koliko im pripada, a ne sve.

Znam mnoge financijski neovisne, visokoobrazovane žene koje i dalje robuju tradicionalnim uvjerenjima u obitelji i društvu i – obavljaju i dalje većinu ogromnog neplaćenog rada kod kuće i isključivo one vode brigu o kvaliteti života obitelji. Financijski su nezavisne – ali nemaju vremena, ni za sebe, ni za sebi bitne ljude, iskustva, događaje…

Kad nemaju vremena i ne misle o svojim potrebama – vremenom prestaju išta željeti. Kad ne želiš ništa – ne živiš.

Foto: Nataša Pavlović

Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr

Podijelite ovaj članak
Facebook
Twitter
LinkedIn
WhatsApp
Email
Slični tekstovi

Otvorene prijave za edukaciju “Marketing malih proizvođača”

Poduzetnica Janja Pavetić zaslužna je za novo izdanje Ideje doma – vodeće regionalne platforme za ljubitelje dizajna interijera

Održan 71. Business cafe u Zagrebu: Otkrili smo gdje je novac i kako do njega

Pretraga

znn