Savršen trenutak za ulaganje ne postoji, a čekanje ima svoju cijenu
Jedna od najčešćih pogrešaka ulagača nije pogrešan izbor dionice ili fonda, nego čekanje. Čekanje boljeg trenutka, nižih cijena, smirivanja tržišta ili jasnijeg signala da je sada napokon sigurno ući.
Problem je što se tržište rijetko čini sigurnim upravo onda kada su prilike najbolje. Kada cijene padaju, strah je najveći. Kada rastu, javlja se osjećaj da smo zakasnili. Zato mnogi ostaju po strani dulje nego što su planirali.
Podaci pokazuju koliko to može biti skupo. Prema istraživanju J.P. Morgan Asset Managementa, 10.000 dolara uloženih u S&P 500 početkom 2005. i ostavljenih na tržištu do kraja 2024. naraslo bi na oko 71.750 dolara. Da je ulagač propustio samo deset najboljih dana u tom razdoblju, završio bi s približno 32.871 dolarom.
Važno je i to da se najbolji i najgori dani često događaju vrlo blizu jedan drugome. Upravo zato izlazak s tržišta nakon snažnog pada može značiti i propuštanje naglog oporavka.
Sličnu poruku daje analiza Schwab Center for Financial Researcha. Uspoređeni su ulagači koji su tijekom 20 godina svake godine ulagali jednak iznos, ali u različitim trenucima.
Onaj koji je svake godine savršeno pogodio najnižu cijenu završio je s oko 186.000 dolara. Ulagač koji je jednostavno ulagao odmah na početku svake godine imao je oko 170.500 dolara.
Čak je i hipotetski ulagač koji je svake godine kupovao po najvišoj cijeni završio s više od 151.000 dolara. Najlošije je prošao onaj koji je cijelo vrijeme ostao u gotovini.
Naravno, to ne znači da je cijena po kojoj kupujemo nevažna. Ali pokazuje koliko dugoročni rezultat ovisi o vremenu provedenom na tržištu, a ne samo o pokušaju pronalaska savršene ulazne točke.
Za većinu malih ulagača praktičniji pristup je ulagati redovito, primjerice svaki mjesec, umjesto pokušavati predvidjeti vrhove i dna.
Na taj način odluka manje ovisi o raspoloženju tržišta. Kada su cijene niže, za isti iznos kupuje se više udjela, a kada su više, manje.
To ne uklanja rizik niti jamči pozitivan prinos, ali smanjuje potrebu da svaki mjesec iznova odgovaramo na pitanje je li baš sada pravi trenutak.
Pritom nije svejedno ulažemo li za cilj udaljen 20 godina ili će nam novac trebati za dvije godine. Što je vremenski horizont kraći, to je važnije koliko rizika preuzimamo i kako je portfelj raspoređen.
Zato pitanje „je li sada pravi trenutak za ulaganje?” često nije ni najbolje pitanje.
Važnije je imamo li financijsku rezervu, koliko dugo možemo ostaviti novac uloženim, koliki pad možemo podnijeti i odgovara li ulaganje cilju zbog kojeg smo uopće krenuli.
Savršen trenutak na tržištu vrlo je teško pogoditi. Dobar plan, redovitost i dovoljno dug horizont ipak su stvari na koje možemo utjecati.
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
