Mislav Stanković softverski je inženjer i poduzetnik koji uspješno spaja tehnologiju, poduzetništvo i osobne financije. Programiranjem se bavi od osnovne škole, a danas vodi vlastitu IT tvrtku i aktivno ulaže na financijskim tržištima. U razgovoru za Mojnovac.hr govori o svom profesionalnom razvoju, važnosti discipline, iskustvima iz svijeta ulaganja te kako gradi zdrav odnos prema novcu i u svom životu, i kroz odgoj djece.
-
Kako je započeo tvoj put, čime se danas najviše baviš i kako vidiš svoju budućnost? Što te motivira u teškim trenucima?
Kroz odrastanje sam od roditelja učio o važnosti radnih navika, štednji i pametnom upravljanju novcem. Programiranjem sam se počeo baviti još u osnovnoj školi – privuklo me jer sam odmah mogao vidjeti rezultat svog rada i osjećaj stvaranja nečeg novog me osvojio. Taj osjećaj, uz natjecateljski duh kojeg sam razvijao trenirajući rukomet, oblikovao je moj kasniji smjer. Sport me naučio disciplini i timskom radu, a programiranje upornosti i kreativnom razmišljanju.
Kombinacija tih iskustava prirodno me usmjerila prema poduzetništvu – želio sam samostalno razvijati ideje i vidjeti mogu li od strasti stvoriti nešto održivo.
Danas vodim vlastitu IT tvrtku koja razvija softverska rješenja za velike korporacije i državne institucije. Spoj tehnologije i biznisa mi odgovara – svaki dan donosi nove izazove, bilo da se radi o implementaciji nove funkcionalnosti ili strateškom planiranju rasta tvrtke. Uz posao, aktivno se bavim trgovanjem dionicama – više od hobija, to mi je način za vježbanje analitičkog razmišljanja. Rekreativno igram tenis – to mi je ispušni ventil i način da zadržim natjecateljski duh.
U budućnosti želim širiti poslovanje, ali i povezivati znanje iz IT-a i financija – fintech me područje sve više privlači. Volio bih razviti alat koji ljudima olakšava upravljanje novcem. Vidim se i kao mentor mlađim kolegama, važno mi je prenijeti znanje koje sam stekao kroz praksu. Dugoročno želim imati fleksibilnost u biranju projekata koji me vesele i više vremena za obitelj.
U teškim trenucima motivira me podsjećanje zašto sve to radim. Strast prema stvaranju i rješavanju problema daje mi energiju da se ne predam. Obitelj mi je dodatna snaga – želim im biti dobar uzor i pokazati da se trud isplati. Naučio sam iz sporta da svaki pad ima svoju svrhu – izgubljen poen ne znači izgubljen meč. Takav mentalitet pomaže mi zadržati fokus i vjeru kad naiđu izazovi.
-
Koje su ključne osobine ili vještine presudne za uspjeh?
Teško je izdvojiti samo nekoliko osobina, ali za mene su ključne upornost, disciplina i spremnost na učenje. U poslu i programiranju rijetko što uspije iz prve – projekti se znaju raspasti, kod ne radi kako treba, a investicije ponekad nemaju ishod kojemu smo se nadali. Tada je upravo upornost ta koja čini razliku. Naučio sam ne shvaćati neuspjeh osobno, nego kao lekciju i privremenu prepreku.
Disciplinu sam najviše razvio kroz sport, svakodnevni treninzi rukometa naučili su me da se rezultati ne događaju preko noći. U poduzetništvu se primjenjuju ista pravila. Uz to, u IT-u i financijama promjene su konstanta, pa je znatiželja i prilagodljivost ono što mi pomaže ostati relevantan. Pratim trendove, učim iz iskustva drugih, sudjelujem u radionicama i tečajevima.
Važni su i komunikacija i timski rad jer nitko ne uspije sam. Trudim se svoje ideje prenijeti jasno, slušati druge i davati povjerenje ljudima u timu. Integritet i dosljednost su mi također jako važni, vjerujem da dugoročno vrijediš onoliko koliko ljudi vjeruju tvojoj riječi.
-
Možeš li navesti primjer pogreške iz koje si naučio važnu lekciju?
Bilo je mnogo pogrešaka, ali izdvojio bih dvije. Prva je predugo odgađanje teških odluka – mislio sam da će se problemi “sami riješiti”. Nisu. Druga je pokušaj da sve radim sam – misleći da tako imam sve pod kontrolom. Umorio sam se i usporio rast.
U investiranju sam znao ući u poziciju bez pravog razumijevanja rizika – jednostavno zato što sam bio previše nestrpljiv. Sve te pogreške naučile su me važnosti brzih, ali informiranih odluka, kao i toga da je delegiranje povjerenje, a ne slabost.
-
Kako se razvijaš profesionalno i osobno i kako gledaš na rizik u poslu i investiranju?
U IT-u se sve mijenja jako brzo, pa stalno učim. Isprobavam nove alate i tehnologije, pratim industrijske trendove i usvajam nove paradigme koje kasnije primjenjujem u projektima. U financijama sam jednako znatiželjan. Najviše učim kroz radionice, knjige i razmjenu iskustava s drugim investitorima.
Osobno se trudim ostati fizički aktivan – tenis i teretana mi pomažu da ostanem fokusiran. Obitelj mi je veliki učitelj strpljenja i ravnoteže – djeca me podsjećaju koliko je važno biti prisutan.
Rizik smatram sastavnim dijelom svakog rasta. Ne vjerujem u uspjeh bez spremnosti na promišljen rizik. Uvijek volim reći: najveći rizik je nikada ne preuzeti rizik.
-
Koji je najbolji savjet koji si ikad dobio?
Bilo ih je mnogo, ali najviše se urezalo: “Ulaganje u sebe i svoje znanje je jedina investicija koju ti nitko ne može uzeti.”
Na prvu mi je to zvučalo kao klišej, ali kroz godine sam uvidio koliko je to istina. Kad uložiš u vlastiti razvoj, to se vraća u svakom segmentu – u samopouzdanju, u poslovnim odlukama, u odnosima s ljudima.
-
Kako se tvoj odnos prema novcu mijenjao i na što najviše voliš trošiti – proizvode, iskustva, edukaciju ili nešto drugo?
U početku sam bio fokusiran samo na povećanje prihoda. Nisam imao kontrolu nad potrošnjom – sve mi je bilo prioritet. S vremenom sam shvatio da bez jasnog cilja, novac lako “iscuri”.
Danas najviše volim trošiti na putovanja i iskustva. To su stvari koje ostaju u sjećanju i obogaćuju život. Također rado ulažem u edukaciju, jer mi to vraća i više nego što sam uložio. Materijalne stvari su mi postale sekundarne.
-
Koje si financijske lekcije naučio iz obitelji i vlastitog iskustva? Ima li nešto bi bilo dobro da si znao ranije?
Iz kuće nosim lekciju da se štedi u dobrim vremenima. Uvijek su me učili da nije poanta trošiti sve što se zaradi, nego imati sigurnu zalihu.
Volio bih da sam ranije shvatio da novac nije cilj, nego alat. Dugo sam težio određenim brojkama, a nisam shvaćao da je pravi cilj – sloboda. Sloboda da biraš projekte, da imaš vrijeme za obitelj, da radiš ono što voliš. To je po meni bit financijske neovisnosti.
-
Što i kako učiš svoju djecu o novcu, radu i osobnim financijama?
Djeca su još mala pa počinjemo s osnovama – naučili su da prvo treba napraviti ono što se mora (npr. spremiti igračke), pa onda slijedi nagrada. Kad idemo u trgovinu, naučili su da mogu odabrati samo jednu stvar i da treba razmisliti prije nego odluče.
Kasnije ćemo učiti o štednji, strpljivosti kroz odgađanje zadovoljstva, ali i o moći složene kamate. Nadam se da će s vremenom moći u praksi vidjeti koliko se takav pristup isplati, budući da smo im već otvorili investicijske račune na kojima im redovno kupujemo ETF-ove od svih novčanih poklona koje su primili još od rođenja.
-
Koliko su rad i disciplina doprinijeli tvojem uspjehu, a koliko sreća i vanjske okolnosti? Kako vidiš tu ravnotežu?
Vjerujem da rad i disciplina otvaraju vrata, a sreća odlučuje hoćeš li ući u pravo vrijeme. Ne mogu poreći da su mi neke okolnosti išle na ruku – podrška obitelji, pravo vrijeme za pokretanje posla, ali bez uloženog truda, ništa se ne bi dogodilo.
Smatram da se sreća može isprovocirati trudom. Kad stalno daješ sve od sebe, veća je šansa da ćeš biti na pravom mjestu u pravo vrijeme.
-
Štediš li za mirovinu ili druge namjene? Ako da, kako?
Da, štedim – redovno uplaćujem u treći mirovinski stup, ali i u ETF portfelj kroz mjesečne uplate. Pokušavam automatizirati štednju i ulaganje, tako da se događa neovisno o tome imam li dobar ili loš mjesec.
-
Kako si započeo s investiranjem? Jesi li li više sklon pasivnim strategijama ili aktivnijem pristupu? Koje si lekcije naučio?
U početku sam puno komplicirao – bavio sam se svim mogućim pitanjima poput: tko je stvarni vlasnik dionice, što ako broker propadne, koja je najbolja strategija… Na kraju sam krenuo s kriptom kad je krenuo prvi val, potom investicijskim fondovima i zlatom za vrijeme korone.
Ozbiljno sam se uhvatio ulaganja tek kad sam otkrio ETF-ove – njihova jednostavnost i učinkovitost na dugi rok me osvojila. Od tada redovno radim DCA (mjesečna ulaganja) i veselim se padovima cijene jer znam da tada kupujem jeftinije.
Paralelno sam razvijao i aktivni pristup – trgujem pojedinačnim instrumentima, više zbog učenja i strasti nego zbog potrebe za zaradom. Pasivna strategija mi daje sigurnost, a aktivna me tjera na kontinuirano učenje.
-
Koje su knjige najviše utjecale na tvoj način razmišljanja o karijeri, financijama i životu?
- “Rich Dad Poor Dad” – Robert Kiyosaki
Otvorila mi je oči po pitanju financijske pismenosti i pasivnog prihoda. - “The Richest Man in Babylon” – George S. Clason
Jednostavne lekcije o štednji, dugoročnom razmišljanju i financijskoj mudrosti. - “Atomic Habits” – James Clear
Naučila me važnosti malih navika koje dugoročno vode do velikih promjena.
-
Što bi savjetovao mlađoj verziji sebe?
Savjetovao bih da ranije počnem štedjeti i investirati i da se ne bojim pitati i učiti od drugih. Također, rekao bih si da vjerujem više u sebe i da ne moraš sve znati odmah. Bitno je da kreneš i učiš putem.
-
Kako zamišljaš idealan život i koje su vrijednosti koje te vode prema njemu?
Idealni život za mene znači da imam slobodu birati projekte koje volim, bez brige o tome hoću li moći platiti račune. Želim biti prisutan u životima svoje djece i raditi s ljudima koje poštujem.
Idealni život za mene znači da imam slobodu birati projekte koje volim, bez brige o tome hoću li moći platiti račune. Želim biti prisutan u životima svoje obitelji i raditi s ljudima koje poštujem.
-
Imaš li neku poruku za čitatelje portala Mojnovac.hr u duhu financijske neovisnosti i zdravog odnosa s novcem?
Financijska neovisnost ne traži čuda – samo dosljednost, strpljenje i jasne ciljeve. Nemojte se obeshrabriti negativnim vijestima ili okolnostima. Ne treba vam savršena strategija, samo volja da krenete i izdržite.
Okružite se ljudima koji razmišljaju slično. Meni je to puno značilo u trenucima panike. Kad znaš da nisi sam i da postoji zajednica koja razumije tvoje ciljeve, sve ide lakše.
Foto: Mislav Stanković