Minimalna plaća od 800 eura: Veliki korak ili i dalje premalo za normalan život?
Od 1. siječnja 2026. godine minimalna plaća u Hrvatskoj iznosit će 1.050 eura bruto – što znači porast od oko 80 eura u odnosu na 2025. godinu. Za jedne, to je „barem neki korak naprijed“; za druge, „nova prijetnja gospodarstvu“.
Zaposlenici se nadaju da će tih nekoliko dodatnih desetaka eura barem malo olakšati mjesec, dok poslodavci upozoravaju da bi taj „poklon“ mogao skupo koštati. A između ta dva svijeta – između blagajne i bilance – stoji običan radnik koji samo želi da mu račun za struju ne izgleda kao luksuzna stavka.
Bruto 1.050 eura zvuči ok dok ne otvoriš aplikaciju mobilnog bankarstva i shvatiš da država i doprinosi već imaju planove za dobar komad tog iznosa. Prevedeno na „jezik računa“, minimalna neto plaća – ono što stvarno sjedne na račun – iznosit će oko 800 eura (ovisno o općini i olakšicama). Dovoljno za par artikala više u košarici, 2 računa za režije, možda pokoju večeru izvan kuće – ali ne i za lagodan život.
Otkako je najavljeno da će minimalna neto plaća porasti na okvirno 800 eura, redovito pratim reakcije građana na društvenim mrežama i pokušavam razumjeti one koji s tom plaćom zaista žive – osobito samce i samohrane roditelje koji jedva pokrivaju osnovne troškove, posebno ako i žive u iznajmljenim nekretninama. U isto vrijeme, po društvenim mrežama kruže snimke turista koji u hrvatskim trgovinama s nevjericom gledaju cijene kruha, mlijeka i voća, pitajući se — kako ljudi ovdje uopće preživljavaju?
Prema podacima s oglasnika, najam jednosobnog stana u Zagrebu ili Splitu izvan centra kreće se od 400 do 550 eura, dok je u manjim gradovima nešto niži. Dodajmo tome struju, vodu, komunalije, grijanje, telefon i internet – okvirno 100 do 150 eura. Hrana za jednu osobu, uz jako racionalno trošenje, stoji oko 200 eura mjesečno. Zbrojeno, dolazimo do 700 do 900 eura mjesečnih troškova – dakle, dovoljno da preživiš, ali ne i da dišeš.
A ako uz sve to imaš djecu, automobil i trošak goriva i održavanja, kredit, brineš o starijima ili si s vremena na vrijeme poželiš priuštiti kavu, izlet ili kratko putovanje – e, onda ti preostaje samo stara hrvatska vještina: snađi se kako znaš i umiješ.
Hrvatska udruga poslodavaca već je reagirala – tvrde da će povećanje minimalne plaće opteretiti male i srednje poduzetnike te da bi moglo dovesti do smanjenja zapošljavanja ili otpuštanja radnika. Njihov argument nije potpuno neosnovan: svako povećanje troška rada stvara pritisak na poduzeća s niskim profitnim maržama. Ali s druge strane, pitanje je – koliko poslovni model vrijedi ako se raspadne na 80-ak eura razlike?
Premijer Andrej Plenković poručio je da „rast plaća mora pratiti rast gospodarstva“, ističući da su u posljednjih nekoliko godina i profiti kompanija rasli brže od plaća. Drugim riječima, vrijeme je da dio kolača dobiju i oni koji ga peku.
Za usporedbu, Slovenija ima minimalnu bruto plaću od 1.277 eura (izvor: Eurostat, 2025.), dok je u Španjolskoj 1.323 eura, a u Francuskoj čak 1.766 eura. Na drugom kraju ljestvice su Bugarska (477 eura) i Mađarska (697 eura).
Hrvatska se, s novim iznosom, pozicionira u donjoj polovici EU ljestvice, ali bilježi najbrži rast minimalca u posljednjih pet godina – ukupno više od 60 posto.
Ovo povećanje minimalca neće promijeniti svijet. Ali hoće poruku: da rad od osam sati dnevno vrijedi više od preživljavanja. Da dostojanstvo nije luksuz, nego minimum. Za poslodavce, to znači dodatno prilagođavanje i pritisak, ali i priliku – da se uloži u produktivnost, a ne da se štednja svodi na ljudsku plaću.
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
