Milanović kaže da kreditni rejting ne znači ništa. Brojke pokazuju zašto to nije cijela priča
Predsjednik Zoran Milanović komentirao je podizanje kreditnog rejtinga Hrvatske riječima da je rejting za neke „fetiš“ i da sam po sebi ne znači mnogo, ali nam komentar nije najbolje sjeo jer nije logičan, ali niti točan pa smo za komentar pitali Ivana Stojanovića, brokera i investicijskog savjetnika da pojasni logičke greške. Milanović misli da je važnije po kojoj se kamati država zadužuje nego kakvu ocjenu dobiva od rejting agencija te da to nije povezano.
Na prvi pogled, to zvuči logično. Država se na kraju doista zadužuje uz određenu kamatu, a ne uz slovo A ili B. No problem s tom argumentacijom jest što iz nje nedostaje ključan element: usporedba s drugim državama, posebno s Njemačkom.
Drugim riječima, nije dovoljno gledati samo kolika je kamata na hrvatski dug. Važno je i kolika je razlika između Hrvatske i najsigurnijih europskih dužnika, takozvani Benchmark.
Milanović podsjeća da se Hrvatska 2015. i 2016. zaduživala uz kamate od oko tri posto, dok se danas desetogodišnje obveznice izdaju uz otprilike 3,3 do 3,5 posto. Na prvi pogled, ispada da je država danas čak i skuplje zadužena nego prije desetak godina. Međutim, istina je da se u 2015. i 2016. Hrvatska zaduživala u rasponu od 3 – 4.30% što je moguće provjeriti OVDJE. Najniže kamate koje je Hrvatska plaćala na svoju 10-godišnju obveznicu su bile oko 0.50% u razdoblju od sredine 2019. pa do kraja 2021. godine.
Ali tu dolazi ključni kontekst.
U to vrijeme. Njemačka, koja je referentna država europskog tržišta obveznica, posuđivala je novac uz negativan prinos. Drugim riječima, investitori su praktički plaćali Njemačkoj da joj posude novac. U razdoblju 2015. i 2016. Njemačka se zaduživala u rasponu -0.20% do 0.9%. Hrvatska se tada zaduživala uz kamate između 3 do 4.3 posto što znači da smo plaćali skuplju cijenu duga od Njemačke za 3.50% na svoje obveznice.
U razdoblju od sredine 2019. pa do kraja 2021. godine, Njemačkoj je plaćano za njezin dug koliko to god zvučalo paradoksalno, pa je u nekoliko navrata kamata bila negativnih -0.70%.
Međutim, današnja situacija je znatno bolja pa je razlika između prinosa na 10-godišnju Hrvatsku i Njemačku obveznicu svega 0.30%, pa Milanovićeva tvrdnja nije utemeljena jer je Hrvatska pokazala značajan ekonomski napredak zadnjih 10-ak godina i plaća kamatu na svoj dug koja je među najnižima u EU.
U svijetu državnih obveznica najvažniji pokazatelj nije samo kamata nego razlika između kamate jedne države i kamate na njemačke obveznice. Taj se pokazatelj naziva spread.
Što je spread veći, to tržišta smatraju da je država rizičnija.
Ako pogledamo tu razliku, slika je drukčija nego što sugerira jednostavna usporedba kamatnih stopa.
Prije desetak godina razlika između Hrvatske i Njemačke bila je više od tri postotna boda. Danas je ta razlika približno jedan do jedan i pol postotni bod.
Drugim riječima, tržišta danas Hrvatsku vide znatno manje rizičnom nego tada.
Upravo tu ulazi u priču kreditni rejting. On nije savršen pokazatelj i sam po sebi ne određuje kamate, ali je važan signal investitorima koliko je neka država stabilna i pouzdana.
Bolji rejting obično znači:
Drugim riječima, kreditni rejting nije cilj sam po sebi, ali je pokazatelj kako tržišta vide rizik neke države.
Ako se gleda samo nominalna kamata, može se steći dojam da se Hrvatska danas zadužuje skuplje nego prije deset godina. No kad se usporedi s Njemačkom i ostatkom eurozone, vidi se da je razlika u percepciji rizika znatno manja nego prije.
To znači da su investitori danas spremni Hrvatskoj posuđivati novac uz relativno manju premiju rizika nego u razdoblju nakon dužničke krize.
Upravo zato ekonomisti često gledaju spread, a ne samo apsolutnu kamatu.
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
