Prije dvije godine objavljena je pjesma “Labour”, britanske kantautorice Paris Palome. Njena objava je na našem području, tada, prošla gotovo nezapaženo, a tek su ju trendovi na društvenim mrežama zadnjih tjedana učinile toliko popularnom. Do danas je zabilježeno gotovo 70 milijuna pregleda na YouTube-u, a ono što se desetljećima i stoljećima smatralo normalnim unutar četiri zida obitelji, pretvorilo se u globalni razgovor o raspodjeli tereta unutar obitelji i društva.
Pa što ju je učinilo toliko popularnom i kakve poveznice uopće ima s danom djevojčica kojeg obilježavamo sutra, 11. listopada?
“All day, every day, therapist, mother, maid…” – Prev. Cijeli dan, svaki dan – terapeutkinja, majka, sluškinja…
Poruka nije nimalo suptilna i iako originalni spot upućuje na srednji vijek, izuzetno je promišljena s ciljem razvoja svijesti o načinu na koji odgajamo dječake i djevojčice i kako to utječe na život u odraslim danima.
Ona govori o kućanskim poslovima, manjku emocionalne podrške, brizi, odgoju djece, organizaciji obiteljskog života – svemu onome što čini temelj obitelji, ali se ne plaća i često se podrazumijeva. Ili ne prepoznaje kao rad. Još je snažnija poruka prijenosa obrasca na mlađe generacije – kćeri koje gledaju svoje majke i uče da je to život koji i njih očekuje. U tome je najveća opasnost – normalizacija neravnopravnosti.
U hijeroglifima starih Egipćana otkriveno je kako su muškarci, za vrijeme menstrualnih dana supruga, uzimali sedam slobodnih dana kako bi preuzeli brigu o kućanskim poslovima i u zahvalnost ženi koja na svijet donosi djecu. Kako je onda došlo do tolikih promjena kroz povijest?
Zašto je ovo važno na Dan djevojčica?
Ovo nije samo dan kada ćemo se prisjećati svog djetinjstva i djevojčicama poklanjati ružičaste balone. Ovaj dan, ali i svaki nakon njega, prilika je da razmislimo u kakvom svijetu želimo da one odrastaju. Ako djevojčice od najranijih dana učimo da je kuća njihova primarna odgovornost, a dječake da “pomognu” onda kad je potrebno, kako možemo očekivati ravnopravnost u svim aspektima života? Kako možemo očekivati da budu financijski samostalne?
Što govore brojke?
Prema mnogim istraživanjima, pa takom i onom provedenom od strane Ureda za ravnopravnost spolova, Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova i Agenciji Ipsos, raspodjela posla u kućanstvu i dalje naginje na žensku stranu. U Hrvatskoj, više od 80 posto kućanskih obaveza i dalje u većoj mjeri obavljaju žene, dok muškarci preuzimaju manji dio.
Globalne brojke govore isto – žene u prosjeku provedu i do dvadeset sati tjedno više na neplaćenom radu nego muškarci. To nisu samo suhi podaci. To su sati i sati života koji bi mogli biti uloženi u obrazovanje, posao, odmor ili kreativnost – ali nisu.
Obratite pažnju – gdje se na javnim mjestima najčešće nalaze stolovi za previjanje beba? S kakvim igračkama potičemo djevojčice, a s kakvim dječake na igru? Tko se na TV reklamama najčešće pojavljuje kao osoba koja pere rublje ili kuha ručak? Zašto će djeca, kad crtaju članove obitelji, majku češće nacrtati kako pegla, a oca kako se vozi u automobilu?
Ako Dan djevojčica išta znači, onda znači da želimo budućnost u kojoj one neće biti zarobljene u tih „nevidljivih dvadeset sati“.

Foto: Pexels
Kako odgajati djevojčice i dječake jednako?
Ključ je u ranom odgoju. Ako djevojčica i dječak jednako sudjeluju u kućanskim poslovima, oni ne uče samo kako složiti krevet ili oprati posuđe. Uče vrijednost zajedništva, osjećaj odgovornosti i ravnopravnosti i poštovanje tuđeg rada. Dječak koji zna skuhati ručak ili oprati rublje neće to doživljavati kao „pomoć“ partnerici, nego kao normalan dio života.
I baš to je pravi poklon za Dan djevojčica: svijest da nisu rođene da nose teret, nego da ga dijele. I da vrijede jednako kao njihovi vršnjaci u svakom segmentu života.
Pogled u budućnost
Pjesma Labour postala je viralna jer je otvorila ranu o kojoj se šuti. Ili podrazumijeva. Ako smo išta naučili iz nje, onda je to da neravnopravnost ne nestaje sama od sebe. Ona se prenosi generacijama, sve dok je ne zaustavimo u vlastitim domovima. Dan djevojčica nije dan kada im trebamo obećati svijet, već graditi svijet u kojem je njihova budućnost ravnopravna. A to znači: jednaki snovi, jednake prilike, jednake mogućnosti i jednaki poslovi – i oni na poslu, i oni u kući.
I za kraj – ako sam vas zainteresirala, ovdje možete pronaći cijeli tekst pjesme.
Napomena: Neravnopravnost u kućanskim poslovima nije osobna krivnja svakog muškarca, već društveni obrazac koji se gradi stoljećima. Mnogi partneri i očevi danas aktivno sudjeluju u obiteljskom životu i time pokazuju da se promjena već događa.