Marinko Vrbić o ljubavi, imovini i nasljedstvu: pravila koja mnogi otkriju prekasno
Većina parova razgovara o tome gdje će živjeti, koliki će kredit uzeti i kako će urediti stan. Puno rjeđe razgovaraju o pitanju koje zvuči znatno manje romantično: što će se s tom imovinom dogoditi ako se jednog dana raziđu.
Upravo je to bila jedna od glavnih tema razgovora s odvjetnikom Marinkom Vrbićem, koji je tijekom predavanja otvorio niz pitanja o kojima mnogi počnu razmišljati tek kada nastane problem. Bračna stečevina, izvanbračna zajednica, krediti, oporuke, nasljedstvo i ugovori o uzdržavanju možda zvuče kao područje rezervirano za odvjetničke urede, ali u stvarnom životu izravno određuju što se događa s novcem i imovinom koju smo godinama stvarali.
Jedna od čestih zabluda odnosi se na stan kupljen prije braka. Sama činjenica da je nekretnina kupljena prije ulaska u brak ne znači nužno da su svi kasniji financijski odnosi potpuno jednostavni. Vrbić objašnjava primjer osobe koja stan kupi prije braka, ali kredit nastavi otplaćivati tijekom bračne ili izvanbračne zajednice. Drugi partner time ne postaje automatski vlasnik polovice stana, ali u određenim okolnostima može postojati zahtjev povezan s vrijednošću onoga što je otplaćeno tijekom zajedničkog života.
Tu dolazimo i do teme bračnog ugovora, koji u Hrvatskoj još uvijek prati doza nelagode. Vrbić upozorava da se često pogrešno promatra kao znak nepovjerenja ili priprema za razvod. Njegova je funkcija zapravo mnogo praktičnija: partnerima omogućuje da unaprijed urede imovinske odnose, osobito kada u zajednicu ulaze s već postojećim stanovima, kreditima, poslovima ili drugom imovinom.
Takvi razgovori postaju još relevantniji jer se životni obrasci mijenjaju. Ljudi se danas često vjenčaju kasnije, kada već imaju karijeru, nekretninu, kredit ili vlastiti posao. Vrbić posebno izdvaja financijski samostalne žene, poduzetnice i liječnice kao skupinu koja tijekom godina može izgraditi značajnu imovinu, pa smatra da u takvim situacijama unaprijed uređeni imovinski odnosi mogu imati vrlo konkretan smisao.
Važno je i ono što mnogi zaboravljaju: izvanbračna zajednica nije pravni vakuum. U razgovoru Vrbić objašnjava da zajednički život u određenim okolnostima može imati vrlo slične imovinske posljedice kao brak. Zato sama odluka para da se formalno ne vjenča ne znači automatski da između njih ne mogu nastati imovinska prava i obveze.
Posebno praktičan dio predavanja odnosi se na nekretninu kupljenu zajedničkim kreditom. Ako su oba partnera suvlasnici i uredno upisani u zemljišne knjige, mnogo je manje prostora za kasnije dokazivanje tko ima kakav udio. U suprotnom, nakon prekida odnosa može biti potrebno pokretati sudski postupak radi utvrđivanja bračne stečevine.
A problemi s imovinom ne završavaju razvodom. Jednako osjetljivo područje počinje kada dođe vrijeme nasljeđivanja.
Vrbić među najvećim zabludama o oporuci izdvaja dvije vrlo ljudske rečenice: „Imamo vremena“ i „Mi smo se sve dogovorili“. Upravo se usmeni obiteljski dogovori nakon smrti često pokažu nedovoljnima, osobito kada postoje nekretnine, više nasljednika ili narušeni obiteljski odnosi.
Zanimljiv je i njegov primjer vlastoručne oporuke. Za njezinu valjanost nije uvijek nužno otići odvjetniku ili javnom bilježniku, ali upravo zbog formalnih pravila jedna naizgled mala pogreška može kasnije otvoriti ozbiljan spor.
Jedan od najupečatljivijih dijelova razgovora odnosi se na razliku između ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju. Kod doživotnog uzdržavanja imovina prelazi na davatelja uzdržavanja nakon smrti primatelja. Kod dosmrtnog uzdržavanja prijenos se događa odmah. Upravo zato Vrbić vrlo otvoreno upozorava na rizik koji dosmrtno uzdržavanje može predstavljati osobi koja prenosi svoju nekretninu.
Pred kraj razgovora otvorena je i tema koju mnogi otkriju tek u ostavinskom postupku: nasljeđuju se i dugovi. Nasljednici za dugove odgovaraju do vrijednosti naslijeđene imovine, ali način naplate može biti znatno neugodniji nego što se na prvi pogled čini. Zato prihvaćanje nasljedstva ponekad zahtijeva jednako pažljivu financijsku procjenu kao i kupnja neke imovine.
Najvrjednija poruka cijelog razgovora zapravo je jednostavna: o pravilima podjele imovine najbolje je razgovarati upravo onda kada se čini da nam nikada neće trebati.
Jer kupnja stana, zajednički kredit, brak, nasljedstvo ili oporuka nisu samo pravna pitanja. To su odluke koje mogu odrediti financijsku sigurnost cijele obitelji.
U cijelom predavanju Marinko Vrbić kroz konkretne primjere iz prakse govori i o tome što se događa s imovinom nakon novog braka, koliko prava ima novi supružnik, kada vlastoručna oporuka može pasti na sudu te zbog čega jedan tip ugovora o uzdržavanju svojim klijentima gotovo nikada ne preporučuje. Upravo ti primjeri najbolje pokazuju koliko jedna rečenica u ugovoru ili jedan previd u zemljišnim knjigama može promijeniti financijsku priču cijele obitelji.
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
