Marija Antulov dizajnerica je interijera i vlasnica obrta Marea Art Design, osnovanog 2011. godine. Specijalizirana je za tematski dizajn interijera, s posebnim naglaskom na prostore uslužnih djelatnosti, gdje stvara jedinstvene i personalizirane ambijente koji odražavaju osobnost klijenata. Sjedište njezinog studija nalazi se u Srimi, u blizini Vodica, što je rekla o životu i radu u Dalmaciji, svom poduzetničkom putu i investiranju, pročitajte u nastavku!
Primarno se bavim dizajnom interijera kroz moj obrt za dizajn Marea Art Design s posebnim fokusom na uređenje prostora uslužnih djelatnosti. Gdje ti je web stranica? Marketing je loš. U pravu ste, ali…
‘Polako je najbrži put do mjesta gdje želiš biti’, što je tempo koji mi odgovara, radi toga sam se valjda tako dobro stopila s Dalmacijom. Uvijek gravitiram na više područja. Nakon što sam jednom doživjela burnout nije mi u planu to ponoviti. Sad slušam svoje tijelo (ponajviše želudac) i duh. Zato samo mogu reći, bit će i kad bude bit će s dušom.
Ono što me veseli i što volim raditi je stvarati ambijente koji se osjećaju. Volim skrivene prostorije. Volim boje i teksture. Volim slobodu stvaranja i tematski dizajn. Najviše od svega volim raditi rukama. Volim osjetiti materijal pod rukama, poznavati tehnike, baratati s raznim alatima. Ne bojim se kreirati i stvarati.
Dizajn interijera je kompleksan posao. Slušati i čuti klijente te doći do pravog rješenja za njihove probleme je izazov. Nagrada je kad zatečeno stanje pretvorimo u funkcionalan i prozračan prostor koji odgovara osobnosti klijenta kroz privatne ili priči koju želi ispričati kroz poslovne i prodajne prostore.
Foto: Privatna arhiva – Marea Art Design
Paralelno s glavnom djelatnosti bavim se i vođenjem apartmana u obiteljskoj kući. Marea Art Bar sam nakon 10 godina zatvorila u trenutku kad je sve napokon sjelo na svoje mjesto jer “treba stati kad je najbolje!”
Bio je to jedan jedinstven i predivan Bar. Bar koji me oblikovao i zauvijek će ostati u divnom sjećanju. Moto je bio: May all who enter as guests leave as friends. Zahvalna sam što sam imala priliku svim prijateljima pružiti komadić raja. Paradise isn’t a place, it’s a feeling.
Foto: Marea Art Bar- ugođaj
No, kad vidiš da kao osoba počinješ stagnirati, da gubiš volju, da te ne veseli, udahni, izdahni, presjeci i okreni novi list. Odgovori si na pitanje: što te veseli?
Naučila sam da početak nikad ne izgleda kako smo zamišljali, ali da ćemo uz predanost ostvariti zamišljeno. Svaki dan je nova škola koja te oblikuje. Naše reakcije utječu na druge ljude i svaki dan imamo mogućnost usrećiti nekoga osmjehom, lijepom riječi ili gestom, a na nama je hoćemo li to iskoristiti.
Naučilo me da su i inspektori ljudi te da je svaki posao zahtjevan na svoj način i da treba cijeniti svaku profesiju jer samo zajedno činimo cjelinu. Naučilo me da mogu više nego što mislim da mogu, ali i gdje je moja osobna granica nakon koje dolazi do burnout-a.
Naučilo me slušati svoje tijelo i reći ne. Učilo me psihologiji ljudi i ljudskim navikama, koliko nam se svaki tuđi problem čini malim, a samo naš je velik kao planina. Naučila sam kako funkcionirati s malo sna, da su obitelj i prijatelji najveće bogatstvo, da ego treba obuzdati i kontrolirati, da se čovjek mora prihvatiti, ali i mijenjati, da ugođaj proizvodi sreću, da prostori u kojima možete osjetiti dušu su oni u koje je netko utkao dušu. I na kraju kako reći “dosta mi je “!
Odlično. Dalmacija je već prednost. Pogled na more hrani! Veći dio godine živimo mentalno mirniji život, ne prolazi nam vrijeme u gužvi: u prometu, u trgovini, u banci…
Ograničenja su s dolaskom interneta postala manja, uvijek se nađe način. Pomalo, dok ne krene sezona koja uvijek dođe naglo, prođe i uvijek nas iznova iznenadi! Slab internet ide pod ruku sa sezonom, pa se može zaključiti da nas i na taj način sezona uči strpljenju. Radi toga ljeti znam raditi od 00-6 kad drugi spavaju.
Najviše mi je žao što nema više konferencija i druženja poduzetnica u Šibeniku, ali i to se pomalo mijenja.
Od 2019. kad sam intenzivnije počela čitati i učiti o pčelama i drugim oprašivačima, imam strahopoštovanje prema njima. Sada sam svjesnija što one/i za nas ljude znače i samo im želim reći veliko hvala. Smatram da su pčele, pčelari i med nepravedno zapostavljeni. Izradila sam nacrt prodavaonice budućnosti. U tu ideju vjerujem svim srcem i znam da bi ih takav projekt dodatno motivirao i pružio im potrebnu vidljivost.
Vizija se kroz godine proširila i projekt je postao toliko velik, toliko se može granati da je predivno nepregledan. Ne mogu i ne želim sama, zato tražim roj koje će zujati sa mnom. Ako i Vi volite pčele srcem i interesira Vas više detalja javite mi se. Ili ako samo volite pričati o pčelama, nema nas puno!
Foto: detalj prodavaonice Meda
Moj odnos s novcem je kao kretanje meduze.
“Znanstvenici koji istražuju kretanje plinova i tekućina otkrili su da neke vrste meduza imaju izvanredan način kretanja iako ne mogu baš brzo plivati. Svaki put kad stisnu klobuk, iza njega nastane vodeni vrtlog nalik ispuhnutom kolutu duhanskog dima. Kad ga meduza potisne unatrag, nastane uzgon koji je tjera naprijed. To je slično kretanju na mlazni pogon, samo što se meduza ne kreće konstantno, nego na mahove“, piše časopis New Scientist.
Stvaram pa otpustim, analiziram, stvaram, otpustim i tako se krećem prema naprijed.
Za mirovinu trenutno ne štedim novce, ali učim štedjeti živce i zdravlje, jer dobru mirovinu ne čini samo brojka na računu, već i tijelo koje je spremno uživati u njoj.
Novac investiram u alate i programe, u knjige i edukacije, u vlastite poslovne ideje, dobar san i naravno, Žene i novac VIP članstvo. Vrijeme investiram u obitelj i prijatelje, građenje privatnih/poslovnih odnosa, a najviše vremena investiram u svoju dušu i mir.
Poslovno, vjerovala ljudima na riječ bez pisanog traga. Naučila sam da je papir strpljiv, a riječi vjetar – ugovori su ljubav, a dogovori bez papira avantura bez pojasa.
Privatno, olako sam trošila na stvari koje su materijalne i u suštini nepotrebne, a hrane isključivo ego, npr. umjesto kupnje najnovijeg mobitela na tržištu sad kupim vrhunski madrac i jastuke. Ukratko, sada trošim na praktične stvari i iskustva.
Od djedova sam naučila o stavu i predanosti u poslu, ali i kako se muškarci ponekad znaju praviti gluhi kad ih se traži novac ili vrijeme, te da uvijek zahtijevaju obrazloženje.
Od baka koje su bile domaćice, brinule o obitelji, vrtu i životinjama naučila sam da svaka žena treba imati svoj novac. One bi tako katkad ‘štipnule od dida/dede za crne dane‘. Nećemo reći da su bile ‘male lopuže’, jer nisu imale drugih mogućnosti, a sigurno je da su svoje vrijeme poklonile.
Tako bi dio koji su ‘štipnule’ uredno složile u kvadratić i poput nekog iskusnog dilera iz dlana potajno, nježnim stiskom ruke prebacile u dlan ili neki džepić na mojoj odjeći s riječima: ‘kupi ti sebi nešto, znaš da baka nema puno…‘
Od roditelja sam naučila:
U potpunosti sam prihvatila samo zadnja dva savjeta, no zadnji savjet stoji iza svojih postupaka, bili oni dobri ili loši najviše odjeknu mojim bićem. Tako sam kroz godine odrastanja shvatila da ja volim tu odgovornost, donositi odluke i stajati odgovorno iza svojih postupaka pa sam tako i krenula u poduzetništvo.
Mlađoj meni – Postat ćeš svjesna moći želje upućene otvorenog srca. Upoznat ćeš ljubav u punoj veličini, onu ljubav o kojoj neki samo sanjaju.
Čitateljima – Svjesno, pažljivo i otvorenog srca definirajte svoju želju. Analizirajte je na više razina, a tek onda je potvrdite – jer svaka će se ostvariti. Pripazite na to i nastavite vjerovati! I zapamtite, dok čekate da se želja ostvari, usput ćete upoznati sebe na najdubljoj razini.
Foto: Marija Antulov
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
Prijavite se na newsletter i odmah vam u inbox dolazi naš
Besplatan vodič 4 koraka kako promijeniti svoju financijsku situaciju
Nakon toga redovno, jednom tjedno stižu Vam i novosti i korisni savjeti kako bolje upravljati novcem.
