„Ti si samo mama sa side hustleom“: Zašto se majke poduzetnice još uvijek ne shvaća ozbiljno
„Ti si samo mama sa side hustleom.“
Kimberly Spencer tu je rečenicu čula od klijenta koji je upravo prekidao suradnju s njezinom agencijom. U razgovoru nije osporavao rezultate, kvalitetu rada ni strategiju. Nije govorio ni o njezinih 18 godina poslovnog iskustva. Umjesto toga, iznio je vlastitu percepciju o tome tko je ona i koliko je njezin posao ozbiljan.
Jednom rečenicom tvrtku je sveo na hobi kojim se majka bavi između dječjih obveza, kućanskih poslova i obiteljskog života. Za poduzetnicu takva procjena nije samo neugodna primjedba. Percepcija klijenata može izravno utjecati na cijenu rada, poslovne prilike, pristup kapitalu i povjerenje koje tržište pokazuje prema njezinoj tvrtki.
Spencer je tada više od pet godina bila glavna hraniteljica svoje obitelji. Istodobno je razvijala drugu tvrtku, prilagođavala poslovanje novom agencijskom modelu i odgajala dvojicu dječaka, tada starih sedam i tri godine.
Na društvenim mrežama često je govorila o majčinstvu jer je ono bilo važan dio njezina života i identiteta. Upravo je ta otvorenost kod klijenta stvorila dojam da njezin posao dolazi tek nakon svega ostalog.
Njegove riječi otvorile su pitanje koje se tiče velikog broja žena koje vode vlastite tvrtke. Koliko poslovni svijet ozbiljno shvaća majku koja otvoreno govori o djeci, obitelji i životu izvan posla?
Žene koje javno govore o obitelji često se doživljavaju kao manje usredotočene na posao. Muškarcu fotografija s djetetom može pomoći u stvaranju slike odgovornog, stabilnog i brižnog lidera. Kod žene ista fotografija može potaknuti sumnju u njezinu dostupnost, ambiciju i profesionalnu predanost.
Takav obrazac istraživači nazivaju kaznom za majčinstvo, odnosno „motherhood penalty“.
Majke se često procjenjuju kao manje kompetentne i manje posvećene karijeri od jednako kvalificiranih žena bez djece. Posljedice te percepcije mogu se vidjeti u nižim primanjima, sporijem napredovanju, manjim poslovnim prilikama i češćem propitivanju njihovih odluka.
Dio žena upravo zato napušta tradicionalno zaposlenje i pokreće vlastiti posao. Poduzetništvo bi im trebalo donijeti veću kontrolu nad vremenom, prihodima i obiteljskim životom.
Međutim, pristranost često samo promijeni oblik. Umjesto poslodavca koji sumnja u njihovu dostupnost, pojavi se klijent koji njihovu tvrtku promatra kao usputnu aktivnost. Umjesto izgubljenog promaknuća, dolaze niže cijene, manji projekti i pitanja o tome tko će preuzeti posao ako se dijete razboli.
Majka poduzetnica zato nerijetko mora dokazivati ono što se kod muškarca podrazumijeva. Mora pokazivati da je dostupna, pouzdana, ambiciozna i sposobna upravljati poslovanjem, iako su njezini rezultati već vidljivi.
Mnoge majke pokreću vlastiti posao kako bi mogle organizirati dan prema potrebama svoje obitelji. Rade rano ujutro, navečer, vikendom ili izvan uobičajenog radnog vremena.
Takva fleksibilnost može biti jedna od najvećih prednosti poduzetništva, ali se često pogrešno tumači kao nedostatak profesionalnosti.
Posao koji nema ured u poslovnoj zgradi, fiksno radno vrijeme i strogo odvojenu privatnu sferu izvana može izgledati manje vrijedan. Njegovi prihodi, porezne obveze, troškovi, klijenti i odgovornost ipak su potpuno stvarni.
Izraz „side hustle“ također sam po sebi ne mora biti uvredljiv. Brojne uspješne tvrtke započele su kao dodatni posao nakon redovnog radnog vremena. Problem nastaje kada se isti izraz koristi kako bi se umanjila žena samo zato što je njezin način rada prilagođen djeci i obiteljskom životu.
Majka koja radi od kuće može voditi ozbiljnu tvrtku. Žena koja prekida radni dan kako bi preuzela dijete iz škole može istodobno biti glavna hraniteljica obitelji. Fleksibilnost ne govori ništa o kvaliteti rada, poslovnim rezultatima ni sposobnosti upravljanja.
Majčinstvo često mijenja odnos prema vremenu, riziku i novcu. Pitanje više nije samo koliko tvrtka može narasti. Važno postaje i kakav život taj rast omogućuje, koliko je održiv te što dugoročno donosi obitelji.
Mnoge majke nakon rođenja djece jasnije postavljaju granice. Pažljivije biraju suradnike, brže prepoznaju neisplative projekte i preciznije određuju što za njih predstavlja uspjeh.
Prihod i dalje ostaje važan jer bez novca nema stvarne slobode ni sigurnosti. Uz financijske rezultate, međutim, pojavljuju se dodatni kriteriji kao što su vrijeme, prisutnost, zdravlje, odnosi i mogućnost da žena sama odlučuje o vlastitom danu.
Takav pristup ne pokazuje manjak ambicije. On pokazuje da se ambicija više ne mjeri samo veličinom tvrtke, brojem zaposlenih ili titulom.
Za jednu ženu uspjeh može značiti međunarodno širenje i velik tim. Za drugu može značiti stabilan posao koji joj svaki mjesec donosi dovoljno prihoda i omogućuje da bude prisutna u životu svoje djece. Oba su modela legitimna ako su rezultat svjesnog izbora.
Majčinstvo u tom smislu može izoštriti poslovnu prosudbu. Žena jasnije vidi što želi graditi, zašto joj je to važno i koliko je spremna platiti rast vlastitim vremenom, zdravljem i obiteljskim odnosima.
Prije početka službenog radnog dana majke su često već pregovarale, rješavale sukobe, upravljale rasporedom, smirivale emocionalne krize i raspoređivale ograničene resurse.
U poslovnom svijetu te se sposobnosti nazivaju vođenjem, emocionalnom inteligencijom, kriznim menadžmentom i strateškim planiranjem. U domu se uglavnom uzimaju zdravo za gotovo i ostaju neplaćene.
Majčinstvo samo po sebi ne čini nekoga dobrom poduzetnicom. Iskustvo koje ono donosi ipak može razviti otpornost, prilagodljivost, strpljenje i sposobnost donošenja odluka pod pritiskom.
Problem nastaje kada tržište te vještine ne prepoznaje sve dok ih žena ne prevede na poslovni jezik i ne pokaže kroz mjerljive rezultate.
Žene se zato često nađu u situaciji u kojoj moraju objasniti zašto su njihove obiteljske obveze razvile sposobnosti koje su korisne i u poslovanju. Muškarci rijetko moraju dokazivati da ih je očinstvo učinilo boljim liderima, dok se od majki očekuje da najprije objasne zašto djeca neće smanjiti njihovu profesionalnu vrijednost.
U vremenu generičnih poslovnih objava, automatiziranog sadržaja i gotovo identičnih savjeta, osobna priča može biti snažna prednost.
Dolasci po djecu, rad iz automobila, neprospavane noći i sastanci između obiteljskih obveza dio su stvarnog života mnogih vlasnica tvrtki. Takvi detalji pokazuju osobu koja stoji iza poslovanja i mogu pomoći u izgradnji povjerenja s publikom i klijentima.
To ne znači da bi svaka žena trebala izlagati privatni život ili djecu pretvarati u sadržaj. Granice trebaju ostati osobna odluka i nitko ne bi smio osjećati obvezu dijeliti više nego što želi.
Majčinstvo se ipak ne bi trebalo skrivati samo zato da bi posao izgledao ozbiljnije.
Ozbiljnost tvrtke trebala bi se procjenjivati prema rezultatima, kvaliteti usluge, zadovoljstvu klijenata, prihodima i ispunjenim obvezama. Fotografija djeteta na društvenim mrežama ne govori ništa o sposobnosti žene da vodi tvrtku.
Spencer je odrasla u poduzetničkoj obitelji u kojoj posao i obitelj nisu živjeli u odvojenim svjetovima. Njezina soba za igru istodobno je služila kao kućni ured obiteljske tvrtke. Majka je vodila poslovanje, otac je radio na terenu, a djeca su bila dio svakodnevice.
Zbog toga nikada nije smatrala da kao ozbiljna vlasnica tvrtke mora skrivati činjenicu da je majka. Tek nakon komentara bivšeg klijenta počela je preispitivati je li svojim objavama stvorila pogrešnu sliku o poslovanju.
Svaki poduzetnik mora razmišljati o tome kako ga tržište doživljava. Ipak, postoji razlika između odgovorne komunikacije i pokušaja da se prikrije važan dio vlastitog života samo kako bi se zadovoljili zastarjeli kriteriji profesionalnosti.
Posebno je važno da žene jasno komuniciraju financijsku vrijednost svojeg rada.
Majke poduzetnice često podcjenjuju vlastite cijene, prihvaćaju neplaćeni dodatni rad i popuštaju klijentima kako ne bi djelovale zahtjevno. Istodobno nose odgovornost za kućni budžet, djecu, kredite, mirovinu i vlastitu financijsku sigurnost.
Posao bez odgovarajuće cijene teško može donijeti slobodu zbog koje je pokrenut.
Žena koja vodi vlastitu tvrtku mora znati koliko njezin rad vrijedi, koliko mora naplatiti da bi poslovanje bilo održivo i koliko novca treba izdvojiti za poreze, doprinose, štednju i mirovinu.
Financijska neovisnost ne počinje tek kada tvrtka postane velika. Ona počinje u trenutku kada žena svoj rad prestane promatrati kao uslugu koju čini drugima i počne ga tretirati kao posao koji mora financirati njezin život.
Jasni ugovori, uređene financije, profit, redovite isplate i cijene koje odražavaju stvarnu vrijednost rada najbolji su odgovor na pokušaje omalovažavanja.
Majčinstvo može biti razlog zbog kojeg žena želi fleksibilnost, ali fleksibilnost ne smije postati izgovor klijentima da njezin rad plate manje.
Žene se generacijama suočavaju s proturječnim očekivanjima. Od njih se traži da budu ambiciozne, ali da ne djeluju previše dominantno. Očekuje se da budu predane majke, ali da obitelj nikada ne utječe na njihov raspored. Potiče ih se da zarađuju vlastiti novac, ali se njihova profesionalna ozbiljnost propituje čim otvoreno govore o djeci.
Takvi standardi stvaraju situaciju u kojoj se gotovo svaki izbor može iskoristiti protiv žene.
Ako puno radi, propituje se njezino majčinstvo. Ako javno govori o djeci, propituje se njezina predanost poslu. Ako traži fleksibilnost, smatra se manje ozbiljnom. Ako postavi čvrste granice, može je se doživjeti kao tešku ili nepristupačnu.
Majke poduzetnice koje uspijevaju dugoročno obično prestanu tražiti način da zadovolje sva ta očekivanja. Umjesto toga, grade posao prema vlastitim vrijednostima, financijskim ciljevima i životu koji žele voditi.
Takav pristup zahtijeva hrabrost jer tržište još uvijek nagrađuje određenu sliku uspješnog poduzetnika. Ta slika uglavnom podrazumijeva osobu koja je stalno dostupna, nema vidljive obiteljske obveze i može poslu dati svaki sat svojeg dana.
Sve veći broj žena pokazuje da ozbiljan posao može izgledati drukčije.
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
