Jesu li low cost letovi zaista još uvijek jeftini? Kad zbrojite sve troškove, odgovor često nije onaj koji očekujete
Niskobudžetni avioprijevoznici godinama su se prodavali kao sinonim za jeftinije putovanje. No kad se danas u konačnu cijenu uključe ručna prtljaga, transferi s udaljenih aerodroma, odabir sjedala i ostali dodaci, razlika između low cost i klasičnih aviokompanija često se ozbiljno smanjuje. U nekim slučajevima čak potpuno nestaje.
Za putnike koji ne žele putovati s minimalnom prtljagom, slijetati daleko od odredišta i dodatno trošiti vrijeme i novac na transfere, klasični prijevoznik danas nerijetko ispada i povoljniji i praktičniji izbor.
Ideja niskobudžetnih letova nekoć je bila vrlo jasna: jednostavna usluga, manje komfora, ali i osjetno niža cijena. Danas ta računica više nije tako jednostavna.
Na prvi pogled karta low cost prijevoznika često izgleda povoljnije. No čim se doda osnovna ručna prtljaga, trošak prijevoza od aerodroma do grada i eventualni drugi dodaci, ukupni iznos zna se vrlo brzo približiti cijeni klasičnog leta. Pritom klasični prijevoznici često nude i povoljnije termine, dolazak na glavni aerodrom i jednostavnije ukupno iskustvo putovanja.
Usporedba nekoliko povratnih letova pokazuje koliko razlika može biti manja nego što se čini.
Kod leta iz Zagreba za Pariz, low cost opcija na prvi pogled djeluje jeftinije. No problem nastaje kada se uzme u obzir da zrakoplov slijeće na Beauvais, aerodrom udaljen oko 70 kilometara od Pariza. Kad se tome doda transfer do grada, ukupna cijena praktički se izjednačava s klasičnim prijevoznikom koji slijeće na Charles de Gaulle, što za putnika znači i manje komplikacija i manje izgubljenog vremena.
Slična je situacija i na liniji Zagreb – Bruxelles. Na početku low cost karta izgleda povoljnije, ali prijevoz s aerodroma Charleroi do Bruxellesa donosi dodatni trošak koji značajno mijenja konačnu računicu. U tom slučaju razlika u cijeni gotovo nestaje.
Kod leta za Rim low cost prijevoznik nije ispao ni cjenovno najpovoljniji. Za iste datume mogla se pronaći jeftinija opcija kod klasičnog operatera, uz bolju organizaciju puta i prihvatljiv raspored letenja.
Kod putovanja nije važno samo koliko stoji avionska karta. Važno je i koliko vremena trošite nakon slijetanja, koliko je jednostavno doći do smještaja, koliko dodatno plaćate i koliko vam je cijeli put naporan.
Niskobudžetni letovi često slijeću na aerodrome koji su udaljeni od glavnog grada ili odredišta koje putnik zapravo želi posjetiti. To znači dodatne transfere, više čekanja, više logistike i više troška. Kad se sve zbroji, low cost nerijetko prestaje biti low cost.
Niskobudžetni prijevoznici odigrali su veliku ulogu u razvoju europskog turizma. Putovanja su učinili dostupnijima većem broju ljudi, povećali promet i natjerali klasične aviokompanije da prilagode cijene i ponudu.
Upravo je to jedan od razloga zašto su se razlike danas toliko smanjile. Klasični prijevoznici preuzeli su dio modela fleksibilnog određivanja cijena, pa se uz raniju kupnju i kod njih mogu pronaći vrlo konkurentne karte. Istodobno su low cost kompanije s vremenom razvile model u kojem se gotovo svaki dodatak posebno naplaćuje.
To znači da cijena koju vidite na početku kupnje često nije cijena koju ćete na kraju i platiti.
Poseban je problem to što proces kupnje karte kod niskobudžetnih prijevoznika često izgleda povoljno samo dok ne krenu dodatne stavke. Ručna prtljaga, odabir sjedala, prioritetni ukrcaj, osiguranje i drugi dodaci mogu vrlo brzo podići konačnu cijenu.
Za nekoga tko putuje na četiri ili pet dana i želi ponijeti standardnu ručnu prtljagu, takva razlika više nije zanemariva. A kad se svemu pridoda trošak dolaska s udaljenog aerodroma, ukupni iznos zna biti jednak ili viši od klasične aviokarte.
Sve upućuje na to da bi u idućem razdoblju cijene mogle i dalje rasti. Posebno ako se dodatno regulira što sve mora biti uključeno u osnovnu kartu. To za putnike može biti dobra vijest u smislu veće transparentnosti, ali istodobno i signal da će prijevoznici taj trošak pokušati prebaciti u konačnu cijenu.
Drugim riječima, era ultrajeftinih letova kakvu pamtimo od prije desetak ili petnaest godina sve je dalje iza nas.
Niskobudžetni avioprijevoznici i dalje mogu biti dobra opcija u nekim slučajevima, posebno kada postoji izravna linija, kada se putuje vrlo lagano i kada je aerodrom blizu stvarne destinacije. No ideja da su oni automatski i najjeftiniji izbor više jednostavno ne stoji.
Za sve koji paze na budžet, najbolja strategija danas nije slijepo birati oznaku low cost, nego usporediti ukupni trošak putovanja. Tek kada se u račun uključe svi dodaci, transferi i vrijeme, vidi se što je doista povoljnije.
Jer ponekad najjeftinija karta na ekranu na kraju ispadne skuplja opcija u stvarnom životu.
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
