Lovro Rogulj: Kako vlastito znanje pretvoriti u dodatni prihod bez napuštanja posla
Lovro Rogulj svoj poslovni put gradi na spoju ekonomije, obrazovanja i poduzetništva, a danas kroz mentorstvo pomaže zaposlenim stručnjacima da svoje znanje i iskustvo pretvore u dodatni izvor prihoda bez toga da odmah moraju napustiti postojeći posao.
U razgovoru za MOJ NOVAC govori o odnosu prema novcu, štednji i investiranju, važnosti discipline i prodajnih vještina te o tome zašto financijska sloboda ne počinje nužno većom štednjom, nego većom sposobnošću stvaranja vrijednosti.
Moj je put započeo u Trogiru, gdje sam proveo djetinjstvo i odrastao u okruženju koje me rano naučilo važnosti rada, odgovornosti i odnosa prema drugim ljudima. Upravo su me iskustva iz tog razdoblja oblikovala i razvila kod mene interes za učenje, osobni razvoj i pitanje kako ono što naučimo možemo primijeniti u stvarnom životu.
Nakon gimnazije u Trogiru, odlučio sam otići u Zagreb i upisati Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Odlazak iz Trogira u Zagreb za mene je bio važan životni iskorak. Došao sam u potpuno novo okruženje, upoznao velik broj različitih ljudi i dobio priliku samostalno graditi svoj profesionalni put. Na Ekonomskom fakultetu magistrirao sam Poslovnu ekonomiju na Katedri za trgovinu i međunarodno poslovanje i stekao titulu sveučilišnog magistra ekonomije. Međutim, vrlo sam brzo shvatio da mi samo akademsko znanje nije dovoljno, iako ga i danas smatram iznimno bitnim. Najviše me počelo zanimati kako se ono može primijeniti u praksi i kako u radu s ljudima možemo stvarati konkretnu vrijednost.
Moj poslovni put obilježio je rad u menadžmentu i obrazovanju. U radu s ljudima pojavio se moj interes za pitanje kako znanje i kompetencije možemo pretvoriti u konkretnu vrijednost za druge.
Danas se bavim poslovnim savjetovanjem i educiranjem drugih ljudi. Svojim mentorstvom pomažem zaposlenim stručnjacima da svoje znanje, iskustvo i kompetencije pretvore u dodatni izvor prihoda, bez toga da odmah moraju napustiti postojeći posao i tako preuzimati nepotreban rizik. Uz to, kao mentor i predavač s iskustvom, educiram ljude i razvijam različite obrazovne programe.
U budućnosti želim još snažnije povezivati obrazovanje, poduzetništvo i razvoj tržišne vrijednosti pojedinca. Smatram da će upravo sposobnost čovjeka da svoje znanje pretvori u vrijednost na tržištu postajati sve važnija u godinama koje dolaze.
U teškim trenucima motivira me dugoročna slika uspjeha. Naučio sam da jedan loš mjesec, odbijanje ili neuspješan projekt ne znače nužno korak unazad, već da predstavljaju priliku da iz njih naučim nešto novo, drugačije i tako nastavim dalje do uspjeha.
Izdvojio bih četiri vještine: učenje, komunikaciju, prodaju i disciplinu.
Ljudi često misle da je za uspjeh dovoljna dobra ideja, a to nije istina. Važnije je pronaći problem koji je nekome dovoljno važan da ga želi riješiti i zatim ponuditi rješenje za koje je spreman platiti.
Također, tada do izražaja dolazi komunikacija. Netko može biti izvrstan stručnjak, ali ako ne zna objasniti vrijednost svog znanja drugim ljudima, oni to neće prepoznati.
Tu je i disciplina. Motivacija je odlična kada postoji, ali ne može se na njoj temeljiti dugoročni rezultat. Disciplina znači napraviti ono što treba napraviti i onda kada motivacija izostane.
Na kraju, rekao bih da je vrlo važna i spremnost na stalno učenje tijekom vlastitog djelovanja. Tržište nam stalno daje povratnu informaciju. Ako se ta povratna informacija ignorira, nastaje problem čiji su uzrok vlastite pretpostavke i ograničavajuća uvjerenja.
Jedna od važnijih pogrešaka u mom dosadašnjem poslovnom iskustvu bila je to što sam u početku previše energije ulagao u sam rad, a premalo u razvoj poslovnog sustava oko njega. Bio sam izrazito fokusiran na kvalitetu usluge, rad s klijentima i rezultate koje im mogu pružiti, ali sam s vremenom shvatio da kvalitetan rad sam po sebi nije dovoljan za održiv poslovni rast.
Ta me pogreška naučila da se posao ne gradi samo stručnim znanjem, nego i jasnim pozicioniranjem, prodajom, komunikacijom, sustavima i sposobnošću da se dugoročno skalira ono što radiš.
Upravo je to iskustvo snažno utjecalo na moj današnji poslovni pristup. Danas mnogo više razmišljam o tome kako znanje i iskustvo pretvoriti u održiv poslovni model, kako jasno definirati vrijednost koju nudim i kako graditi sustav koji ne ovisi isključivo o mom vremenu. Mislim da su upravo takve pogreške često najvrjednije jer natjeraju osobu da prestane samo raditi više i počne raditi pametnije.
Pokušavam kombinirati tri stvari: učenje, primjenu i refleksiju.
Učenje bez primjene lako postane samo konzumacija sadržaja. Zato ono što naučim pokušavam što prije testirati u stvarnom radu.
Rizik ne pokušavam potpuno izbjeći, ali ga isto tako ni ne idealiziram. Za mene ispravan pristup poduzetništvu ne predstavlja nepromišljeno preuzimanje rizika, već kontrolirano testiranje pretpostavki.
Prije neke veće odluke dobro odvagnem što mogu izgubiti, koliki je potencijalni dobitak, mogu li si taj gubitak priuštiti i postoji li način da odluku prvo testiram u manjem obujmu.
Isto vrijedi i za investiranje. Ne mislim da je cilj ulagati isključivo bez rizika. Za mene je cilj razumjeti preuzeti rizik i donijeti odluku s kojom se može dugoročno živjeti.
Ante Mihaljević jedan je od mojih mentora i osoba koja je snažno utjecala na moj poslovni razvoj. Od njega i danas učim o poduzetništvu, prodaji, stvaranju vrijednosti i načinu razmišljanja o poslovanju. Istodobno, u tom sam odnosu izgradio vlastiti način razmišljanja i vlastiti poslovni smjer, posebno u području monetizacije znanja i razvoja dodatnog izvora prihoda za zaposlene stručnjake. Vjerujem da je upravo to jedna od najvećih vrijednosti dobrog mentorstva: ne kopirati tuđi put, već uz pomoć mentora izgraditi vlastiti.
Knjiga Kako prodati sebe autora Joea Girarda snažno je utjecala na moj poslovni put jer mi je pomogla drugačije gledati na vlastito znanje, iskustvo i vrijednost na tržištu. Joe Girard u knjizi pokazuje koliko su važni način predstavljanja, komunikacija i sposobnost stvaranja povjerenja. Ta mi je perspektiva bila posebno važna jer sam u vlastitom poslovnom razvoju shvatio da vrijednost znanja dolazi do izražaja tek kada ga znam jasno predstaviti ljudima kojima može biti koristan. Upravo zato danas mnogo pažnje posvećujem pozicioniranju, komunikaciji vrijednosti i pretvaranju znanja i iskustva u konkretne poslovne prilike.
Velik utjecaj imali su i ljudi s kojima sam radio. Mnogo sam naučio promatrajući kako razmišljaju ljudi koji su u određenim područjima ispred mene.
Danas također mislim da mentor ne mora biti jedna osoba. Moguće je imati različite mentore u različitim fazama života i poslovanja, kao i za različite probleme koji se pokušavaju riješiti.
Jedan od najvažnijih savjeta bio je da ne pokušavam biti najbolji u svemu, nego da postanem najbolja verzija sebe u nečemu što tržištu stvarno treba.
To mi je promijenilo perspektivu.
Danas ne razmišljam samo o tome što volim raditi, već o tome što znam, što volim, u čemu mogu postati najbolja moguća verzija sebe i za što tržište ima stvarnu potrebu.
Mislim da se upravo u tom presjeku često nalaze najbolje poslovne prilike.
Moj odnos prema novcu se dosta promijenio. Ranije sam ga više promatrao kao sredstvo za kupnju stvari. Danas ga mnogo više promatram kao alat koji mi daje slobodu izbora.
Novac mi je vrijedan zato što kupuje opcije. Omogućuje mi da ne moram prihvatiti baš svaki posao, da mogu ulagati u svoje projekte, učiti nove stvari ili imati veću sigurnost kada donosim poslovne odluke.
Najviše mi smisla imaju ulaganja u znanje, iskustva, ljude i alate koji povećavaju moju sposobnost stvaranja vrijednosti.
Smatram da nije problem samo trošenje novca, već trošenje bez razumijevanja što se zapravo kupuje.
Nekada se kupuje proizvod, nekada iskustvo, vrijeme ili sloboda… Danas mi je najvažnije razumjeti koju od tih stvari zapravo plaćam.
Jedna od najvažnijih lekcija koju sam naučio jest da visok prihod i bogatstvo nisu ista stvar.
Može se zarađivati puno i istovremeno biti financijski ranjiv ako ne postoji kontrola nad novcem. S druge strane, osoba s prosječnim prihodom može dugoročno izgraditi vrlo stabilnu financijsku poziciju ako ima disciplinu i sustav.
Volio bih da sam ranije shvatio koliko je važno istovremeno raditi na dvije strane jednadžbe: kontrolirati potrošnju i povećavati prihod.
Štednja ima svoju granicu. Ne može se beskonačno smanjivati troškove. S druge strane, postoji mnogo veći prostor za povećanje prihoda razvojem kompetencija, bolje tržišne pozicije ili dodatnog izvora prihoda.
Zato danas ne mislim da je dovoljno govoriti samo o tome kako manje trošiti, nego je važno i pitanje kako povećati vrijednost vlastitog znanja na tržištu.
Rad i disciplina imali su najveću ulogu u mom poslovnom razvoju. Sreća i vanjske okolnosti svakako mogu otvoriti određena vrata, ali bez rada, pripreme i ustrajnosti teško je dugoročno iskoristiti priliku koja se pojavi. Smatram da se uspjeh najčešće nalazi u spoju pripremljenosti i pravog trenutka. Neke prilike ne mogu se kontrolirati, ali može se kontrolirati koliko je čovjek spreman kada se pojave.
Iz vlastitog iskustva naučio sam da rezultati rijetko dolaze preko noći. Iza njih su godine rada, brojni pokušaji, pogreške, učenje i spremnost da se nastavi i kada rezultati nisu odmah vidljivi. Sreću ne bih zanemario, ali vjerujem da se njezin utjecaj povećava što je čovjek aktivniji, otvoreniji prema novim prilikama i spremniji preuzeti inicijativu. Zato bih ravnotežu opisao jednostavno: sreća može otvoriti vrata, ali rad i disciplina određuju što će čovjek napraviti kada uđe kroz njih.
Da, dugoročno financijsko planiranje smatram važnim. Imam dobrovoljnu mirovinsku štednju u trećem stupu.
Štednju ne gledam samo kao novac koji ne smijem potrošiti, već kao stvaranje sigurnosti i budućih opcija.
Važno mi je imati financijsku pričuvu za nepredviđene situacije, a dugoročno razmišljati i o stvaranju imovine.
Kod toga mi je najvažniji sustav koji mogu održavati dugoročno. Financijski plan koji izgleda savršeno na papiru, ali ga osoba ne može provoditi u kontinuitetu, ne smatram poželjnim.
S investiranjem sam započeo postupno i od početka sam bio skloniji konzervativnijem pristupu i pasivnim strategijama. Više mi odgovara dugoročno i disciplinirano ulaganje, nego pokušavanje brzog ostvarivanja prinosa ili prečesto trgovanje. Važna mi je diversifikacija i razumijevanje onoga u što ulažem, a posebno mi je važno ulagati samo novac čiji mi kratkoročni gubitak ne bi ugrozio financijsku stabilnost.
Najvažnija lekcija koju sam kroz vrijeme naučio jest da kod ulaganja ne treba juriti za brzim rezultatima. Smatram da su strpljenje, disciplina i dugoročan pogled puno važniji od pokušaja predviđanja tržišta. Kao konzervativniji ulagač, prioritet mi je očuvanje kapitala i postupno stvaranje financijske sigurnosti, a ne maksimiziranje prinosa pod svaku cijenu.
Uz već prije navedenu knjigu Joea Girarda Kako prodati sebe, izdvojio bih još tri knjige:
Morgan Housel – The Psychology of Money
Pomogla mi je da razumijem odnose između novca, ponašanja i dugoročnih odluka.
James Clear – Atomic Habits
U njoj sam otkrio koliko male, konzistentne navike mogu promijeniti rezultate tijekom vremena.
Cal Newport – So Good They Can’t Ignore You
Otkriva da se tržišna vrijednost gradi razvijanjem rijetkih i korisnih kompetencija, a ne jedino i isključivo traženjem posla iz snova.
Zajednička poruka koju iz njih izvlačim jest da veliki rezultati najčešće nisu posljedica jednog velikog poteza, nego nastaju iz kvalitetnih odluka koje se dovoljno dugo ponavljaju.
Rekao bih sebi da ranije počnem razmišljati o tržišnoj vrijednosti svog znanja, ne samo o tome što volim raditi, nego i o tome u čemu mogu postići najveći mogući nivo kvalitete i koji problem time mogu riješiti drugima.
Također bih savjetovao sebi da ne čekam savršeni trenutak.
Mnogo toga nauči se tek kada se nešto napravi, pogriješi, dobije povratna informacija i ponovno pokuša.
Isto tako, rekao bih sebi da ne trebam pokušavati svima dokazati da sam uspješan, nego graditi kompetencije, reputaciju i rezultate tijekom vremena. Oni s vremenom govore mnogo glasnije.
Idealan život za mene nije život bez rada. To je život u kojem imam dovoljno slobode da biram na čemu ću raditi, s kim ću raditi i kako ću koristiti svoje vrijeme.
Važni su mi sloboda, razvoj, kvalitetni odnosi, zdrav odnos prema novcu i osjećaj da ono što radim ima stvarnu vrijednost za druge ljude.
Ne vjerujem previše u ideju o prokrastinaciji uživanja u životu zbog trenutnog fokusa na posao.
Mnogo mi je važnije graditi život koji mi je kvalitetan već danas, dok istovremeno stvaram uvjete da za pet ili deset godina imam još veću slobodu, prvenstveno za svoju buduću obitelj.
Financijska neovisnost počinje sposobnošću upravljanja novcem i stvaranjem vrijednosti.
Prvi korak nije nužno pronaći onu savršenu investiciju, već postati osoba koja zna upravljati svojim prihodima, povećavati svoju tržišnu vrijednost i dugoročno stvarati imovinu.
Posebno smatram važnim naglasiti da zaposlen čovjek ne mora odmah dati otkaz kako bi napravio prvi korak prema financijskoj neovisnosti.
Za mnoge je mnogo racionalnije, praktičnije i logičnije prvo razviti dodatni izvor prihoda uz postojeći posao: testirati ideju, pronaći tržište, ostvariti prve rezultate i tek onda donositi veće odluke.
To je pristup koji živim i po kojem radim: pomoći zaposlenim stručnjacima da postojeće znanje i iskustvo pretvore u dodatni izvor prihoda, i to bez preuzimanja rizika davanja otkaza na poslu.
Financijska neovisnost za mene ne predstavlja samo pitanje količine novca na računu, već i količine slobode u donošenju odluka koju taj novac sa sobom donosi.
Zdrav odnos prema novcu znači da novac ne postaje cilj sam po sebi, nego da je on alat za život koji čovjek želi živjeti.
Ako bih čitateljima ostavio samo jednu poruku, bila bi vrlo jednostavna: Ne pokušavajte isključivo uštedjeti što više, već gradite veću sposobnost stvaranja vrijednosti uz prisutnu štednju.
Kada raste sposobnost stvaranja vrijednosti, raste i potencijal prihoda, broj dostupnih opcija i, dugoročno, financijska sloboda.
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
