Poduzetništvo se često opisuje kao utrka. Treba biti brži od konkurencije, prije drugih osvojiti tržište, zaposliti više ljudi, povećati prihode i neprestano gurati dalje.
No stvaranje stabilnog poslovanja mnogo je sličnije vožnji zahtjevnom brdskom stazom nego sprintu po ravnoj cesti.
Na takvoj stazi nije dovoljno samo snažno pritiskati pedale. Potrebno je procijeniti teren, sačuvati energiju, prilagoditi brzinu i prepoznati trenutak kada treba krenuti snažnije, a kada usporiti.
Američki poduzetnik Allen Clements, suosnivač kompanije Roof Maxx, tvrdi da su mu upravo godine provedene na brdskom biciklu pomogle pri izgradnji poslovanja vrijednog više milijuna dolara.
Njegove lekcije ne vrijede samo za velike kompanije. Jednako su korisne za vlasnike malih poduzeća, obrtnike, freelancere i sve koji pokušavaju izgraditi nešto svoje.
Upornost se u poslovnom svijetu gotovo uvijek prikazuje kao vrlina. Uspješni ljudi ne odustaju, nastavljaju nakon poraza i pokušavaju ponovno.
To je točno, ali samo djelomično.
Postoji velika razlika između upornosti i tvrdoglavosti.
Upornost znači da ne odustajemo od cilja, ali smo spremni promijeniti način na koji mu pristupamo. Tvrdoglavost znači da neprestano ponavljamo isti potez, iako je očito da ne donosi rezultat.
U poduzetništvu se ta razlika često vidi tek kada već nastane šteta.
Možda proizvod nema dovoljno kupaca, ali vlasnik nastavlja ulagati u isti način oglašavanja. Možda određena usluga donosi premalu zaradu, ali se i dalje prodaje samo zato što je tvrtka s njom započela. Možda zaposlenici više ne mogu pratiti tempo, ali se od njih i dalje traže još viši ciljevi.
To nije upornost. To je trošenje vremena, novca i energije.
Na biciklističkoj stazi nema smisla pedalirati najvećom snagom na svakom dijelu puta. Nekada teren dopušta da se vozač odmori i pripremi za uspon koji tek dolazi.
Isto vrijedi i u poslu. Nije svaki mjesec namijenjen velikom širenju. Nekada je važnije urediti procese, naplatiti potraživanja, provjeriti troškove ili razgovarati s kupcima.
Pravo pitanje nije: „Jesam li dovoljno uporan?”
Bolje pitanje glasi: „Je li ovaj način rada i dalje učinkovit?”
Brzina je privlačna.
Kada prihodi rastu, dolaze novi klijenti i otvaraju se poslovne prilike, teško je svjesno usporiti. Poduzetnik može steći dojam da bi odbijanjem posla propustio priliku koja se više neće ponoviti.
No prihvatiti više posla nego što ga možemo kvalitetno izvršiti nije rast. To je stvaranje budućeg problema.
Prebrzo širenje može dovesti do kašnjenja, pada kvalitete usluge, nezadovoljnih kupaca, iscrpljenih zaposlenika i narušene reputacije. Prihodi pritom mogu izgledati dobro, barem neko vrijeme, ali poslovanje iznutra postaje sve nestabilnije.
Slično je i na zahtjevnoj biciklističkoj stazi. Velika brzina stvara osjećaj uzbuđenja, ali ostavlja manje vremena za reakciju. Zavoj koji smo mogli sigurno proći umjerenim tempom pri većoj brzini postaje opasan.
U poslovanju se taj „zavoj” može pojaviti u obliku neočekivanog odlaska ključnog zaposlenika, problema s dobavljačem, pada potražnje ili nekoliko velikih računa koji istodobno dolaze na naplatu.
Zato održiv rast često izgleda manje spektakularno od brzog širenja.
On uključuje dovoljno novca na računu, realne rokove, jasnu podjelu odgovornosti, kontrolu kvalitete i sposobnost da se kupcu kaže: „Ovaj posao možemo preuzeti, ali ne odmah.”
Takva rečenica možda neće impresionirati okolinu, ali može sačuvati poslovanje.
Nitko razuman ne odlazi na dugu i zahtjevnu biciklističku stazu bez provjere opreme, vode, osnovnog alata i procjene vremenskih uvjeta.
U poduzetništvu se, međutim, često slavi upravo suprotno ponašanje: kreni odmah, snađi se putem i razmišljaj tek kada se pojavi problem.
Određena količina nesigurnosti uvijek postoji i nije moguće unaprijed predvidjeti svaki događaj. Ali to ne znači da treba poslovati bez pripreme.
Čitati put pred sobom u poslovnom smislu znači postavljati neugodna, ali korisna pitanja.
Što će se dogoditi ako najveći klijent ode? Koliko dugo možemo podmirivati troškove ako prihodi padnu? Ovisi li cijelo poslovanje o jednoj osobi? Možemo li zaista izvršiti sve što prodajemo? Jesu li cijene dovoljno visoke da pokriju stvarne troškove rada?
Planiranje ne znači očekivati najgore. Ono znači priznati da će se prepreke pojaviti i pripremiti se tako da nas ne zaustave.
Dobra priprema može uključivati pričuvu za nekoliko mjeseci poslovanja, alternativne dobavljače, dokumentirane procese, kvalitetne ugovore, osiguranje i jasne kriterije prema kojima se odlučuje koje poslove prihvatiti, a koje odbiti.
Poduzetnička hrabrost nije samo u pokretanju novih ideja. Hrabrost je i pogledati brojke, prepoznati rizik te donijeti odluku prije nego što problem postane hitan.
Jedna od najštetnijih poruka suvremene poslovne kulture jest da svako usporavanje znači gubitak ambicije.
No odmor, analiza i promjena smjera nisu znak slabosti.
Oni su dio strategije.
Na dugim stazama ne pobjeđuju uvijek oni koji su krenuli najbrže. Često bolje prolaze oni koji su znali rasporediti energiju, prilagoditi se terenu i sačuvati dovoljno snage za najzahtjevnije dijelove puta.
Isto vrijedi i za poduzetništvo.
Dobar posao nije onaj koji najbrže raste, nego onaj koji može preživjeti pogreške, promjene tržišta i teška razdoblja bez potpunog iscrpljivanja ljudi koji ga vode.
Cilj nije pod svaku cijenu stići prvi.
Cilj je izgraditi posao koji će još postojati kada početno uzbuđenje prođe.
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
