Ovaj tjedan je Svjetski i Europski tjedan novca, a na našem portalu od početka je moto/slogan da otvoreno razgovaramo o novcu i cilj nam je imati zdrav odnos s novcem. Pa ćemo ovaj tjedan osim knjige Ne radi se o novcu, radi se o nama na popustu, imati i neke iskrene priče o novcu. Neke anonimne, neke javne.
Prije 10 godina pohađala sam edukaciju Money and You u San Diegu. Godinu dana nakon toga, vlasnica škole je bila na odmoru u Hrvatskoj i provela sam dva dana s njom. Dok smo čekale zalazak sunca u Zadru na orguljama, pitala me – Kristina, znaš što je presudno, što ima najveći utjecaj na to koliko zarađuješ/mo?
Šutjela sam i pričekala njezin odgovor koji je glasio – “Your own sense of desearveability” – u slobodnom prijevodu – naš vlastiti osjećaj koliko mi mislimo da vrijedimo i da zaslužujemo.
Prije par godina naletila sam na jedan video poznate Mel Robbins, (ona je najplaćenija spikerica na svijetu) u kojem je pričala kako joj je jedan organizator eventa na kojem je nastupila uz jednako poznate muške kolege rekao nakon eventa – Vi ste tražili duplo manji honorar od svih vaših muških kolega, znate li to?
Prošle godine bila sam pozvala na jedan event u susjednu zemlju da nastupim na panelu – moja tema – žene poduzetnice. Pitali su me za honorar, a ja sam ovako razmišljala; ne poznaju me ljudi dovoljno tamo, bit će mi super prilika da upoznam ženu koja vodi regionalno jedan brend s kojim ja u svojoj glavi vidim odličnu suradnju s našim portalom, pa ću je tamo upoznati. Bilo je toplo, more je bilo u pitanju i ja sam rekla da mi ne treba honorar, nego da mi plate sve troškove.
Letila sam, dočekao me vozač, nisam upoznala tu ženu jer nije ni došla na panel, suradnje još nema nikakve, nikad mi nije ni odgovorila na mail (iako sam joj pristupila s tri strane, “preko veze”). Sama sam si plaćala troškove ručka, večere… Dakle, gledajući samo na papiru brojke – u minusu sam, jer putni nalog je knjižen na trošak firme.
I da konačno dođem do poante. Igrom slučaja, ja na aerodromu nisam sjela u auto s mojim vozačem koji me čekao, nego s kolegom iz Hrvatske koji je isto išao na istu konferenciju. Kako se znamo otprije dva sata smo se super napričali jer smo zaključili da su poslali jednog vozača po nas oboje. Spomenuo mi je svoj honorar od 4000 eura.
Kolega vrijedi svaki cent. Organizator je radi njega i popunio konferenciju. I sama sam slušala njegov nastup – odličan kao i uvijek. Ja sam od njega dodatno jako puno naučila o poslu i životu u ta dva sata “slučajne” vožnje. Tko je meni kriv što nisam tražila honorar. – Samo ja sama. Nitko drugi.
Možda tada, na tom eventu, toj ciljanoj skupini moj nastup u mojoj glavi nije vrijedio 4000, možda niti 2000, no firma koja je mene zvala šokirala se što ja nisam tražila (velik) honorar, jer su to očekivali.
Naš osjećaj vlastite vrijednosti je presudan.
“Sve Vam je to u glavi, gospođo” – čini se da je i ovoga puta istina. Zato, prvo rad “na sebi”, promjena stečenih uvjerenja i transgeneracijskih obrazaca, zatim promjena navika i ponašanja i rezultati ni u čemu neće izostati.
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
Prijavite se na newsletter i odmah vam u inbox dolazi naš
Besplatan vodič 4 koraka kako promijeniti svoju financijsku situaciju
Nakon toga redovno, jednom tjedno stižu Vam i novosti i korisni savjeti kako bolje upravljati novcem.
