Gotovo svi kupujemo na sniženjima, ali većina je barem jednom naletjela na prijevaru
Ako imate osjećaj da sniženja često nisu ono što piše na izlogu, niste jedini. Prema istraživanju europarlamentarke Biljane Borzan, čak 97,6 posto građana u Hrvatskoj kupuje na sniženjima, a 72 posto kaže da je naišlo na lažna sniženja.
Drugim riječima, sniženja su postala nacionalni sport, ali i teren na kojem potrošač prečesto ostane kratkih rukava. A to se na kraju uvijek svodi na isto: kućni budžet.
Kad je riječ o navikama kupnje, građani najčešće love popuste na:
Logika je jasna. To su troškovi koji se ponavljaju i koje osjećamo svaki mjesec. Kada cijene rastu, popust djeluje kao mala pobjeda. Problem je kad se ta “pobjeda” pretvori u trik.
Najčešći scenarij izgleda ovako: u izlogu piše “totalna rasprodaja” ili “do 70 posto”, a kad uđete u trgovinu, shvatite da je na taj postotak sniženo tek nekoliko komada. Ostalo je 10 do 20 posto, ili popust vrijedi samo na veličine koje nitko ne traži.
U istraživanju je više od 91 posto ljudi reklo da su bili razočarani sniženjem nakon što su ušli u trgovinu. To razočaranje nije samo psihološko. To je signal da je potrošač namjerno doveden u situaciju da potroši više nego što je planirao.
U praksi se događa sljedeće:
Borzan upozorava da se velike prijevare sve češće događaju online. Razlog je jednostavan: Internet omogućuje brze promjene cijena, agresivan marketing i dizajn koji vas gura prema odluci prije nego stignete razmisliti.
Dodatni problem je što kupac često vidi samo ono što mu se želi pokazati.
Građani se žale i na to da su online trgovine često složene tako da vas navode da odaberete opciju koja nije najpovoljnija za vas. To može izgledati bezazleno, ali je vrlo učinkovito.
Najčešći trikovi:
Prema Borzan, među brendovima koji prednjače u takvim praksama spominje se Shein, za koji je navela da koristi znatno više manipulativnih elemenata od nekih drugih velikih online trgovina.
Kad su troškovi života visoki, jeftine platforme zvuče kao spas. Klikneš, naručiš i “riješiš problem” za malo novca. No, Borzan upozorava da se dio istraživanja bavio sigurnošću proizvoda i da su rezultati zabrinjavajući.
Spominjala je primjere testiranja koja su pokazala prisutnost štetnih kemikalija u dijelu testirane odjeće, jakni, nakita, igračaka i kozmetike, kao i neusklađenost sa sigurnosnim standardima te netočne deklaracije.
To je trenutak kad treba stati i postaviti jednostavno pitanje: što kupujem i zašto je toliko jeftino?
Jer “najjeftinije” ponekad postane najskuplje, samo s odgodom. Kroz zdravlje, bacanje robe, frustraciju i izgubljeno vrijeme.
Posebno poglavlje su influenceri koji ne označuju da je sadržaj plaćen. To mijenja cijeli kontekst. Ljudi misle da gledaju iskrenu preporuku, a zapravo gledaju oglas.
U vremenu kad se kupnja događa kroz jednu minutu skrolanja, transparentnost više nije “lijepa gesta”. Ona je zaštita potrošača.
Borzan je istaknula i širu sliku: Hrvatska je i dalje pri dnu Europe po poštivanju prava potrošača. Građani najviše povjerenja imaju u potrošačke udruge, dok relativno mali dio ljudi vjeruje da će ih država učinkovito zaštititi.
Dodatno, razina poznavanja potrošačkih prava je niska. Više od polovice građana ima vrlo slabo znanje o svojim pravima, a manjina kaže da ih dobro poznaje.
To je važna informacija, jer kad potrošač ne zna svoja prava, lakše ga je prevariti. A kad ne vjeruje da će se nešto riješiti, rjeđe prijavljuje nepravilnosti. I tako se krug zatvara.
Za kraj se dotaknula i blagdanske potrošnje, koja iz godine u godinu raste. Problem je što se takve informacije često komuniciraju kao “dokaz” veće kupovne moći, iako ne postoje jasni podaci koliko je kupnje napravljeno iz stvarnog viška novca, a koliko iz pritiska, kredita i impulsa.
Kad vidimo rečenicu “oboren rekord”, lako zaboravimo da rekord može biti i rekord u zaduživanju, a ne u standardu.
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
