Kutija iznenađenja za 500 eura: Tko zapravo profitira na mystery box maniji?
Jedan zagrebački shopping centar nedavno je doživio pravu opsadu. Ljudi su satima stajali u redu – neki kažu i po pet sati – kako bi dobili deset minuta za odabir svog „mystery boxa“. Organizator, jedan startup, promovirao je koncept jednostavno: kupite kutiju izgubljene ili vraćene pošiljke i možda baš vas čeka vrijedna nagrada. U praksi, mnoge je dočekalo razočaranje.
Za standard pakete kupci su trebali izdvojiti 1,90 eura za 100 grama, dok je cijena premium paketa bila 2,79 eura za 100 grama. Naravno, paketi se prije kupnje ne smiju otvarati. Bilo je i onih dovoljno hrabrih koji su na misterij-kutije potrošili i do 500 eura, što je iznos za koji u normalnim okolnostima možete kupiti sasvim pristojan, novi laptop.
Umjesto markiranih trenirki, difuzora ili kuhinjskih pomagala, kupci su često otvarali pakete sa starim računalnim miševima, dijelovima automobila i bicikala, zastarjelom elektronikom ili, još gore, kozmetikom kojoj je rok trajanja odavno istekao. Neki su govorili o pravom sajmu smeća.
S ovim konceptom upoznata sam već godinama. Sjećam se kako su prije nekoliko godina na YouTubeu Kanađani, Britanci i Amerikanci otvarali kutije i pronalazili sve i svašta – od torbica do kuhinjskih setova. Bilo je i promašaja, ali rijetko je netko završio s „kolekcijom“ neupotrebljivih autodijelova.
Zagrebačka verzija, međutim, izgledala je kao satira na sve te videozapise. Umjesto osjećaja Božića u srpnju, posjetitelji su dobili svojevrsni jeftini buvljak u plastičnoj ambalaži.
Internet, naravno, ne miruje. Ovih dana kruži i „mystery box“ jedne poznate online drogerije: za samo 5 eura obećavaju luksuzne kozmetičke proizvode iznenađenja. U stvarnosti, riječ je o klasičnoj prevari i idealnom mamcu za krađu kartičnih podataka.
Komentari prevarenih žena puni su iskrenih priznanja: „Nasjela sam“ i „Ništa mi nije bilo sumnjivo.“ Ako ništa drugo, takvi slučajevi pokazuju koliko lako povjerenje i želja za „povoljnim ulovom“ mogu postati oružje protiv nas samih.
Zašto uopće čekati pet sati na kutiju za koju ne znamo što skriva? Psiholozi će reći da je riječ o kombinaciji adrenalina, znatiželje i osjećaja da „možda baš ovaj put imam sreće“. To je ista logika zbog koje kupujemo srećke ili pratimo kuglice u subotu navečer.
Mystery box je zapravo spoj šopinga i kocke – dva “užitka” u jednom. Problem je što granica između igre i ovisnosti postaje sve tanja, pogotovo kad vidimo da u redu nisu stajali samo tinejdžeri već i odrasli ljudi u potrazi za uzbuđenjem.
Ono što ovaj koncept čini posebno zanimljivim – i podosta lukavim – je da je dizajniran tako da izgleda društveno korisno, ekološki osviješteno, gotovo herojskim činom spašavanja materijala. S jedne strane, ideja je promišljena: reciklirati, dati drugu priliku proizvodima, smanjiti otpada – sve to zvuči plemenito.
S druge strane, kada sadržaj kutije bude stari periferijski računalni uređaji, neispravna elektronika, stari komadi tekstila ili kozmetika kojoj je istekao rok, teško je reći da se radi o ekološkoj koristi – više o preraspodjeli otpada i riziku za kupca.
Da stvar nije nimalo bezazlena pokazuje i primjer Singapura. Tamošnja je vlada odlučila regulirati prodaju mystery boxeva, svrstavajući ih u isti okvir s igrama na sreću. Razlog? Preveliki rizik od financijskog gubitka i manipulacije potrošačima. Ako Singapur, poznat po disciplini i strogim zakonima, vidi problem, možda bismo i mi trebali zastati i razmisliti.
Možda će netko reći: „Pa što, to je zabava, tko ima para i tko voli – nek’ izvoli.“ I to je točno. Ali jednako je točno i da se cijeli događaj u ovom shopping centru pretvorio u masovnu igru sreće koja više sliči na kockanje nego na šoping.
I možda upravo zato vrijedi pitati: gdje je granica između kupovine i klađenja? Jesmo li kao društvo svjesni koliko smo ranjivi na obećanje „možda baš ovaj put dobijem nešto vrijedno“? I najvažnije – biste li vi satima čekali u redu da platite kutiju čiji je sadržaj u najboljem slučaju nepoznat, a u najgorem, potpuno beskoristan?
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
