Jedan posto građana drži 10,6 milijardi eura, a polovica ima manje od 1.000 eura
Na računima hrvatskih građana krajem 2025. godine nalazilo se 38,77 milijardi eura, što je 650 milijuna eura više nego godinu ranije. Gotovo 3,5 milijuna građana imalo je pozitivno stanje na barem jednom računu, a prema podacima Hrvatske narodne banke broj takvih građana povećao se za 29 tisuća u odnosu na kraj 2024. godine.
Na prvi pogled, podatak zvuči vrlo optimistično. Ukupni depoziti rastu, više ljudi ima novac na računu, a HNB ističe i da se nejednakost u razdiobi novčanih sredstava nastavila smanjivati. No iza velike brojke krije se i važan detalj za razumijevanje stvarnog financijskog stanja građana: gotovo polovica građana s pozitivnim stanjem na računu ima manje od 1.000 eura depozita.
Najveća koncentracija novca i dalje je pri vrhu distribucije. Prema podacima HNB a, jedan posto najimućnijih građana na računima drži 10,6 milijardi eura. To znači da vrlo mali dio građana raspolaže iznosom koji čini velik dio ukupnih depozita stanovništva.
Istodobno, kod tog najvišeg razreda zabilježen je pad depozita za 281 milijun eura u odnosu na prethodnu godinu. Kod gornjih 10 posto najvećih štediša ukupan iznos depozita porastao je za 113 milijuna eura, na 27,8 milijardi eura.
Drugim riječima, iako se nejednakost prema ovim podacima smanjuje, štednja je i dalje snažno koncentrirana kod građana s većim iznosima na računima.
Kada se pogleda raspodjela po iznosima, najviše građana nalazi se u najnižem razredu. Oko 1,7 milijuna građana imalo je više od nula, ali manje od 1.000 eura depozita. Ukupno su na računima imali 356,6 milijuna eura.
Još nešto više od 700 tisuća građana imalo je između 1.000 i 4.999 eura, s ukupnim depozitima od 1,76 milijardi eura.
Ti podaci pokazuju koliko se ukupna slika štednje može razlikovati od svakodnevne stvarnosti velikog broja ljudi. Kada se kaže da građani imaju gotovo 39 milijardi eura depozita, lako je steći dojam da je financijski prostor kućanstava puno širi nego što jest. No za velik broj građana stanje na računu i dalje je vrlo tanko, osobito ako se u obzir uzmu troškovi stanovanja, hrane, režija, prijevoza, djece ili nepredviđenih situacija.
Najveći ukupan iznos depozita nalazi se u razredu od 100.000 do manje od 500.000 eura. U tom je razredu bilo 61.113 vlasnika računa, a ukupno su raspolagali s 10,5 milijardi eura depozita.
Na samom vrhu nalazilo se i 878 građana s milijun eura ili više na računima. Ukupan iznos depozita u toj skupini iznosio je 2,2 milijarde eura.
Ovi podaci ne govore samo o štednji, nego i o financijskoj sigurnosti. Osoba s nekoliko stotina eura na računu i osoba s nekoliko stotina tisuća eura nemaju isti odnos prema riziku, inflaciji, promjeni prihoda ili neplaniranom trošku. Zato je kod ovakvih podataka važno gledati ne samo ukupnu masu novca, nego i način na koji je ona raspoređena.
HNB napominje da se ovi podaci ne mogu izjednačiti s ukupnom imovinskom nejednakošću. Razlog je jednostavan: na računima se vidi samo novac u bankama, ali ne i druga imovina.
U ove brojke ne ulaze dionice, obveznice, udjeli u investicijskim fondovima, dobrovoljna mirovinska štednja, police osiguranja, poslovni udjeli, niti nekretnine. A upravo je nekretninska imovina u Hrvatskoj često ključni dio ukupnog bogatstva kućanstava.
Osim toga, podaci se prate po pojedinom vlasniku računa, a ne po kućanstvu. To znači da se iz njih ne može izravno zaključiti koliko jedno kućanstvo stvarno ima novca, jer članovi iste obitelji mogu imati odvojene račune. Također, u analizu ulaze građani s pozitivnim stanjem na barem jednom računu, bez obzira na to imaju li istodobno kredite, minuse, kartične dugove ili druge obveze.
Za osobne financije najvažnija poruka nije samo da depoziti rastu, nego da je financijska sigurnost i dalje vrlo neravnomjerno raspoređena. Velik broj ljudi formalno ima novac na računu, ali iznosi su često premali da bi mogli pokriti ozbiljniji izvanredni trošak ili dulji prekid prihoda.
U praksi, financijska stabilnost počinje puno jednostavnije od velikih investicijskih planova. Prvi korak je stvaranje osnovne rezerve za nepredviđene situacije. Za nekoga je to 500 eura, za nekoga 1.000 eura, a za nekoga iznos koji pokriva tri do šest mjeseci osnovnih životnih troškova. Važno je da rezerva postoji i da nije namijenjena svakodnevnoj potrošnji.
Tek nakon toga ima smisla razmišljati o dugoročnijoj štednji, ulaganju i boljem rasporedu novca. Novac koji stoji na računu daje osjećaj sigurnosti, ali ako dugoročno stoji bez plana, inflacija mu može postupno smanjivati vrijednost. Zato pitanje nije samo koliko novca građani imaju na računima, nego i koliko taj novac radi za njihovu budućnost.
Rast depozita pokazuje da dio građana uspijeva odvojiti više novca nego prije. No činjenica da oko 1,7 milijuna ljudi ima manje od 1.000 eura depozita pokazuje i koliko je tema financijske otpornosti još uvijek važna. Posebno u vremenu u kojem jedan veći kvar, gubitak posla ili zdravstveni trošak može vrlo brzo promijeniti osobni financijski mir.
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
