Koliko nas košta financijsko neznanje? Allianzova studija pokazuje da nije presudno samo koliko štedimo, nego gdje novac držimo
Nova Allianzova studija na više od 8.000 ispitanika pokazuje da financijska pismenost ima vrlo konkretnu cijenu. Kućanstva koja velik dio dugoročne štednje ostavljaju na bankovnim depozitima kroz desetljeća mogu propustiti tisuće eura potencijalnog bogatstva. Hrvatska nije bila uključena u istraživanje, ali domaći podaci pokazuju obrazac koji je teško ignorirati: građani imaju sve više financijske imovine, no velik dio novca i dalje drže u bankama.
Financijska pismenost obično se mjeri pitanjima o inflaciji, kamatama, riziku i diversifikaciji. Takvi testovi mogu pokazati razumijemo li osnovne financijske pojmove, ali ne daju uvijek odgovor na važnije pitanje: koliko nas nedostatak tog znanja na kraju stvarno košta?
Allianz Research u svom najnovijem istraživanju pokušao je napraviti upravo taj korak. U četvrtom izdanju međunarodne studije o financijskoj pismenosti ispitano je više od 8.000 ljudi u Austriji, Francuskoj, Njemačkoj, Italiji, Poljskoj, Španjolskoj, Ujedinjenom Kraljevstvu i SAD-u. Samo 17,5 posto ispitanika dosegnulo je visoku razinu financijske pismenosti, dok ih je 25,9 posto završilo u najnižoj skupini.
Ujedinjeno Kraljevstvo bilo je najbolje s 23 posto financijski visoko pismenih ispitanika, a slijedile su Austrija i Njemačka s oko 22 posto.
Hrvatske među tih osam zemalja nema, pa se rezultati ne mogu jednostavno preslikati na domaće građane. No kada se Allianzovi zaključci stave uz podatke HNB-a o hrvatskoj štednji i domaća istraživanja financijske pismenosti, dobiva se prilično jasna slika.
Problem možda nije u tome što Hrvati ne štede. Problem je što velik dio novca još uvijek vrlo malo radi.
Najzanimljiviji dio istraživanja nije rang-lista financijske pismenosti, nego simulacija koju su napravili Allianzovi ekonomisti.
Uzeli su prosječnu strukturu financijske imovine kućanstava u promatranim zemljama i izračunali što bi se dogodilo da je prosječni štediša 2005. godine napravio jednu promjenu: polovicu tadašnjih bankovnih depozita rasporedio bi, u jednakim dijelovima, između domaćih državnih obveznica i dionica, a ostatak portfelja ostavio nepromijenjenim.
Nisu pretpostavili veću stopu štednje. Kućanstvo nije moralo pronaći dodatnih 100 ili 200 eura mjesečno. Promijenjena je samo struktura postojeće imovine.
Rezultat je u svih osam zemalja bio bolji od stvarno ostvarenog.
Što je početni udio depozita bio veći, to je uglavnom bio veći i propušteni potencijal prinosa. Poljska je, primjerice, imala više od 60 posto financijske imovine kućanstava u depozitima, pa bi simulirana promjena podigla prosječni godišnji nominalni prinos s 3,5 na 4,5 posto.
Njemačka i Austrija, gdje je udio depozita također prelazio 40 posto, ostvarile bi dodatnih približno 0,8 odnosno 0,7 postotnih bodova godišnje.
Jedan postotni bod ne djeluje spektakularno dok ga gledamo u jednoj godini. Dvadeset godina kasnije više nije malen.
Prema Allianzovoj simulaciji, austrijsko financijsko bogatstvo po stanovniku bilo bi nakon dvadeset godina gotovo 10.300 eura veće u nominalnom iznosu. Nakon što se ukloni učinak inflacije, razlika iznosi oko 6.100 eura po stanovniku. U Njemačkoj je procijenjena realna razlika oko 11.700 eura, dok u SAD-u doseže približno 15.000 eura.
Tu Allianzova studija postaje zanimljivija od uobičajenih savjeta da jednostavno trebamo više štedjeti.
Većina ispitanika uopće ne očekuje veliku promjenu iznosa koji odvaja. Oko 37 posto planira nastaviti štedjeti kao i dosad, 27 posto povećati štednju, 28 posto smanjiti je, dok osam posto još ne zna.
Allianz zato zaključuje da veliki neiskorišteni prostor za povećanje imovine nije samo u povećanju štednje, nego u učinkovitijem ulaganju već postojeće štednje.
Razlika među ljudima različite financijske pismenosti posebno je vidljiva kada ih se pita kamo bi u budućnosti stavili novac.
Više od polovice ispitanika s niskom financijskom pismenošću, gotovo 53 posto, nije moglo izdvojiti financijski proizvod kojem bi željelo dati veći udio u svojem portfelju. Kod srednje financijski pismenih taj udio pada na približno trećinu, a kod najbolje informiranih na oko 21 posto.
Istodobno, s financijskim znanjem raste interes za dionice, investicijske fondove i posebno ETF-ove. Allianz navodi da je sklonost ETF-ovima kod financijski najpismenije skupine gotovo tri puta veća nego kod skupine s najnižom razinom znanja.
Domaći podaci pokazuju da je pitanje koje Allianz postavlja vrlo relevantno i za Hrvatsku.
Prema podacima HNB-a, hrvatska su kućanstva sredinom 2026. u bankama držala oko 43 milijarde eura depozita. Od toga je najveći dio bio na prekonoćnim računima, dok se manji dio odnosio na oročene depozite.
Istodobno je ukupna financijska imovina hrvatskih kućanstava na početku 2026. dosegnula oko 120 milijardi eura.
Deseci milijardi eura hrvatske financijske imovine i dalje se nalaze u bankama, a velik dio tih sredstava nije ni oročen.
Još bolji uvid daje HNB-ova analiza pojedinačnih računa građana. Krajem 2025. gotovo 3,5 milijuna građana imalo je pozitivan saldo na barem jednom računu, a samo depoziti rezidenata prema HNB iznosili su gotovo 39 milijardi eura.
Pritom je raspodjela izrazito neravnomjerna. Građani u najvišem decilu imali su pojedinačne depozite veće od 26.700 eura, dok je samo gornjih jedan posto građana držalo više od četvrtine ukupno promatranih depozita.
To je važna korekcija priče o prosječnom hrvatskom štediši.
Nekome tko godinama drži 50.000 ili 100.000 eura koji mu ne trebaju za tekuću potrošnju pitanje strukture imovine postaje mnogo važnije.
Hrvatske rezultate financijske pismenosti pritom ne treba izravno uspoređivati s Allianzovih 17,5 posto financijski visoko pismenih osoba. HNB i Hanfa koriste OECD-ovu metodologiju, dok Allianz ispitanike razvrstava prema vlastitom indeksu temeljenom na devet pitanja.
Prema posljednjem sveobuhvatnom domaćem istraživanju iz 2023., prosječna financijska pismenost hrvatskih građana iznosila je 12 od mogućih 20 bodova, odnosno 60 posto.
Financijsko znanje pritom se postupno poboljšavalo: s 60 posto u 2016. na 65 posto u 2020. i 70 posto u 2023. godini.
Zanimljiviji je drugi dio rezultata.
Dok znanje raste, ocjena financijskog ponašanja pala je s 56 na 53 posto. HNB je također upozorio da su hrvatski građani manje skloni tražiti financijski savjet iz nezavisnog izvora te da značajan dio stanovništva i dalje daje prednost današnjoj potrošnji pred dugoročnom štednjom.
Tu se domaći podaci dobro dodiruju s Allianzovom studijom.
Znati nešto o novcu i ponašati se u skladu s tim znanjem nisu ista stvar.
Čovjek može razumjeti inflaciju, znati što su dionice i obveznice i godinama ne napraviti ništa s dugoročnom štednjom.
Bilo bi pogrešno tvrditi da se u Hrvatskoj ništa ne mijenja.
Posljednjih nekoliko godina građanima su tržišni instrumenti postali vidljiviji nego prije. Država je otvorila izdanja trezorskih zapisa izravno stanovništvu, a ulaganje je dodatno pojednostavljeno kroz digitalne kanale.
Istodobno je porasla imovina domaćih investicijskih fondova, posebno novčanih fondova, što pokazuje da dio građana traži alternativu klasičnoj bankovnoj štednji bez velikog povećanja rizika.
To zapravo dobro opisuje prijelaznu fazu u kojoj se domaće tržište nalazi.
Novac se počeo pomicati iz klasičnih depozita, ali još uvijek prvenstveno prema instrumentima koji su psihološki najbliži štednji: trezorskim zapisima, novčanim fondovima i drugim konzervativnijim rješenjima.
Za mnoge štediše to može biti racionalan prvi korak.
Ali dugoročno stvaranje financijske imovine teško se može svesti samo na pitanje gdje dobiti nekoliko desetinki postotnog boda više uz gotovo istu razinu rizika.
Za novac s horizontom od dvadeset ili trideset godina potrebno je razgovarati i o tome koliko portfelj ima dionica, obveznica i drugih oblika imovine te je li uopće dovoljno diversificiran.
Još jedan detalj Allianzove studije vrijedi istaknuti jer ruši pojednostavljeno tumačenje da je jedini odgovor na prevelik udio depozita kupnja dionica.
Njihov zaključak nije da bi svi trebali držati maksimalno mogući udio dionica.
Kada su istraživači analizirali portfelje konzervativnijih kućanstava, pokazalo se da se njihov odnos prinosa i rizika može poboljšati čak i uz manji udio dionica, ako se dio prevelike gotovinske pozicije zamijeni kvalitetnim obveznicama.
Problem, dakle, nije samo premalo dionica. Problem može biti neučinkovita raspodjela ukupne imovine.
To je posebno važno za starije ulagatelje. Smanjivati izloženost dionicama kako se približava mirovina je potpuno razumno. Veći problem nastaje kada se dionice jednostavno zamijene gotovinom, umjesto portfeljem koji zadržava određeni potencijal prinosa uz nižu volatilnost.
Financijska pismenost zato nije sposobnost da nabrojimo što više investicijskih proizvoda. Ona uključuje razumijevanje čemu pojedini dio novca služi i koji rizik ima smisla preuzeti za određeni cilj.
Allianzova studija bavila se i temom koja prije nekoliko godina gotovo ne bi postojala u istraživanju financijske pismenosti: umjetnom inteligencijom.
Gotovo polovica ispitanika koristi AI najmanje jednom tjedno, a među pripadnicima generacije Z udio doseže 77 posto. Oko 14 posto svih ispitanika već ubraja AI među svoje glavne izvore financijskih savjeta.
Najzanimljiviji rezultat krije se u razlici između znanja i osjećaja da znamo.
Među korisnicima AI alata za financijske savjete 42,5 posto smatra da je njihovo financijsko znanje barem na razini prosječnog ulagatelja. U cijelom uzorku isto za sebe misli 33,3 posto ljudi.
Na stvarnom testu razlika gotovo nestaje.
Visoku financijsku pismenost postiže 18,1 posto korisnika AI financijskih alata, nasuprot 17,5 posto cjelokupnog uzorka.
To sugerira da AI zasad puno lakše podiže samopouzdanje nego stvarno financijsko znanje.
Takvi alati mogu biti vrlo korisni. Mogu smanjiti trošak pristupa informacijama, objasniti komplicirane pojmove i omogućiti nekome da prvi put postavi pitanja koja nikada ne bi postavio u banci ili investicijskom društvu.
Ali ako osoba ne razumije dovoljno financija da procijeni dobiveni odgovor, problem pristupa informacijama samo je zamijenjen problemom procjene njihove kvalitete.
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
